VODIČ za putovanje u Kolumbiju (sve na jednom mjestu)

Ovaj vodič za putovanje u Kolumbiju pisan je sa jednim ciljem. Da vas nagovori da odete u Kolumbiju. Šalim se. Mada, činjenica je da ćete kroz čitanje ovog teksta, vjerovatno osjetiti moje simpatije prema ovoj zemlji, za koje ću se potruditi da budu umjerene i na mjestu. Unaprijed se izvinjavam ako pretjeram.

Možda je pravilnije reći da je cilj ovog teksta da vam razbije određene predrasude koje imamo vezano za ovu zemlju i stvori jednu objektivnu sliku života ovdje. Onu da Kolumbija ili kako je oni zovu Colombia (često će vas ispraviti da je sa o, a ne sa u), danas nije zemlja o kojom smo nekada slušali i o kojoj nas uče da se trebamo bojati.

Kolumbija je zemlja iz serija, ali onih dobrih koje smo nekada svi zajedno gledali. Ona prava Južna Amerika kako je zamišljamo. Brazil je kontinent za sebe. Mislim da bi trebalo da ga proglase osmim kontinentom, jer ništa ne povezuje Brazilce i ostale Latinose. Čile je više Evropa nego Južna Amerika. Ekvador i Bolivija su kao zarobljeni u vremenu i u njima malo ko pleše. Ali Kolumbija. Ona je sve ono što želimo da vidimo.

Prije samog odlaska doduše, čuješ i ponekad povjeruješ u svašta što pročitaš na internetu. A tamo toliko toga negativnog ima. Zbog njega bi tata pri svakom spomenu Kolumbije i mog odlaska tamo samo zabrinuto klimao glava lijevo-desno, a mama svaki put na sličan, ali opet nekako drugačiji način govorila „Sine, zašto ti to treba? Što ideš tamo?“

I drugi bi govorili slično. “Čuvaj se. Budi pažljiv. Ja sam čula da je tamo i dalje rat.”

Znate šta?

Pustite te gluposti. Ok, ne kažem da je savršeno sigurno i da cvjetaju ruže, ali ni blizu kao što se priča. Pogledajte samo ovaj video. Pogledajte koliko je samo divna.

Osnovne informacije o zemlji

Kolumbija je država smještena na vrhu mog omiljenog kontinenta u kojoj danas stanuje nešto više od 45 miliona stanovnika. Iako se možda ne čini toliko velikom u poređenju sa drugim zemljama Južne, njena površina je čak 1.138.914 km² . Poređenja radi, površina Bosne I Hercegovine je 51,197 km². Glavni i najveći grad zemlje je Bogota, koja spada među najveće gradove kontinenta, a u njoj danas živi oko sedam miliona ljudi.

Oficijelna valuta u zemlji je kolumbijski peso, čiji kurs u trenutnku pisanja ovog teksta iznosi 1 evro – 3768.99 pesoa. Službeni jezik je španski, iako postoji skoro 850.000 kolumbijskih državljana koji govore nekim od indijanskih jezika, među kojima je najrasprostranjeniji guahibo. Vremenska razlika je sedam sati u odnosu na nas.

Viza za Kolumbiju nije potrebna niti jednoj zemlji regiona, te u njoj možemo provesti do 90 dana.

Mapa Kolumbije

Ispod se nalazi mapa Kolumbije, sa svim većim gradovima i mjestima od interesa.

Šta vidjeti u Kolumbiji?

Mislim da od svih pet zemalja koliko sam posjetio u Južnoj, u Kolumbiji nekako ima najviše da se vidi. Izvini Brazil. Samo sam realan. Mnogo mi se dopada to što postoji toliko drugačijih stvari, tako blizu jedni drugi. Mislim da ni u mjesec dana ne bih uspio da je obiđem kada bih krenuo, ali pokušaću ovdje da vam nabrojim najboljih sedam mjesta koja po meni trebate posjetiti.

Kartahena – karipski raj

Ne, ovo nije neko napucano i preskupo mjesto u sred Kariba. Ovo je gradska plaža na sjeveru Kolumbije u gradu Kartahena. Danas peti najveći grad u Kolumbiji, sa skoro milion stanovnika, nekada je bio jedan od najznačajnijih primorskih gradova Kariba, kao i politički i ekonomski centar potkraljevstva Nova Granada.

Njene ulice odišu mirisom Kube, a njene plaže, nalik su na one sa razglednica Majamija. Njen narod veseo je i nasmijan, a njeni dani su gotovo uvijek topli i sunčani. A da ne spominjem da je brutalno jeftino. Očekuje čovjek nešto veće cijene, jer ipak je ovo turističko mjesto, ali sa malo možeš da doživiš mnogo.

Od svih gradova u zemlji, ona mi je najviše legla. Bogota mi je nekako previše sterilna i uštogljena. Medeljin je moćan, ali mu fali to more. A Ona. Kartahena nekako ima sve.

Jedinstveni Kanjo Kristales

U Bosni se možda nalaze najzelenije rijeke na svijetu, ali u Kolumbiji zato postoji rijeka sa pet boja. Imena Kanjo Kristales, ova rijeka donosi čitav spektar nijansi, te se kroz u na istom mjestu mješaju žuta, zelena, plava, crvena i roza boja. Zbog svoje neopisive ljepote, dobila je nekoliko nadimaka pa je tako zovu “Tečna duga”, “Rijeka koja teče u raj” ili jednostavno “Najljepša reka na svijetu”.

Ono što je zanimljivo je da rijeka nema ove nijanse tokom čitave godine, te da postoji tačno određeno vrijeme u godini kada se one mogu vidjeti. Počev od kraja maja, pa sve do kraja novembra, dobro je vrijeme za posjetu, ali lokalci mi kažu da su u periodu od jula do oktobra one najizraženije i najjače.

Razlog za ovo je biljka Macarenia clavigera, koja se nalazi u vodi, a koja tačno u ovo vrijeme, tokom smjene sušnih i vlažnih doba godine, počinje da cvjeta nevjerovatnim crvenim cvjetovima. Za ostale boje su se pobrinuli žuti i zeleni pijesak na riječnom dnu, plava voda rijeke i hiljade nijansi između ovih boja.

Rijeka je inače dugačka nešto manje od 100 kilometara i široka 20-tak metara, a njena jedina mana vjerovatno bi bila njena teška dostupnost. Praktično jedini način da je posjetite je avionom do grada La Makarena, uz pomoć neke od lokalnih agencija.

Plantaža kafe u Hardinu

Ako je kakao ono po čemu prepoznaješ Ekvador, kafa je ono po čemu prepoznaješ Kolumbiju. Zapanjujuće zvuči da se u ovoj zemlji danas nalazi više od 24.000 plantaža ove biljke, što Kolumbiju čini četvrtim po veličini proizvođačem u svijetu. Da bih vam najbolje dočarao ovo mjesto, zamolio bih vas da se udobno smjestite, lagano sklopite oči i vratite se nekih 15 godina u prošlost, u vrijeme kada su Rosalinde i Kasandre bile učestalije na televiziji nego centralne vijesti. Sjetite se zelenih proplanaka. Kauboja na konjima. Malih sivih brvnara i velikih obojenih kuća.

E pa, sve je baš kao što zamišljate.

Zahvaljujući Igansiju, čiju smo plantažu posjetili, imali smo priliku da jedan dan budemo pravi kolumbijski berači kafe. Oni sa šeširima i vrećom u koju razdvajaju dobru od loše kafe, jer zrna kafe sazrijevaju neujednačeno, pa je potreban neko stručan da ih probere. A slušaj sad ovo! Potražnja za kolumbijskom kafom u svijetu je toliko velika da radnici na plantažama često ne mogu da ispoštuju tražene količine, pa se tako ona najbolja kafa izvozi za Ameriku i Evropu, jer od nečega ipak mora da se živi, a ona lošijeg kvaliteta ostaje u zemlji. U prevodu – u zemlji kafe na kraju ne možeš popiti dobru kafu.

Vreće do vrha napunjene kafom, u kojoj će, već vidim, vjerovatno uživati neki Švajcarac, naslonili smo na sam ulaz u štalu, te se popeli na konja koji je stajao svezan uz ogradu. Evo me, i konja sam uzeo jahati prvi put u životu. I to u ovom istom malom mjestu gdje su muškarci ljubomorni, a žene još više, te svojom ljubomorom ne daju jadnom Igansiju da diše.

Jel’ treba još nešto da se napravi telenovela?

Medeljin i njegova Komuna 13

O Medeljinu i njegovoj Komuni 13, pisao sam u ovom tekstu. U njemu se nalazi dosta informacija vezanih i za političku situaciju u zemlji, kao i pojašnjenje svega onoga što se dešavalo tokom godina. Sve na jednom mjestu.

Jednostavno nisam htio ovaj tekst zatrpavati tim stvarima, jer treba dosta vremena da se ispriča stvarna situacija i shvati sve ono što se nekada dešavalo.

Neobična katedrala soli u Zipakiri

Nedaleko od Bogote, nalazi se prava pravcata rimokatolička crkva u potpunosti izgrađenu od soli, koja se nalazi 200 metara ispod zemlje. Čitavo mjesto ispresjecano je sa gomilom tunela i hodnika koji imaju za cilj da opišu rađanje, život i smrt Isusa Hrista. Čak i ako niste pretjerano religiozni, oduševiće vas toliko količina hodnika i ovo ogromno slano prostranstvo koje se nalazi ispod zemlje. 

Zipakira je idelana day trip iz Bogote, jer zaista nudi nešto sasvim neobično i drugačije. Nešto što rijetko gdje može da se vidi. Najviše me podsjeća na čuveni rudnik Wielicka u Krakovu.

Šareni Hardin i impozantna stjena Peñol

Ako bi se dodijeljivala nagrada za najšareniji grad koji su ljudske ruke ikada stvorile, čestitamo. Nikada u svom životu nisam vidio nešto tako šareno. Toliko neskladnih boja savršeno usklađenih. Toliko vedrine u običnim zidovima od cigle, koji ipak nisu samo obični zidovi. Toliko dobre energije.

Nakon obilaska grada, kratkom vožnom sa lokalnim prevozom, stićićete do vjerovatno najboljeg pogleda čitave zemlje. Džinovske stjene Peñol koja u svom najvišem dijelu, dostiže čak 2135 metara nadmorske visine do čijeg vrha će vam treba 659 stepenica! 

Možda se čini da stepenice idu u nedogled, ali završe se one. Nekada. Nakon 3-4 puta što napraviš pauzu, zastaneš da popiješ malo vode i u sebi pomisliš zašto ti ovo treba u životu. Srećom, sve vrijeme dok se penjete, imate brutalan pogled, a onaj na vrhu….e on i te kako vrijedi svakog napora.

Plaže i gdje se kupati

Obećao sam da će ovo biti TOP 7 lista stvari za vidjeti u Kolumbiju, pa ne bih da pretjerujem. Dvije sedmice boravka, bile su dovoljne, samo da se zagrebe ispod površine ove zemlje. Definitivno nedovoljne da se vidi sve, ali opet sasvim dovoljne da poželiš ponovo da se nađeš ovdje.

Stoga, pojedine stvari o kojima ću sada pisati, ni sam nisam uspio da posjetim, ali sam čuo mnogo preporuka za njih i nalaze mi se na listi za sljedeći put.

Bijela plaža – Playa Blanca

Smještena na ostrvu Isla Baru jugozapadno od Kartahene, Playa Blanca ili u prevodu na naš Bijela plaža, jedna je od omiljenih među lokalcima i posjeduje sve one stvari koje plaža iz snova treba da ima.

Mekani bijeli pjesak. Tu je. Kristalno čista plava voda nalik na one sa razglednica. Check. Palme koje se viore na laganom vjetru i stvaraju jednu idiličnu, gotovo imaginarnu sliku egzotike. I one su tu naravno.

Njena možda jedina mana (ako je tako mogu nazvati), je sve veći broj ljudi koji dolazi na nju, posebno vikendima, pa nekada zna biti mnogo bučna.

Tajrona nacionalni park

Ne znam da li ste primjetili, ali u čuvenoj pjesmi Šakire “La bicicleta” postoji jedan dio koji kaže:

Que si a mi Pique tú le muestras el Tayrona (Ako mom Piketu ti pokažeš Tajronu),
Después no querrá irse pa’ Barcelona (On se neće htjeti vratiti u Barselonu).

Čak se i rimuje čovječe.

Kontam da čim Šakira pjeva o njoj, mora da je dobro. Još kaže da je bolja od Barselone.

Da se razumijemo, ovaj park je mnogo više samo od plaža, iako su one savršene. Flora i fauna ovog mjesta, jednako su lijepe, a samo područuje parka prostire se na čak 150 kvadratnih kilometara. U zadnje vrijeme, kao i Bijela plaža postaje sve komercijalnija, ali sa Tajronom ne možete nikako pogriješiti.

Plaža Palomino

Sakrivena od pogleda mnogih i ušuškana na posebnom mjestu, Palomino je jedna od najbolje čuvanih tajni Kolumbije. Za razliku od drugih “poznatijih” plaža zemlje koje obiluju sa gomilom sadražaja, ovo je više mjesto za potpuno opuštanje u kojem nećete raditi baš ništa osim šetati po kristalno čistom pjesku, tako dubokom da vam noge ponekad propadaju u njega, ispijati kokos na plaži i uživati u zalascima sunca.

Ako vam ovo ne smeta i ako želite plažu za sebe, Palomino je možda najbolje mjesto u zemlji za to.

Plaža La Miel

Smještena u gradu Sapzurro, na karipskoj obali u blizini panamske granice, plaža La Miel još je jedan u nizu bisera Kolumbije. Osim manjih gužvi i mirnijeg ambijenta, mnogi će pohvaliti lokalnu kuhinju ovoga kraja, gdje se izdvajaju neka neobična jela poput pržene ribe sa kokosovom rižom i prženim bananama. Da li nešto sa kokosom može uopšte da ne bude savršeno? La Miel je i odlična lokacija ukoliko planirate kasnije putovanje za Panamu.

Možda nam prva asocijacija na Kolumbiju nisu divlje plaže, ali samo još jedan od razloga da shvatimo koliko toga divnog postoji u ovoj zemlji.

Kada je najbolje vrijeme za putovanje u Kolumbiju?

Tokom čitave godine. Zemlja se nalazi jako blizu ekvatora, što znači da temperature jako malo osciliraju tokom godine. Na obali vas gotovo uvijek očekuje toplo i vlažno vrijeme, a u unutrašnjosti nešto svježije i hladnije. Kada kažem hladnije, ne mislim ono baš hladno da oblačite jaknu i bundate se, već ugodnih 15-tak stepeni. Lično me oduševila klima u Medeljinu “gradu vječnog proljeća”. On je baš po mom ukusu. Niti je vruće, niti je zima. Uvijek za kratke rukave.

Jedini savjet koji vam mogu dati je da pokušate izbjeći putovanje na jesen, zbog češćih kiša, ali i tada ne bi trebalo biti previše strašno. Kolumbija se jednostavno voli non stop. Tokom čitave godine.

Možda vam bude interesantno: Objavio sam knjigu o svom putovanju od tri mjeseca po Južnoj Americi. Jedno totalno ludo i posebno putovanje.

Koliko je zaista opasno? (droga, kriminal i tako to)

Usudio bih se reći da Kolumbija ima dvije ružne priče. Ovo je prva.

Sva ta polemika o kriminalu, opasnosti, kokainu. Toliko različitih pogleda i utisaka. Nekako, kao da se niko ne slaže i da svako ima neku svoju sliku kada je opasnost u pitanju. Nervira me sve to iskreno. Osjećam da ova lijepa zemlja toliko pati zbog grijehova prošlosti i nikako ne može da oslobodi sve svoje šarenilo u potpunosti.

Zato te možda i uplaši kada te na nekim letovima po zemlji pitaju:

• Da li ste sami spakovali vaš kofer?
• – Jesam – odgovaram joj zbunjen ovim pitanjem.

Onda vam još pruže papir na kojem treba da potvrdite ovo upravo izrečeno, te da štrihirate kvačicu pored polja gdje stoji da ste svjesni sadržaja koji se nalazi u koferu. Jasno je na šta aludira i zašto mi traži ovo.

Kroz glavu mi sad prolazi priča koju sam čuo od jedne djevojke iz Novog Sada, kojoj su na letu iz Perua za Milano, podmetnuli 2 kile kokaina u kofer! Zamislite vi bili na godišnjem u Peru, sve super prošlo i onda vas u Milanu zaustave sa psima i kažu vam da to imate u koferu.

Evo šta se meni desilo.

Došli smo u hostel i sjeli u sobu da se raspremimo. Sišao sam niz stepenice da nešto pitam na recepciji, da bih po povratku vidio da je Vesna u šoku.

• Šta je bilo? – pitam je.
• Htjela sam da uzmem šampon iz tvog kofera da operem kosu. Prišla sam koferu, otkopčala ga i zaprepastila se šta sam vidjela. Čitava lijeva strana kofera bila je ispunjena nekim bijelim prahom. Sve je bilo rasuto po koferu.

Još smo stalno pričali na temu šta bi bilo da nam neko podmetne drogu u kofer. Čuješ tu i tamo priče da je neko dobro zaglavio jer je bio magarac koji je nosio nekakve supstance a da toga nije ni bio svjestan. Posebno u Kolumbiji. Pa čitava zemlja je 40 godina bila u ratu sa narko-kartelima.

• Šta će biti ako liznem ovo? – pita me Vesna.

Prišla je da vidi o čemu se radi. Na kraju je i probala ovaj bijeli prah.

• Pa ovo je so, jeb…! Jesam se prepala.

So koju sam ponio iz Salar de Ujunija u Boliviji prosula se iz bočice i rasula po koferu. Baš ovdje. U zemlji koja je nekada bila sinonim za bijeli prah.

Ali ako izuzmemo ovu priču sa soli, mislim da Kolumbija nije toliko strašna. Drage mame, ako čitate ovo, a vaša djeca putuju za Kolumbiju, budite mirne. Biće sve ok. Naravno, postoje određena pravila ponašanja kojih se treba pridržavati. Ipak ste u tuđoj zemlji I ne možete se ponašati kao kući. Ali ako vodite računa o tome, mirni ste.

A šta je sa gerilama?

Ona druga ružna priča, ona je o gerilama.

Tokom svih godina borbe i patnje, u Kolumbiji su iz pretežno sličnih ideologija, osnivane razne gerile. One dominantne i još uvijek živjeće, svakako su FARC (Fuerzas Armadas Revolucionarias de Colombia) i ELN (Ejército de Liberación Nacional), a vjerovali ili ne, ova prva, od nedavno se nalazi i u parlamentu zemlje!

Ideja da FARC uđe u parlament Kolumbije u zamjenu za mir u zemlji datira još iz 1984, kad se napunilo dvadeset godina od početka svih ovih nereda. Dogovor je inicijalno prošao uspješno, pa je gerila ušla u politički život Kolumbije zajedno sa ELN-om i grupom manjih gerila te oformila novu stranku pod imenom UP. Međutim, ovaj sporazum nije bio dugog vijeka jer je u vrlo kratkom vremenskom periodu veliki broj članova UP-a nestao, da bi se kasnije otkrilo kako narko-karteli, paravojne formacije i vlada planiraju da ubiju sve one koji imaju bilo kakve veze sa novom strankom.

Do 1990. godine broj stradalih je bio 6000. Tada FARC odlučuje da prekine ovaj sporazum te nastavlja sa dotadašnjim djelovanjem, koje je sredinom devedesetih bilo na vrhuncu, da bi sa ulaskom u novi milenijum polako počelo da slabi.

Posljednjih nekoliko godina postajalo je sve primjetnije kako ova nekad najmoćnija gerila Južne Amerike počinje da gubi svoju moć i uticaj, ponajviše zahvaljujući tome što su Sjedinjene Američke Države jako puno ulagale u obuku kolumbijske vojske za borbu sa gerilama te njihovu opremu. Veliki udarac FARC je doživio i kada su u akciji koju je sprovela kolumbijska vojska ubijena dva njihova lidera, Raul Rejes i njegov kasniji zamjenik Manuel Marulanda.

Na preporuku Amerike, kolumbijska vojska je vojnicima ponudila i povećanje plate ako ubiju člana neke gerile, što je ubrzo ukinuto jer se dešavalo da vojnici, kada im zatreba novac, ubiju najbližeg civila i predstave ga kao neprijateljskog borca. To je bio slučaj sa grupom od jedanaest mladih ljudi iz siromašne favele u Bogoti kojima je ponuđen odličan i dobro plaćen posao na drugom kraju zemlje pod uslovom da odmah napuste svoje kuće. Tri nedjelje kasnije pronađeni su mrtvi u uniformama FARC-a, s kojim nisu imali nikakve veze, da bi se kasnije ispostavilo da ih je vojska navukla na priču, obukla u uniforme pobunjenika i likvidirala kako bi povećala broj potvrđenih ubistava.

I kako političke priče nerijetko imaju neki Kinder Surprise preokret, koji se niotkuda pojavi i od svega logičnog napravi nelogično, ovaj put to je bio neobičan potez vlasti baš u vrijeme kada je FARC bio najslabiji od svog postojanja.

Predložili su referendum na kojem je moglo da se glasa sa „da“ i „ne“.

Ako zaokružiš „da“, ti želiš mir u zemlji. Želiš da se prestane sa svim ubijanjem i unutrašnjim ratovima, makar to značilo da moraš dati gerili određenu političku moć. Ako se odlučiš za „ne“, ti smatraš da je ludački da jedna gerila koja je ubila milione nedužnih ljudi, među kojima su možda i neki tvoji prijatelji i članovi porodice, sada odlučuje o tvom životu, te ne želiš da joj daš nikakvu političku moć.

Veliki broj poznatih ličnosti iz Kolumbije, a među njima i Šakira, Huanes, fudbaleri Falkao i Valderama, pa i čuveni umjetnik Botero, podržali su opciju „da“, želeći time da okrenu novi list u istoriji svoje zemlje i pokažu kako je Kolumbija zemlja koja oprašta svima. Najveći zagovornik opcije „ne“ bio je Alvaro Uribe, bivši predsjednik Kolumbije, čovjek koji je svoju karijeru izgradio na politici koja je za cilj imala istrebljivanje svakog oblika gerile.

I šta mislite kako je prošlo glasanje?

Sa 50,2% naspram 49,8% glasova pobijedila je opcija „ne“. Uprkos velikoj kampanji koju su poznate ličnosti vodile na društvenim mrežama, narod je ipak odlučio da ne može da pređe preko nekih stvari. Nakon što su objavljeni rezultati, zavladalo je mišljenje da se u zemlji ništa neće promijeniti, da je uzalud bačen novac na izbore te da će Kolumbija nastaviti istim putem.

Ali tada vlada povlači još jedan nevjerovatan potez, te uprkos činjenici da je veći broj ljudi glasao za opciju „ne“, odlučuje da FARC-u predloži sporazum – 10 mjesta u parlamentu: pet u Senatu i pet u Kongresu! Ovih 10 mjesta bilo bi garantovano do narednih izbora, a u slučaju da ne budu birani na novim izborima moraju potpuno nestati, kako sa političke scene tako i kao gerila.

Zauzvrat, oni moraju da ostave svoje oružje i prestanu sa djelovanjem. Dogovoreno je i da njihovi gerilci dobiju pomoć države za pokretanje sopstvenog biznisa, jer kada u CV staviš da si FARC gerilac, nema baš mnogo kompanija koje bi te zaposlile. Čak i da te pozovu na intervju za posao, osim pitanja „Koliko ste ono ljudi ubili?” i „Koliko dugo se bavite trgovinom droge?”, ne bi bilo baš mnogo drugih tema za razgovor.

Dogovoreno je i da nova stranka zadrži stari akronim FARC, samo što je ovaj put njegovo značenje drugačije – Fuerza Alternativa Revolucionaria del Común (Zajednička revolucionarna alternativna snaga).

Ono što se dešava za vrijeme pisanja ovog teksta, je priča da će doći do raskida ovog sporazuma. Uveliko se radi na tome, jer jednostavno postoje ljudi koji ne žele mir u ovoj lijepoj zemlji. E Kolumbijo moja, zaista ne zaslužuješ toliko toga što ti se dešava.

Cijene u Kolumbiji

Nisu visoke. Na čitavom putovanju kroz Južnu Ameriku, mislim da su od svih zemalja, cijene u Kolumbiji bile najsličnije ovima u Bosni. Zaista nije mnogo skupo, te ako gledamo omjer cijena, onoga šta može da se vidi, topline ljudi i tog nekog generalno osjećaja koji imaš kad si negdje, Kolumbija meni lično zauzima prvo mjesto.

Čak mi je i ispred Brazila kojeg toliko volim.

Prosječna plata u Bogoti, prestonici zemlje i najskupljem gradu u Kolumbiji, nešto je ispod 300 evra, pa samim tim i cijene ne mogu biti mnogo visoke i za malo novca, možete da doživite mnogo toga.

Kretanje po zemlji

Za razliku od drugih zemalja Južne gdje je kretanje od mjesta do mjesta, često poprilično skupo, unutrašnji letovi u Kolumbiji, jedni su od najjeftinijih na koje sam naišao tamo. Let iz Bogote za Medeljin, preko Aviance, platili smo oko 55 evra, let iz Medeljina za Kartahenu oko 45, kao i let nazad za Bogotu.

Preporuka je da na Avianci tražite letove i ne pokušavate putovanja busom između većih gradova, jer će trajati mnogo. Jedini put kada smo mi išli busom, bilo je od Medeljina do Guatapea i Hardina. Avianca je skroz ok, sasvim su im dobri avioni i mogu da se ugrabe dobre cijene.

Uz to, možda kao i ja naletite na ovako divne osobe tokom leta.

A to je tek priča za sebe. Malo ću otići od teme, ali želim ovu priču da podijelim sa vama. Vidjećete i zašto.

Let iz Kita za Bogotu kasnio je nekih sat vremena, te smo u avion ušli dobro iza ponoći. Sjedište koje sam dobio nalazilo se pri samom kraju aviona, red 34. od 37. Još sam dobio da sjedim u sredini. Mrzim da sjedim u sredini. Ne mogu noge da ispružim kako treba, a još ovi avioni po Južnoj Americi kao da su za Pigmeje pravljeni. Pored mene su sjele dvije djevojke. Sličnih su godina, mada je to vjerovatno jedina stvar koja ih veže.

Ova što sjedi s moje lijeve strane profesor je klavira, a najzanimljivije što ti mogu reći o njoj jeste to da boja njenog glasa ima neki čudesno smirujući efekat, pa mi se čini da bih mogao satima da je slušam kako mi priča o svom životu. Primjećujem njenu dugu crnu kosu, možda i najtamniju koju sam vidio tog dana, a crte njenog lica govore mi da je indijanskog porijekla. Rođena je u Gvajakilu, najvećem po veličini gradu u Ekvadoru, ali je pripadnik naroda Kečua. „Nisam Latina“, kaže mi. „Ja sam Kečua.“ Jedino što joj je ime Marisol, a to zvuči baš kao iz latino serija. Zar ne? Na sebi nosi jednu posebnu ogrlicu, koju joj je poklonila baka da je štiti od zlih duhova. Izuzetno je spiritualna, vidi se. Momak joj je isto muzičar. Ima čovjek svoj bend već nekoliko godina. Zbog mog oduševljenja ovom informacijom, poklonila mi je njegov originalan CD.

Djevojka s moje desne strane zove se Martina i rođena je u Bazelu. Švajcarka koja je s mužem krenula na putovanje po Ekvadoru i Kolumbiji. Vrlo je komunikativna i zabavna. Kakve god riječi da izlaze iz njenih usta, čini mi se da se smije. Po zanimanju je fizioterapeut i, kako kaže, nerijetko zaradi oko 5000 evra mjesečno. Na to su se Marisol oči potpuno zaustavile, kao da je doživjela neku blokadu.

• Misliš, za godinu dana? – pita je u nevjerici.

Priča nam kako je život u Švici više ne ispunjava te želi da se narednih nekoliko godina posveti sebi i nekim svojim ciljevima koje stalno odgađa. Kako joj je dosadilo da stalno radi i bude pod stresom, gledajući vječito na sat i da li će nekome zakasniti.

• Šta bih ja dala da imam toliku platu samo jedan mjesec. Ma radiću šta god treba, koliko god treba. Jel’ mogu da te zamijenim dok si na putovanju? – dodaje Marisol kroz osmijeh.

Zanimljivo je kako ljudi u životu gotovo uvijek teže onome što nemaju. Kako materijalno siromašni misle da sreća leži u količini novca koju posjeduješ, a oni materijalno bogati zavide onima koji žive opušteno i bez stresa, iako materijalno nemaju ništa. Zar to nije suludo? Kada nemamo mnogo novca, težimo tome da se obogatimo, misleći da će nam to donijeti neku veću sreću i zadovoljstvo u životu.

Radimo danju i noću i zapostavimo svoj privatni život i ljude oko sebe samo da bismo uvećali iznos na svom bankovnom računu na kraju mjeseca. Ali onda nerijetko biva da ti isti ljudi, kada uspiju u namjeri, shvate da im veća količina novca nije donijela nimalo više sreće, već sada žale što nemaju više slobodnog vremena. Sjećam se da sam jednom pročitao komentar glumca Džima Kerija, koji je rekao: „Mislim da bi svi trebalo jednom da postanu bogati i slavni da vide kako to nije odgovor na probleme.“

Dalaj-lama je u jednoj svojoj knjizi napisao: „Čovjek me najviše iznenađuje u čovječanstvu. Jer, on žrtvuje svoje zdravlje kako bi zaradio novac. Tada žrtvuje novac kako bi oporavio svoje zdravlje. A onda je toliko zabrinut za budućnost da ne uživa u sadašnjosti. Rezultat toga je da on ne živi ni u sadašnjosti ni u budućnosti – živi kao da nikada zaista nije živio.“

Naravno da novac pomaže da ostvarimo neke od ciljeva koje imamo u životu. Da, na neki način, u kratkom roku kupiš sreću. Super je kada imaš novu kuću i auto. Ali da li će te neka materijalna stvar za koju si štedio godinu dana činiti narednih godinu dana srećnim? Novi auto biće ti zanimljiv prvih nekoliko mjeseci, ali već nakon toga postaće ti sasvim normalan te ga više nećeš primjećivati. Nakon nekoliko godina možda ćeš ga htjeti promijeniti. I onda opet iz početka. Samo veći auti. Više novca.

Znam da ova priča nema mnogo veze sa tekstom, ali razlog zašto sam je podijelio je da iz nje izvučete pouku da ne treba da se poredite sa drugim ljudima, jer ništa ne čini ljude nesrećnijim nego kada vide koliko stvari im „nedostaje“ i koliko stvari još „treba da imaju“. Kako on ima bolji auto. Ili veću kuću. Ili kako ima bolji posao i više slobodnog vremena. Pa šta onda? Naučite da budete zahvalani za ono što imate.

Ti koji ovo čitaš si isto toliko moćan kao i svi oni, samo na drugi način. Vjerovatno nisi ni svjestan koliko tebi drugi zavide, jer to ti nikada nisu rekli. Dušmani sve do jednog. Cijenite sve ono što imaš u ovom trenutku, jer vjeruj mi da imaš više nego mnogi drugi. Pustite druge da žive kako oni žele da žive, a vi gledaj svoja posla i baš te boli briga.

Otiđite u Kolumbiju i uživajte.

Zastava Kolumbije

Jeste li primijetili kako su zastave Ekvadora, Venecule i Kolumbije gotovo identične?

To je zato što su ove tri zemlje, zajedno sa Panamom, 1822. godine činile jednu posebnu državu, Veliku Kolumbiju. Zamislite samo da su nekada u istoriji, i to ne tako davno, ove četiri zemlje činile jednu! Iz tog razloga su i zastave ove prve tri toliko slične. Gotovo da su identične. Samo Venecuela ima zvijezde u sredini, Ekvador neki štit, a Kolumbija je čista trobojka. Žuta, plava, crvena.

Inače, zastava Kolumbije nastala je kao inspiracija na zastavu Španije. Plava boja u sredini predstavlja more koje razdvaja Španiju i Kolumbiju. Sa druge strane, žuta boja predstavlja sva bogatstva ove zemlje, a crvena krv koja je prolivena u ratu za nezavisnost.

Lokalci i šta da očekujete?

Ako bih morao da izdvojim samo jedan razlog zbog kojeg bih se vratio ovdje, to su oni. Ok, gradovi su prelijepi, plaže još ljepše. Hrana vrhunska. Ali ljudi. Oni imaju neku posebnu dušu koju rijetko gdje vidiš. Znate, naš narod ima jednu simpatičnu pojavu. Ne znam da li ste primjetili to? Kada se predstavljamo i sa drugima narodima priča o sebi i o našim običajima, nerijetko pluća napunjenim ponosom, pričamo o tome kako smo gostoprimivi, ljubazni i najbolji domaćini koje će ikada vidjeti.

Ali kada dođeš ovdje, vidiš da je to sve na nekom mnogo više nivou. Evo zašto to kažem.

Tokom boravka u Medeljinu, bili smo na Couchsurfingu kod jednog dečka. Oskar se zove. U samo tri dana koliko smo proveli u njegovom stanu pokazao mi je ono najbolje od svog naroda, a na momente je bio toliko ljubazan da mi je bilo neprijatno. Jedno veče je čak došao po nas do obližnjeg marketa jer je krenuo jak pljusak, a mi nismo imali kišobran. Ej, čovjek kojeg smo veče prije upoznali maksuz otišao iz svoje kuće i počeo da nas traži samo da bi nam donio kišobran.

Ne znam baš koliko ljudi mogu da nabrojim kod nas koji bi uradili isto. A vi?

Zanimljivosti o Kolumbiji

Ako vas zanimaju neke najneobičnije činjenice o ovoj zemlje, poput one da se u određene vrste kafe, stavlja slani sir pročitajte ovaj tekst.

Crtice za kraj

Nadam se da vam je ovaj vodič za putovanje u Kolumbiju pomogao da saznate sve što vam je bilo potrebno za organizovanje putovanja u ovu nestvarno lijepu zemlju. Izvinite još jednom ako sam na momente dozvolio da moj subjektivni osjećaj preovlada ovim tekstom. Trudio sam se zaista da ga zadržim u granicama koliko je bilo moguće.

Za sva pitanja o kojima nista našli odgovor u tekstu, pišite mi. Pišite mi i vaše utiske o zemlji. Šta vam se dopalo, šta ne? Kakvo je vaše mišljenje o Kolumbiji?