Valensija – najbolji grad na svijetu za život

Ako biste me pitali, u kojem mjestu bih volio živjeti pored gotovo 50 zemalja koje sam posjetio, odgovor bi bio Valensija. Jeste da bi se mrtva trka vodila sa Lisabonom, ali mjesec dana koje sam proveo u trećem po veličinu gradu u Španiji, sjećanje je koje ću vjerovatno nekada prepričavati svojim unucima.

E sad, vjerovatno vas zanima zbog čega mi se toliko dopao ovaj grad i šta je to toliko posebno u njemu?

Moja priča o ljubavi sa Valensijom počinje jednog sasvim običnog sunčanog majskog jutra, gdje sam kao jedini plan dana imao da igram tenis sa svojim prijateljem Denisom, nakon čega bi usljedilo više časovna priča o predstojećim turnima, te raspravljenje o NBA trejdovima za predstojeću sezonu.

U tom trenutku zazvoni mi telefon. Stigao mi je neki mejl vidim. Kilometarski je. Čitam tako sve do kraja i svhaćam da sam upravo dobio potvrdu odobrena stipendija za školu jezika u avgustu u Valensiji!

Bio sam presrećan, izvan sebe. Napokon cu ići u Španiju, zemlju koju toliko volim i o kojoj toliko pričam da smaram sve svoje prijatelje. Ali hajd što smaram njih, oni su mi prijatelji, smaram i sve one usputne poznanike, koji jedva znaju i kako se zovem. Svaka priča sa nekim usputnim poznanikom, nekako bi završila na mom ogromnom iskazivanju ljubavi prema Španiji.

Ubrzo sam rješio sve birokratske procedure i krajem jula se zaputio u ovu špansku ljepotiu. Do tada, o ovom gradu nisam znao mnogo, a i nekako odlučio sam i da ne guglam previše i da prosto dopustim mjestu da me iznenadi.

Prije nego počnem sa pričom, snimio sam ovaj video o gradu sa mnogo praktičnih savjeta koji vam mogu koristiti kada bude dolazili u ovaj grad.

A ukoliko tražite jeftine avio karte za Valensiju, na ovom linku imate ponude svih avio kompanija koje lete ovdje, a  snimio sam i poseban video sa savjetim za kako pronaći najjeftiniju moguću avio kartu.

Dolazak u Valensiju

Prvi je avgust, sljećem u Valensiju na aerodrom Manises. Prvi put sam u mjestu gdje se priča španski. Šta mi više treba. Osmijeh mi dolazi na lice samo od natpisa na španskom. Reklame za mobilne kompanije nikada nisu bolje izgledale. A tek ljudi, kako fino pričaju. Mislim da nikada nisam više posmatrao ljude nego sad. 

O Valensiji

Valensija ima oko 700.000 stanovnika, poznata je po sjajnim plažama, Gradu nauke i umjetnosti, fudbalskom klubu, noćnom provodu i dijalektu jezika poznatijem kao valensijano. Tokom tih mjesec dana, bio sam smješten u studentskom domu, tik uz Mestalju, čuveni stadion. Tu sam upoznao dva prijatelja za cijeli život, sa kojim se i danas redovno čujem: Elena iz Gruzije i Maliti iz Šri Lanke.

Hajmo prvo o njima. Elene, djevojka iz zemlje za koju ona tvrdi da je najpravoslavnija zemlja na svijetu i koja me stalno ubjeđuje da je veći pravoslavac od mene. Popuštam joj.

Volim je jer je na svoje sopstveno insistiranje konstantno pokušavala da me uči gruzijski. Gruzijski, možda najneobičniji jezik koji sam ikada čuo, sa mnogo čudnih zvukova koje ne znam ni kako stvara.

Maliti je iz Šri Lanke. Dugo sam se trudio da izgovorim njeno ime, ne znam da li je i ovo pravilno. Primjetio sam da obožava začinjenu hranu i da je nikakvi španski super chilli hot sosovi ne mogu zadovoljiti. Primjetio sam i da se uvrijedi kad joj kažem da liči na nekoga iz Indije, pa brže bolje počne da mi objašnjava razlike, ali meni je to i dalje sve isto. Jako se ponosi svojom zemljom i gdje god da ide, sa sobom nosi male privjeske slonića, koji simbolizuju Šri Lanku, zemlju kao niti jedna druga kako kaže.

Tokom tog vremena, obilazili smo Valensiju svakoga dana, družili se i nekako doživjeli ovaj divni grad na pravi način i proveli neke od najboljih dana u životu. A kad se sjetim da je sve počelo onog sasvim običnog jutra i tenisa sa Denisom 🙂

U ovom gradu sam proveo, sada mogu reći možda i najbolji mjesec moga života. Sve što sam ikada tražio i čemu sam se nadao ovdje sam dobio. Imao sam slobodu da radim šta želim, idem gdje želim, budem do kada želim i da ne moram nikome da govorim ništa.

Jednog dana tokom posjete kinu u koje smo često išli, čekajući karte u redu, čovjek koji prodaje kokice me je pogledao i rekao “Hey Roberto, come stai?” Marco, Talijan koji dugo živi u Valensiji tokom prethodnog odlaska u kino, primijetio je moju majicu sa likom Novaka Đokovića i tako smo se uputisli u priču. On onaj pravi Talijan, stalno nešto gestikuliše i maše rukama. Vidi se da je sa juga.

Ali upravo u tom momentu, u trenutku kada me je prepoznao, shvatio sam da sam postao stanovnik ovoga grada. Neki lik koji radi tu, već zna kako se zovem, a ovdje sam svega 20 dana. Onda shvatam da sam ovdje počeo da živim novi život, da sam radim sve stvari i da se ponašam kao i svi stanovnici ovoga grada. Neopisivo dobar osjećaj.

Valensija šta posjetiti?

Grad nauke i umjetnosti je svakako najveća turistička atrakcija ovoga grada. Šta god da ste do sada vidjeli i gdje god da ste do sada bili, ovakvo nešto vjerujte da niste vidjeli.

Tokom 1957. godine, rijeka Turija je poplavila Valensiju i nanijela ogromne štete. Obzirom da ovo nije bio prvi put da Turija plavi grad, vlasti su odlučile da odobre projekat kojim će se skrenuti tok ove nepredvidive rijeke. Kao posljedica toga, Valensija je dobila deset kilometara zemlje na kojoj su od 1980. do 2005. godine izgrađeni parkovi, muzeji i drugi kulturni sadržaji.

Međutim, u očima Španca ovo nije bilo potrebno graditi. Mnogi od njih smatraju da je prevelik novac utrošen u ovo i da su ta sredstva trebala da se iskoriste za mnoge druge stvari. Bilo kako bilo, Grad nauke i umjentosti konstruisao je čuveni španski arhitekt, Santijago Kalatrava, čija se djela mogu naći po čitavom gradu.

Okeanografik u Valensiji

Ovo je raj! Vjerovatno ste svi gledali na TV-u one predstave sa delfinima na vodi kako skaču na ritmove muzike. E pa upravo tako izgleda. Dolazimo u Okeanografik i odlazimo na vidimo šou sa delfinima jer je Maliti oduševljena njima. E sad, jedan stvar koju si mi ljudi iz Valensije rekli da ću rijetko gdje u gradu moći čuti reggeaton, vrstu muzike koju toliko volim, porijeklom iz Portorika, od kojih su se kod nas proslavili hitovi kao što su Gasolina i Danza Kuduro.

Međutim.  Sjedamo za naša mjesta, kad odjednom izlaze delfini i počeše da prave razne figure na vodi, a sa njima počinju i prvi taktovi Gasoline. Čak i delfini vole reggeton. Ljudi ustaju i počinju da đuskaju, niko ne sjedi, možda samo Teri iz Tajvana koji je došao sa nama, ali koji je i onako pomalo zbunjen, pa sa svojim tabletom proučava mapu koju su nam dali. Bilo kako bilo, dolazak ovamo bio je pun pogodak.

Preko puta Delfinarijuma je jedan ogroman akvarijum. Neki kažu, drugi najveći u Evropi. Kroz laganu šetnju, mogu da posmatraju podzemni svijet Crvenog mora, akvarije sa meduzama, ribe sa svih kontinenata i sve one druge sjajne stvari koje krase podvodni svijet.

Aaaaa! Obožavam sve što ima veze sa morem i morskim svijetom. 

Da posjetite ovo mjesto bez čekanja u redu, kliknite na ovaj link i rezervišite skip the line karte.

Valensija grad

Centar starog grada je mnogo dobar. Prepun istorije, sa velikim brojem znamenitosti. Mnogo crkvi, starih kapija, mostova, tornjeva….

Plaza de la Reina je svakako mjesto gdje smo se najčešće nalazili. Tu se nalazi veliki broj kafića, gdje lagano možete da sjedente, pijete vino i uživate u suncu. Treba vam još nešto? 

Tu pored je i crkva Svete Kataline, jedna od najstarijih crkvi Valensije. Crkva je izgrađena u XIV, a toranj u XVIII vijeku. Tu je i katedrala u kojoj se nalazi Sveti gral, pehar iz kojeg je Isus pio na Tajnoj večeri, a koji ste mogli da vidite u filmovima Indijane Džonsa. Bar tako kažu da se tu nalazi.

Plaže u Valensiji

Valensija nema samo sjajnu arhitekturu i istoriju. Valensija ima i plaže.

I to kakve.

Mene je najviše dojmila La Malvarosa za koju neki kažu da je i jedna od boljih plaža u Španiji. Kilometri i kilometri kristalno pješčanih plaža, toplo more, fantastični pogledi. Ako bi zažmirili na pet sekundi, pa onda otvorili oči i pogledali oko sebe, dobili bi osjećaj da ste na čuvenoj Copacabani u Riju.

Nedostaje samo Isus.

Stadion u Valensiji i kako smo pogledali utakmicu života

Ako si djevojka, zanemari ovaj pasos. Ako si momak, nastavi čitati.

Svi koji tu i tamo prate fudbal, bar su nekada u životu čuli za Mestalju, hram fudbala u Valensiji. Jedan dan tokom odlazka na časove, Maleti i ja vidimo da se prodaju karte za utakmicu Valensija – Roma. Zvuči kul, moglo bi ovo pogledati. Prilazi nam jedan Latinos, na nekom kubansko/dominkanskom španskom i pita: Ermano, quieres un billete? (Brate, hoćeš da kupiš kartu? Ja ga pitam koliko kaze 15 eura. Ja se okrenu prema Maliti i na engleskom joj reče jest prejeftino, a on možda kontajuci da nam je puno kaže 12.

Mi naravno pristajemo. Na kartama piše cijena 18 evra, hmm zanimljiv, kako je zaradio sad pitam se?. Još 11 red, zvuči nevjerovatno da imamo tako dobra mjesta, ali vidjećemo. Došla je utakmica, atmosfera na nivou, stadion iako ne preveiki, popunjen do posljednjeg mjesta. Sjeli smo, mjesta sjajna, Maliti iako vise prati kriket ne skriva oduševljenje. Na terenu se pojavljuje Toti, djevojke u ekstazi, utakmica sjajna, Valesnija dobija 3-0, sve u svemu odlično potrošenih 12 evra.

Hrana u Španiji

Kada vam neko pomene špansku kuhinju, šta vam prvo padne na pamet?

Tortilja? Paelja? Sangrija? Španska šunka?

Da, španska kuhinja je više nego bogata sa toliko svjetski poznatih jela koje otvaraju apetit mnogih ljudi čim se spomenu.

Primjetio sam da većina naših ljudi ima prilično pogrešnu ideju o španskoj kuhinji i uglavnom je mješa sa kuhinjom ostalih zemalja u kojima se govori španski i to u prvom redu sa Meksikom. Što će reći, španska kuhinja nije isto kao meksička, štaviše, u nekim stvarima je sličnija našoj.

Prije svega, ljuto se gotovo i ne jede. Proizvodi od kukuruza poput nachosa, doritosa i tome slično se mogu naći u svakom supermarketu, ali daleko od toga da predstavljaju nacionalno jelo – kao što ni Smoki ni čips nisu nacionalno jelo bilo kog naroda na Balkanu. Međutim, ono šta unosi najviše konfuzije je svakako tortilja. U Španiji, „tortilla“ je zapravo omlet ili kod nas poznatija kao kajgana i najčešće se jede mješano sa proprženim krompirom.

U Valensiji je čuvena njihova paelja. Paelja se pravi u velikim tepsijama (tzv. paellera) i može da ima različite sastojke u zavisnosti od regije. Od sastojaka sadrži rižu kao osnovu, povrće i šafran i potom morske plodove u primorskoj varijanti i sl.

Španska šunka Jamon je zapravo obična šunka koja se pravi na manje običan način. Naime, kvalitet šunke određuje tip svinje, tip hrane, a potom i obrada. Najkvalitetnija šunka potiče od lokalne sorte (crnog) praseta koje se slobodno kreće i hrani prirodno. Ta šunka se zove „pata negra“ (crni papak) i prepozna se po pogodili ste… crnom papku.

Orćata
Orćata (Horchata) je napitak od badema. Nije mliječni proizvod iako možda tako djeluje. Sadrži malo masnoće i bogatog je okusa, tako da ju se često naziva “piće bogova”.

Mada, ima malo neobičan ukus i trebalo je malo da se naviknem.

Valensija putovanje iz snova

Da li zbog prilično ugodnog života, dobre klime ili geografske lokacije sa koje se za tren stiže do Ibice, Majorke, Barselone ili Madrida, Valensijanci su, čini se, među najležernijim i najotvorenijim ljudima koje možete sresti na Mediteranu. Nekako su kul.

Ako pitate većinu Španaca, koji je po njima najbolji grad za život u Španiji, većina će vam reći da je to Valensija. Tako su bar meni rekli. Tokom mog boravka tamo, proveo sam dosta vremena sa Manuom, koji je inače proveo veliki dio života u gradu i tokom vremena vidio sam na njegovim očima sa ponosm priča o ovom gradu.

Na kraju, Valensiju ću pamtiti po prvom dužem samostalnom putovanju, prvom boravku u studentskom domu, prvoj velikoj fudbalskoj utakmici, ali i prvoj ljubavi sa curom iz druge zemlje.

Ali to je sad već neka druga priča. Ukoliko budete tražili odličan smještaj u gradu, preporuka za ovaj stan ovdje koji je bio dosta povoljan, a zaista je odličan.

A ukoliko želite više opcija za smještaj, pogledajte neke od ponuda iz tabele ispod.

Za više ovakvih priča, zavirite na moj Instagram nalog.