Zašto turisti ne dolaze u Banjaluku? Ili zašto tako malo turista dolazi u Banjaluku?
Ko kaže da ih je malo?
Bio je to odgovor koji sam dobio prošle godine kada sam napisao tekst o 22 načina kako unaprijediti turizam u Banjaluci, gdje mi je cilj bio da kroz neke kreativne i jeftine ideje, pokušam da dam svoj doprinos unapređivanju turističke ponude grada. Vodio sam se tim da para nema i da bi svaki veći i skuplji projekat bilo nemoguće realizovati, pa su tako moje ideje bile više plod kreativnosti i mašte.
Tu se našao prijedlog da se Safikadin spomenik uradi na jedan poseban način, da se naprave razne kreativne skultpure sa likovima iz djela Petra Kočića (za čiju izradu bi se angažovali studenti akademije nauke i umjetnosti), da radimo više na promociju dajak čamca i cjelokupnoj promociji grada i razni drugi prijedlozi.
Uostalom, linkovan je tekst gore u crvenom, pa možete pročitati ako vas zanima.
Danas, godinu dana kasnije, stanje se može sumirati u jednoj rečenici. Tresla se gora, rodio se miš.
Mnogo priče, komentara, lajkova, šerova, jedna pres konferencija i to je to. Jedno veliko ništa se desilo.
Ali, upravo činjenica da rezultata nije bilo, dala mi je inspiraciju za poglavlje 2.0 prvog teksta. Sad sam jednu godinu stariji i pametniji valjda, pa su tako i ideje ovaj put u neku ruku zrelije i ozbiljnije.
O čemu se radi?
Kao neko ko se bavi digitalnim marketingom, mnogo stvari posmatram iz ove perspektive. Uvijek gledam kako je nešto promovisano, kakva je ideja, gdje to prodati i slično. I stalno mi se rađaju nove neobične ideje. Moj drug Milan iz Novog Sada mi kaže da mu neko ponudi na izbor 100 ideja i pita ga koja je Robijeva, odma bi znao.
I onda, ovih dana dok sam pretraživao destinacije za svoje naredno putovanje, počeo sam da se pitam, zašto uopšte putujem na mjesta na koja idem.
Zašto sam uopšte išao u Kijev, Gruziju ili Siciliju, pored toliko mjesta na raspolaganju.
Rijetko kada razmišljam o tome zašto idem negdje, nekako se destinacija sama nametne.
Ali postoje četiri stvari koje uvijek radim.
1. Guglam slike tog grada
2. Kucam “10 things to see in (Ime grada)”
3. Gledam videa iz tog grada
4. Tražim jeftine karte do tog grada
To je to. Sva moja motivacija za putovanje u neko mjesto, staje u ove četiri stvari.
Većinu destinacija na koje idem, obično prođe barem 3/4 gore nabrojanih stvari, jer ako već trošim svoje vrijeme i novac, hoću da ga potrošim na nešto pametno.
Eksperiment.
Hajde da provedemo jedan mini eksperiment i da se stavimo u poziciju stranca iz Italije! Neka se zove Marco. Onaj sa C.
Dolaze Talijani ovdje, pa evo jedan primjer all’italiana.
Marcu se negdje putuje, ali nije još konkretno ništa odlučio. Milion opcija na raspolaganju. Milion načina i razloga zašto će izabrati neku destinaciju.
Guglajući po netu, pronašao je da postoji neka Banjaluka i počinje da pretražuje o njoj.
Evo kako Banjaluka prolazi na njegovom testu.
1. Slike iz grada
Nakon što ukuca Banjaluku na Guglu i ode pod slike, gotovo 70% slika koje Marco dobije su slike Banjaluke sa visine (a skoro svaki grad izgleda fino sa visine), gdje se praktično ništa ne vidi, slike Hrama Hrista Spasitelja, Gospodska ulica, Banski dvor, slika stadiona i to je to.
Naravno, Gugl svakome od nas daje drugačije podatke, zavisno od vaših prijašnjih pretraga, aktivnosti i milion drugih stvari koje ste radili po netu. Njemu recimo nije dao sliku Kastela, Vrbasa i Ferhadije u prvih 10. Vama možda hoće, ali čisto sumnjam da će rezultati pretrage biti nešto pretjerano bolji.
E sad da vas pitam nešto…
Da niste iz Banjaluke ili da ne znate ništa o ovom gradu, da li biste je posjetili kada vidite ove slike?
Ja iskreno ne bih.
Šta vidim? Ima neka crkva, jedna ulica i neka fina zgrada. Pa neću zbog toga plaćati kartu i ići negdje! To mogu da obiđem u 15 minuta sve.
Ne hvala.
Ljudi danas gotovo sve informacije nalaze na Guglu. Gugl je tata. Ćaća. The king. Niko ti ne daje brže i više informacija nego on. Samo jedan klik i eto te. Milion rezultata.
Ali Gugl je isto tako jako pošten.
On se vodi jednom prostom filozofijom, da svojim korisnicima ponudi najbolje rezultate za njihovu pretragu. To je to. Kratko i jasno. Iskustvo njegovih korisnika je broj 1 stvar kojom teži i budite sigurni da bruka pametnih ljudi rade da vam to omoguće. U svom sistemu imaju trilone ziliona informacija koje u milistotinki sekunde obrade i daju vam rezultat za koji smatraju da će vam biti najbolji.
Problem u slučaju Banjaluke je što on jednostavno nema dovoljno informacija da nam prikaže nešto bolje. Siguran sam da ste kao i ja vidjeli stotinu ekstra slika Banjaluke koje se šeruju po Facebooku. Moj drug Filip i njegov buraz Leon imaju vrhunske slike Banjaluke, kao i Saša Knežić i još mnogo drugih fotografa. Zašto ne pokazati te slike?
Zašto tih slika nema na Guglu?
Neko ih treba indeksirati. Neko treba reći Guglu “Hej, Guglže, ovo ti je baš bitno. Stavi ovo na početak pretrage”.
Ko to radi?
Pa rade moji prijatelji iz marketinške agencije Digivox, kao i super ekipa iz Akvarijusa. Dajem ruku u vatru i za jedne i druge. Oni će vam sve ovo uraditi bez problema, a znači puno, zar ne?!
Da li su Marca slike Banjaluke na Guglu, privukle da je posjeti? Vjerovatno NE.
2. Kuca “10 things to see in (Ime grada)”
Onda uzima da kuca “10 things to see in Banja Luka. Evo šta mu izađe.
Pored više nego skromnih tekstova Trip Advisora i Lonely Planeta koji su pisali o bukvalno svakom gradu na svijetu i svakom mjestu iole od nekog značaja, to je to. Culture Trip koji isto piše o svemu što postoji, stavio je da je Hram Hrista Spasitelja muzej Republike Srpske!
Ispod još jedan dva užasna teksta bez slika, totalno wikipedia copy paste.
Na drugoj stranici Gugla nula bambija.
Nema niti jednog teksta nekog stranog portala, časopisa. Nekog renomiranog izvora ili blogera koji bi mi preporučio zašto da posjetim Banjaluku. Oni koji pišu o ljepotama BiH, rijetko nas spomenu ili nas stave pred kraj. Ovaj lik je čak pisao o 45 razloga da posjetite BiH i nije nas spomenuo. Hej!
Sad Marco konta. “Drugi najveći grad u zemlji, ne spada u jedan od 45 razloga! Očito, nema ništa da se vidi tamo”.
Zašto nema niti jednog dobrog teksta o Banjaluci ovdje?
Zato što niko na taj Gugl nije stavio tekst gdje piše “Ovu Banjaluku vrijedi vidjeti, najbolja je! Ovdje su ljudi tako dobri. Hrana im je savršena. Ma nikada se bolje nisam osjećao! A tek kad smo išli na rafting, kakvo je to iskustvo bilo. Da ne spominjem još da je jeftinoća.”
Sve ono što u stvari mislimo o nama i Banjaluci, samo trebamo da ispričamo Guglu, pa da on pokazuje svima kako smo kul i moćni.
Danas nešto svi pričaju o tim influenserima. Pa upravo nam oni trebaju! Treba nam tamo neki influenser iz Njemačke, Austrije, Italije, Mađarske, Slovenije i zemalja okolo da piše o nama na svom blogu, kao što ja pišem vama o svim mjestima u koja putujem. Trebaju nam ti ljudi, da nas kroz istinske tekstove promovišu i da dijele svoja iskustva.
Evo ideje.
Zašto ne bismo pozvali te ljude besplatno ovdje i ponudili im sve najbolje što imamo. Platili im kartu, smještaj, napravili im neke super zabavne ture, ugostili ih baš onako kako znamo i možemo. Evo, ja se nudim da kod mene spavaju, a vodim ih i na ćevape. Ako su na ljeto tu, imaju i rafting od mene. Moj drug Nemanja ima super čamac pa ćemo se uklopiti.
Iz svake zemlje po jedan, dva influensera, koja će zauzvrat napisati tekst o nama. Da šeruju slike. Da urade koji selfi u gradu sa nekim lokal selebritijem, pa neka pričaju da imaju fotku sa svjetskim prvakom u boksu ili čak možda sa gradonačelnikom grada! Da ja odem tamo negdje u Gruziju i da me dočeka njihov gradonačelnik, pa sigurno bih to kačio svuda po Fejsu i pričao društvu kad se vratim da sam se slikao sa gradonačelnikom. Sve ovo je garancija dobrog i promotivnog članka.
Zašto nam ovo treba?
Zato što svi danas kucaju “things to see” “1o things do do in…” i slično. To su najčešće Gugle pretrage kada su u pitanju putovanja. Svi znaju da kada kucaju 10 things to see in Banjaluka, da će dobiti 10 stvari koje treba da posjete. Konkretne stvari i savjete šta vidjeti i posjetiti. To je to.
Jedan od tekstova koji se meni najviše otvara na putovanju je upravo 10 stvari koje možete vidjeti u Rimu.
Zašto ne uradimo ovo, pa da vidimo koliko će materijala biti na Guglu kad neko bude kucao “1o things to see in Banjaluka” kroz godinu dana.
Da li su Marca oduševili tekstovi o Banjaluci koje je našao na netu i da li su ga privukli da posjeti grad? Definitvno NE.
3. Gleda videa iz tog grada
Dođosmo i do videa. Evo, ja u zadnje vrijeme počeo da ko bajagi montiram videa iz hobija. Evo jednog iz Černobila što sam uradio. Ja snimao i montirao. Bez ičije pomoći. Sam samcat.
Nije kao što radi Mania, ali može proći.
Ali vratimo se na temu. Nije ovo priča o meni, već o Marcu i njegovoj eventualnoj posjeti Banjaluci.
Kuca tako Marco opet Banja Luka na Google, pa ide pod videa. Evo šta mu pokaže.
Prvo da je eksplodirala bomba, ali on to ne razumije, što je dobro, pa onda jedan zaista kul video lika koje je boravio ovdje, pa onda nešto za Konzum o čemu opet ništa ne zna, pa onda nešto što opet ne razumije i na kraju nešto što ni ja ne razumijem. E sad, svakome će opet na ovu pretragu izaći drugačiji rezultati, ali činjenica je da bi ova prva strana morala da ima jedan video koji kida. Koji kad pogledate, hoćete da se spakujete i odete tamo. Ispod se nalazi još jedan ok video koji prikazuje u neku ruku ono što ima da se vidi ovdje, ali nije wow.
Nisu ništa posebno, za razliku od ovoga što je Mania uradila za Sutjesku ili Sarajevo.
A šta tek uradiše ljudi ovih dana! Definitivno najbolji video o Bosni i Hercegovini ikada!
Jest moj video sad jadno izgleda, a?!
Ali zar ne bi bilo moćno imati ovakav video za Banjaluku? Video, gdje će se kroz neku zanimljivu priču provući sve lijepe stvari koje Banjaluka može da ponudi.
Nešto kao što je uradio Play team.
Hajde malo da ispromovišemo ovakav video. Baš su ljudi super uradili. Šteta da ljudi ne vide nešto ovako.
Ono što sam siguran su dvije stvari.
1. Ovakav video koji bi se puštao na nekim od stranih portala i kanala, bio bi najbolja promocija koju možemo imati.
2. Mania i Play team mogu da snime i još bolje stvari od ovih. Samo im dajte priliku 🙂
Mislim da nismo ni svjesni koliku sreću imamo da ovdje u Banjaluci možemo da nađemo grupu ovakvih likova koja će vam snimiti sve što poželite, umjesto da ih tražimo po EU negdje i za to plaćamo basnoslovne cifre.
Dakle…
Da li će Marco doći u Banjaluku kad vidi videa iz grada? Ja mislim da NE.
4. Jeftina karta ili prevoz do grada
Toliko toga se pričalo o Wizz airu i tome što nije došao u Banjaluku, da mi se ne piše o tome. Svi već znate šta se desilo. Znate da imamo aerodrom, ali i da se odavde ne može ići za gotovo niti jedan veći grad, osim onaj gdje naši ljudi odlaze trbuhom za kruhom. Znate i da ukoliko hoćete da idete bilo gdje, uvijek morate da idete iz Zagreba, Beograda, Tuzle, Sarajeva ili nekog drugog grada u blizini.
To sad shvata i Marco koji nije vozač, pa gleda koliko samo cimanja bi imao da dođe ovdje. Jedan bus, pa drugi bus. A duša, nije ni svjestan da ga čeka stajanje na granici uz zvuk turbo folka u nekom od buseva na putu ka ovamo.
I tako Marco shvati da mu je sve ovo komplikovano, da nema nešto posebno da se vidi, pa je najlakše da jednostavno ode u neki drugi grad.
Zapitajte se da li biste vi došli u Banjaluku da ne znate ništa o njoj i da ste vidjeli ovo što je Marco vidio.
I?
Šta sad?
Ispada da ništa ne valja?
Nije tačno.
Samo ima dosta prostora da se napreduje, što je u suštini super. Super je i što se dosta stvari uradilo u proteklom periodu i što broj turista ipak raste, samo ne dovoljno. Super je što u svom gradu imamo ljudi koji rade sve ovo i koji nam mogu pomoći. Super je što sve ovo ne košta mnogo i što nisu nikakvi veliki projekti u pitanju. Treba doduše i malo novaca da se ovo sve ispromoviše. Ne mnogo, ali treba. Mada, nekako mi se čini da je Banjaluka postala grad nekoliko imena i velikih ljudi, pa sam siguran da je ovo za njih sve sića.
Što ne pomognu malo?
Što ne pomogneš momcima da snime video, kad već imaš milione? Šta si se stis’o? Ajd ko da je to nešto, par hiljada gore dole. A ti stavi svoju reklamu negdje u ćošak sitno, da baš ne smeta puno i svima dobro.
Niko me nije pitao ali…
Kad već pišem sve ovo, rekoh da napišem još nešto. Niko me nije pitao, ali moj je blog, redovno plaćam domen i hosting u Srbiji pa eto valjda mogu da pišem o čemu želim, zar ne? Možda jesmo banana država, ali barem me niko ne kritikuje zbog mojih tekstova.
Ono čega moramo biti svjesni je još jedna stvar. Nemojte me mrziti što ću ovo reći.
Crkve kao što su Hram Hrista Spasitelja, džamija kao što je Ferhadija, tvrđava kao što je Kastel, ima širom svijeta. I mnogo ljepših.
Kao neko ko je rođen u Banjaluci, ali i kao neko ko je obišao 40 zemalja, većina gradova u kojima sam bio, bili su turistički mnogo zanimljiviji nego Banjaluka. Samo sam iskren. Uzmite samo crkve po Ukrajini i Rusiji, džamije u Istanbuli ili tvrđave u Centralnoj Evropi i vidjećete šta sve ljudi imaju. Banjaluka ima fino staro jezgro i lijep stari dio grada, ali nam prosto treba još sadržaja. Nije ovo što sad nudimo dovoljno da neko dođe ovdje.
Pa šta opet sad raditi?
I dalje smatram da bi kreativne ideje o kojima sam pisao u prvom tekstu doprinijele većoj posjećenosti grada! Međutim, od njih nije bilo ništa, pa evo još jedan besplatan prijedlog od mene.
Moramo shvatiti u kojem pravcu želimo da grad ide!
Najiskrenije mislim da niko neće doći u Banjaluku samo da bi vidio Kastel ili Hram Hrista Spasitelja. Imam preko 30 ljudi godišnje u svom stanu koji mi dođu i non stop sam sa strancima. Ljudi se smore u dva sata šetnje po gradu. Malo prošetam tu kroz grad, uđem u crkvu koji minut, odem do džamije, Kastel i to je to manje više što ljudi vide.
Mi ne možemo stvoriti Versaj, Koloseum ili Sagrada Familiju, niti ljudi to očekuju da nađu kod nas.
Ne kažem da treba odustati od promocije ovoga što imamo. To je suludo i kosilo bi se sa onim što sam gore pisao, ali mislim da treba da znamo u kojem pravcu treba da se pozicioniramo i kakav grad želimo da budemo. Sve vrijeme Banjaluka pokušava da promoviše jednu te istu priču.
I šta nam je to donijelo?
Manje od 100.000 noćenja godišnje. Ljudi, da se ne zavaravamo, 100.000 posjeta ima gotovo svaki malo napredniji grad u svijetu. Svako selo u Italiji ima više posjeta od ovoga. Treba biti realan i iskren prema sebi.
Vrlo je jednostavno. Kao grad nismo dovoljno interesantni ljudima, inače bi više dolazili, zar ne?
Ili, kao grad nismo dovoljno dobro uspjeli da pokažemo ljudima šta imamo da bi oni dolazili?
Treba da odgovorimo na pitanje – po čemu želimo da Banjaluka bude prepoznatljiva i zašto će neko doći ovdje?
Evo jedan primjer iz regiona.
Teslić ima banju u koju idu ljudi iz Banjaluke i čitave regije. Banja u Tesliću ima gotovo isti broj noćenja kao grad Banjaluka. Jedna banja!
Ali zar to nije super? Ljudi su napravili nešto što veliki broj ljudi na svijetu koristi i to naplaćuju. Ništa više.
Pazite šta je uradio Batumi u Gruziji.
Prije 15 godina, ovdje nije bilo gotovo ništa. Selo. Pustara. A vidi gore! Ljudi su napravili čudo. Tamo neki grad u Gruziji će za 10 godina da bude kao Dubaji, a mi ništa.
A znate šta su uradili?
Država je naredila pojedinim tajkunima da moraju da izgrade hotele, spa centre i ostale objekte od turističkog značaja. Dali su im najbolje lokacije i povoljne uslove i praktično ih uslovili da to moraju da urade.
Ovo su realne stvari koje se dešavaju svuda oko nas. Ova mjesta su našla nešto po čemu će biti prepoznatljiva. E to mi treba da uradimo!
Isto kao u marketingu. Lakše se na Guglu rangirati za neku dugačku ključnu riječ kao što je “Spa centar u Bosni i Hercegovini”, nego pokušavati promovisati, ono što svi promovišu, a to je kultura i istorija.
Ako pitate strance zašto im se dopada Bosna i zašto dolaze ovdje, odgovor bi mogao da se sumira u ovo: Egzotična zemlja u Evropi sa prelijepom prirodom.
Zašto smo egzotični, znaju oni sami. Da imam prelijepu prirodu, ne treba niko da nam kaže. Ali eto odgovora kako da se pozicinoriamo? Zašto ne iskoristimo tu prirodu?
Pa pogledajte samo ovo.
Ovo je u kanjonu Tjesno, a garant da pola ljudi kod nas ne zna da se održava. Imamo ovakav festival, a toliko loše ispromovisan!
To me onda vraća na početak priče. Marketing, marketing i samo marketing. Da sam neko ko voli ekstremne sportove i da vidim ovo, došao bih maksuz da vidim ovo.
Rafting. Ljudi, pa stranci gore da tako nešto probaju! Odvedite nekog stranog blogera na rafting, pa ćete vidjeti kako će se oduševiti.
Toplice kod Šehera su nešto sa čime se svako oduševio ko je došao ovdje. Gdje još na Balkanu možeš besplatno da se kupaš u vrućim izvorima tokom čitave godine?!
Pa onda Krupa na Vrbasu. Još jedna top atrakcija kojom se svako koga sam vodio oduševio.
Neka naš pravac bude baš ovaj. Dajte da se istaknemo po toj prirodi o kojoj svi toliko ovdje pričamo, a koju nikako ne koristimo. Šta nam na kraju znači ta Krupa, ako niko nema marke od nje na kraju. Niti postoje ture koje vode tamo, niti ima neki objekat gdje mogu prenoćiti, niti ima neki vodič kojem tamo mogu udijeliti koju dnevnicu.
Takvo mjesto, a bez mogućnosti za ikakvu zaradu!
Ima kod nas još mnogo ovakvih stvari koje možemo super upakovati u neku dobru priču. Banjaluka treba da čuva svoju tradiciju i istoriju. Treba da njeguje sve stvari koje ima i da još više radi na njihovoj promociji, ali treba i da se izdvoji po nečemu.
Ako već ne možemo da budemo novi Dubaji, zašto ne bismo bili “mjesto sa najboljom prirodom na Balkanu”!
ŽELIŠ DA TI RIO DONOSI NAJNOVIJE INFORMACIJE IZ SVIJETA PUTOVANJA?
Budi dio kluba koji čini više od 5,000 ljudi. Prijavi se da na mejl dobijaš najnovije i najaktuelnije putničke informacije.
[…] Tresla se gora, rodio se miš, tako je nekako sve to izgledalo. Pisao sam u međuvremenu i o tome zašto turisti ne dolaze u Banjaluku i nekako tokom godina, pomalo pokušavao da kroz ovaj blog koji upravo čitate, predstavim neke […]
Ja o banja luci znam da je u bosni koja ne vazi za neku drzavu gde je vladavina prava I mislim da je to dovoljna informacije za turiste a posebno onim sa decom, da cekam ko luda na granici, policija da me maltretira ni krivu ni duznu I td. TO je kljucno za turizam bato, kad to sredis onda tek mozes preci na promociju…
Video o Banja Luci je najvece sranje…
Men je Banja Luka ipak ljepsa od Sarajeva nije Sarajevo nesto posebno grad fin tak da i nije ljep prirodni polozaj ko kod Banja Luke jednostavno mi se ne svidja Sarajevo IMA LIJEPIH ZGRADA KUCA U BANJA LUKU SAMO STO NIKO NE VODI RACUNA DASE TO RENOVIRA DA SE NESTO NOVO LIJEPO NAPRAVI ALI IPAK BANJA LUKA U SRCU
[…] Grad ima i jedan zanimljiv muzej brodova, staru crkvu u centru grada, nalik na onu u Larnaci, kao i simpatičnu „I love Ayia Napa“ skulpturu. Vidim da je sad trend da svi prave ove I love pa nešto skulpture. Samo Banjaluke još uvijek ne može da shvati da to ljudi vole. […]
Nije dzaba turizam nauka i ne izucava se dzaba na fakultetima. Kada se struci i strucnjacima iz oblasti turizma (a ne stranackim nedukovanim kadrovima zeljim funkcije, promocije i bespaltnih putovanja) DOZVOLI da rade svoj posao za koji su se skolovali tada ce turizam u Banjaluci procvjetati. Kadrovi iz oblasti turizma ne mogu od stranackih mamlaza da dodju do izrazaja. Nikada ali nikada na kljucnim funkcijama nije bila osoba koja ima iskustva i obrazovanja iz oblasti turizma. Kada vlast postavi na bitne funkcije strucne ljude tada ce se nesto promijeniti. Do tada ostaje nam samo da kuckamo na fejsu…
Kao neko ko kao individua ima dodira sa turizmom i turistima, te sa te strane to i posmatrajuci, zelim da pohvalim ovu aktivnost i Vasu iskrenu namjeru. Sa pozitivne strane citajuci ovaj tekst je kao i prvi na ovu temu veoma dobar, cak savrsen…realan i u mnogo cemu nadahnjujuci. Predstavlja pogled nekoga ko zna o cemu prica. Potpuna podrska i svaka cast na tome. Prije svega na dobrim namjerama, volji i zelji da se sta bilo pokusa objasniti i da se na bilo koji nacin, pa i na ovaj, pokusaju “pomjeriti planine” sa mrtve tacke. I tu onda na zalost, ne iduci daleko i odmah, dolazimo do negativne strane. “Planine se ne pomjeraju same”, za to su potrebni ljudi koji znaju, imaju viziju i zele. Medjutim, takvih kod nas nema. Bar na onim mjestima gdje bi trebali biti i gdje se odlucuje. Kao i u svemu kod nas, treba samo iskrenosti. Jer statistika i brojke su nemilosrdne. Nema bilo kakvog kvalitetnog rjesenja bez sistemskih rjesenja. A zna se ciji je to posao i ko to radi. Da, upravo oni kojih nemamo na tim mjestima. I to ce se tesko promijeniti. Kako ste lijepo napisali za onaj grad u Gruziji. Od nicega su napravili gotovo sve. Na njihovu srecu oni su imali ono sto mi nemamo. I vjerovatno zbog nasih prilika i svih segmenata naseg drustva nikada necemo imati. Nismo na istom kursu. A trebali bi biti. Jedina istina je da bi “samo” od svojih prirodnih ljepota BiH mogla da zivi, kao i svako mjesto u njoj. Ono sto smo od Boga dobili ne zelimo da razvijamo, bar po malo unapredjujemo. Djeluje kao da ne znamo, medjutim Vas tekst to demantuje. Bar su nekad ljudi znali otici vidjeti kako to drugi rade, pitati, nauciti. Pa ako nista drugo bar prepisati. Nije sramota od pametnijih uciti. Problem je kod nas kao i u svemu u sistemu. U ljudima i u tome sto svi sve znaju. Misle da znaju i ne moze ih niko razuvjeriti. A od turizma imaju dva pecata u svom licnom pasosu. Sa granicnog prelaza “koji ne vodi nigdje”. Jer sistem su ipak ljudi, kako da mi stanemo ispred ogledala i priznamo da je neko pametniji. To bi izgledalo kao “pokusaj suicida”. Da je nasim gradjanima poznato kakve “banalne” razloge (ne smijemo ih ni pomenuti jer ih je previse), strani turisti navode zbog cega izbjegavaju nas grad ili se u njemu zadrzavaju tako kratko, mislim da bi se svaki stanovnik ovog grada osjecao postidjeno. Izdano. Ne naravno zbog sebe, vec zbog onih drugih. Onih kojima je posao da to rade. Kao i za sve, najvise je potrebno volje. Nama koji bi zeljeli da je drugacije ostaje da se nadamo, da ce i svaki mali korak kao sto je ovaj Vas u ovom pravcu, biti veliki korak za nas grad. Ako dodje do ociju i usiju onih koji bi trebali da se upoznaju sa sadrzajem ovog Vaseg divnog teksta. Jer nam u protivnom ni “svemirski marketing” nece biti od koristi u turizmu. Jos jednom sve pohvale od srca. Bravo!
Bila sam u Banjaluci slučajno proljetos…i jedino što pamtim je hram (jer je u centru) i tvrđava na Vrbasu (nisam znala da je još iz rimskog razdoblja jer nigdje nisam našla tablu o čemu se radi… ako je to ta tvrđava koju spominjete u tekstu)…uglavnom…web informacije 0 bodova …nigdje u gradu nikakav info.. tam di smo sjeli na ćevape isto nam nisu znali preporučiti nešto za vidjet….zaključila sam da banjalučane turisti ne zanimaju i da se još čude kaj tu uopće radimo…uglavnom…zadržali se 2.5 h od toga 1h na cevapima…potrošili samo na ćevape…nisam našla nigdje ni magnet da kupim…a nemam pojma kaj je osim ćevapa poznato u Banjaluci… eto…sve ovo što ste napisali u tekstu su mali koraci, ali koji bi za Banjaluku puno značili…da smo duže ostali…vi biste utržili bar još jedan obrok…još koji “check in” na fejsu ?..kasnije sam (opet ne preko interneta) saznala za sir trapist…koji bi sigurno kupila..
Banja Luka u centru grada ima hotele u kojima je vrijeme stalo i koji su preskupi. Pogledate Banski dvor iz bašte jednog od tih hotela i vidite zgradu buđave i oronule fasade, sa nasumično “nasađenim” klima uređajima i roletnama koje otpadaju, a nikako da otpadnu. Insistira se na Kastelu. A šta ima tamo da se vidi? Ko ima da ispriča ikakvu priču o Kastelu? Oni novi zidovi izgledaju kao nacrtani. O starima ne znam ni šta da kažem, dobro je što ne padaju na glavu. Vrbas. Zašto je rijeka koja zaudara na kanalizaciju već decenijama, lijepa? Pa jer je voljena, a zato ne mora biti i objektivno lijepa. Banj brdo se spominje. Šta turiste može zanimati na Banj brdu? Da prošetaju, ne vide ništa i uslikaju se na spomeniku. Itd. Ja volim ovaj grad i tužno mi je što je poznat po nekom tamo ćevapu. Čuj ćevap. Vau. Šta hoću reći…nema šta da se vidi, ono što bi moglo predstavljati neku atrakciju nije održavano, svako radi šta hoće i baš ga briga što to narušava izgled fasada itd., niko nema da ispriča priče o ličnostima, mjestima, zgradama…Smještaj nepostojeći, povezanost ( u smislu javnog prevoza) katastrofa i za domicilno stanovništvo kamoli za nekog turistu. O cijeni mjesečne karte da ne govorimo, pri čemu morate više gledati ko je prevoznik nego kuda ste pošli (srećom čeka se nekad i po pola sata pa možete naučiti vozni red žutih, crvenih i ostalih prautobusa). Međugradski prevoz nam košta kao avionska karta između nekih gradova u Evropi. Šta god se krene praviti, narod “viče” bolje da ste dali pare za liječenje nekog. Isti narod koji će pitati kuda mu je otišla marka kada taj neko nažalost podlegne. I tako.
Link: http://www.6yka.com/novost/830/lazna-dama-banjaluka
G-dine Dacešin,
Vaš tekst bi se mogao svesti na traženje odgovora na pitanje: kako brendirati Banjaluku, kako je upakovati da po pakovanju (ako ne već po sadržaju) postane poznata, privlačna, poželjna, popularna itd. kao, npr. Milka čokolada. Koliko god je sve to nauka i koliko god se ne može na to pitanje jednostavno odgovoriti jednim napisom, ja bih za početak posmatrao stvari na malo drugačiji način. Postavio bih pitanje da li postoji, i ako postoji, šta je prepreka/e da se napravi uspješan brend od Banjaluke, koji bi onda produkovao pozitivne rezultate, povećao broj turista itd? Na prvi pogled, jednostavno pitanje, ali kad se uđe u suštinu i pokuša dati odgovor, ispada malo složeniji proces. Recimo da mi imamo sve pretpostavke – stručne ljude, sredstva, naklonjene strane medije bla bla, ali da li po Vašem mišljenju postoji neko ili nešto što koči izgradnju pozitivnog imidža Banjaluke? Po mom dubokom uvjerenju, postoji zapravo sijaset prepreka:
1. Opšta politička situacija u zemlji…bez ikakve namjere da ulazim u nepotrebno politizovanje, ali je svakom čovjeku koji živi i koliko-toliko poznaje društvene i političke prilike u našoj zemlji jasno da promocija Banjaluke kao de facto glavnog grada jednog entiteta (RS) iz poznatih razloga, najblaže rečeno, ni najmanje ne odgovara drugoj polovini države, tj. ljudima iz većeg entiteta. Rezultat poznat: Banjaluka je, kao drugi najveći grad zemlje, potpuno skrajnuta i marginalizovana u (većem dijelu) BiH.
2. Na stranu objektivne okolnosti, ali Banjaluka realno ima i subjektivne slabosti, na prvom mjestu, ogroman, ali OGROMAN identitetski problem, pri čemu je jasno da ne možete praviti nikakav brend ni od čega, od nečega što nema identitet. Činjenica da su okolnosti koje su se izdešavale devedesetih godina prošlog vijeka ostavile traga na cijeli region (pa i šire!), BiH, pa onda naravno i Banjaluku. Nije tu Banjaluka vjerovatno ni jedini, ni neki bog zna kakav specifikum u odnosu na ostala mjesta, ali sva dešavanja: migracije-dolasci i odlasci iz Banjaluke, (koliko dobrovoljne?) promjene naziva ulica, škola, trgova, apsolutna nesigurnost i opšta atmosfera tog nazovi tranzicionog perioda je pogodovala da Banjaluka izgubi svoj identitet i ja odgovorno tvrdim da Banjaluka danas nema identiteta. Nema odgovora na pitanje: zbog čega se neko naziva/smatra Banjalučaninom/kom, šta je to što čini Banjalučanina/ku, šta je differentia specifica identiteta građana/ki ovog grada sa bilo kojim drugim građanima/kama širom svijeta, odnosno ovog grada sa bilo kojim drugim na svijetu? Pustite priče ćevapi, (Nektar) pivo, rafting (na Vrbasu) – to imaju i druga mjesta…pustite priče da živimo u globalnom svijetu gdje se lokalni identiteti gube/iščezavaju. Ovaj grad, niti ljudi u njemu nažalost nema(ju) svoj identitet i to je ogroman nedostatak Banjaluke zbog kojeg ni ona, ni njena nesposobna uprava, upravo ne uspijeva postići ovo o čemu govorimo i što od nje tražimo. U najboljem slučaju, postoje samo neki, ja bih rekao promašeni pokušaji izgradnje banjalučkog identiteta (copy-paste princip, uglavnom kopiranje Beograda, npr.).
3. Treba li onda posebno zaključiti da cijelu priču oko tog brenda Banjaluke, njene turističke promocije itd. nikako nije moguće postaviti/podići na nekakav relevantan regionalni, da ne kažem globalni nivo? Rizikovaću i da Vas pogrešno shvatim i Vaše motive za pisanje, ali Vaš tekst meni na kraju dođe kao neki zgodan uradi-sam tehnički priručnik gdje Vi na pretenciozno-magičan način dajete instant praktična rješenja za ogromne probleme, samo je problem što su ta Vaša ponuđena rješenja iz rukava jednostavno neprimjenjiva u realnom prostoru i vremenu, odnosno na rješavanje stvarnih problema koje imamo. Vi ste malo zagrebali, ali koliko je toga ispod površine! Ako sumnjate u tu dubinu i širinu, pročitajte za početak tekst sa ovog linka: . Ako treba i više puta, radi boljeg razumijevanja. Hvala Vam za pažnju.
Imate dosta istinitih stvari, ali i neistinitih. Evo par komentara:
1. Drugi dio države ne radi ništa ni pozitivno, ni negativno po pitanju promocije Banja Luke ili bilo kojeg drugog grada u RS, ne zato što im ne odgovara, nego zato što je turizam na entitetskom/kantonalnom nivou i bilo kakav pokušaj je naišao na opstrukciju, negodovanje i politicko zatezanje iz RS kao “preuzimanje Daytonskih ovlasti”. Malo se informišite i vidjet ćete da je tako. To ide tako daleko da je samo jedna putnička agencija iz RS član udruženja agencija BiH. Čak i agencije iz FBiH koje su pokušale napraviti zajedničke programe jer je i ponuda u FBiH koja ima Sarajevo, Mostar i silne ljepote dosta siromašna, naišle samo na opstrukcije i zatvorena vrata.
2. Informisite se o olimpijadi mladih koji organizuju zajedno dva Sarajeva, koliko je opstrukcija bilo od Vlade RS, dijelom što je to događaj koji zaobilazi entitete, a dijelom što je u Istočnom Sarajevu uglavnom SDS na vlasti.
3. Pokušaji uspostavljanja “zajedničke” avio kompanije su iz RS dočekani na nož, pa su potrošeni milioni na AirSrpska, SkySrpska, aerodrom Trebinje (u FBiH nije ništa bolje, propala im avio kompanija zbog lopovluka i neznanja vlasti).
G-dine “Pederalac”,
Ugrubo, čini mi se da niste shvatili poentu napisanog, pa da još jednom ponovim: poenta je u tome da u (većem dijelu) BiH, zbog poznatih političko-istorijskih okolnosti objektivno nema volje da Banjaluka bude (aktivno i pozitivno) promovisana, kao i da Banjaluka u tom kontekstu ima subjektivne slabosti zbog koje ta promocija grada ni unutar BiH, a kamoli van nje, ne ide kao “od šale”, u stvari ne ide nikako. Vaš komentar mogu razumjeti kao potvrdu mojih zapažanja, s tim da stvari koje nazvaste “neistinitim” ne obrazložiste, pa ne vidim šta Vam je to neistinito? Vjerujte da nema potrebe da se ja, koji sam pravnik po struci, informišem o podjeli nadležnosti između države, entiteta/kantona/lok.samouprave, ali namjerno nisam komentarom htio ljudima biti dosadan takvim pristupom, a Vi ste samo institucionalno i pravno upakovali i sa tog aspekta potvrdili moje zapažanje dato sa sociološko-politikološkog aspekta, dakle namjerno ne sa pravnog aspekta. Moj pogled je bio isključivo na Banjaluku, jer je to bila tema teksta i komentara, a naravno da Vam priznajem i da vrijedi ekvivalencija, jer zašto bi neko bilo gdje u RS bio zainteresovan da promoviše jedan, npr.Počitelj u FBiH, ako neće imati nikakvu korist od te promocije, ako taj Počitelj neće promovisati nikakvo mjesto u RS, a institucionalnim okvirom to ne može ni činiti? Upravo, kreirani institucionalni političko-pravni okvir i ambijent koji odlikuju, kako Vi rekoste, opstrukcije, negodovanje i političko zatezanje između lok.samouprava/kantona/entiteta itd, odnosno unutar BiH, su uzajamni i ja sam namjerno skrenuo pažnju mladom autoru na taj segment problema, koji je on realno totalno izignorisao u svom radu, a koji upravo u zemlji kakva je BiH teško može biti ignorisan. Uglavnom, mislim da smo se razumjeli.