Titov bunker u Konjicu – (Vodič za posjetu)

Titov bunker u Konjicu jedna je od najčuvanijih tajni bivše Jugoslavije. Tajna, za čiju je izgradnju bilo potrebno čak 4,6 milijardi američkih dolara kako bi se stvorio ovaj mali podzemni grad, ujedno i treći najskuplji projekat u istoriji bivše države, nakon podzemne luke Lora u Splitu (5,6 milijardi dolara) i podzemnog aerodroma Željava u Bihaću koji je nažalost uništen (8,6 milijardi dolara).

Bunker je građen u potpunoj tajnosti u periodu od 1953. do 1979. godine, a u trenutku kada je napravljen, nosio je kodni naziv „Istanbul“.  Ono što je isto tako zanimljivo, je da je u njega u svakom trenutku u slučaju bilo kakve opasnosti, moglo da stane 350 najviših političkih i vojnih zvaničnika bivše Jugoslavije, koji bi u slučaju nuklearnog napada, mogli da započnu novu državu.

Ukoliko vas zanima, snimio sam i video od preko 20 minuta o ovom nevjerovatnom mjestu, u kojem iz prve ruke najbolje možete vidjeti šta vas očekuje kada dođete na turu.

 

Kako posjetiti Titov bunker u Konjicu?

Kao što je i samo mjesto poprilično obavijeno misterijom, tako je i lokaciju samog bunker i dan danas, nemoguće pronaći na Google mapama! Da biste posjetili ovo mjesto, posjetite sajt agencije Visit Konjic, koja će vam detaljno objasniti kako da dođete do bunkera.

Obavezno je ranije nazvati i zakazati turu, a ture su svaki dan od 10, 12 i 14  časova. Cijena ulaznice za posjetu bunkeru je 20 KM (10 evra), a tura traje oko dva sata i vjerujte da zaista vrijedi ovog novca.

Kako je bunker ostao toliko dugo sakriven u tajnosti?

Iako je mnogo toga vezano za sam bunker po prilično fascinantno, ono možda najnevjerovatnije je sam način na koji je bunker građen. Naime, tokom više od 25 godina, radnici iz svih krajeva bivše Jugoslavije, osim iz grada Konjica, dolazili su sa maramom na očima u Konjic, te tri mjeseca radili na projektu njegove izgradnje. Nisu znali ni gdje se tačno nalaze, ni šta je to što grade, a nakon ta tri mjeseca, samo bi ih, ponovo sa povezom na očima, vratili u grad iz kojeg su došli a njih bi zamijenili novi radnici.

Upravo zbog ovoga, tajna je uspjela dugo da ostane sačuvana.

Koliko bi Tito i njegovi najbliži ljudi trebalo dugo ovdje da žive?

Kao što sam već napomenuo, bunker je trebao da posluži kao sklonište za Tita i njegovih najbližih 350 ljudi, u slučaju bilo kakvog napada, a oni bi u njemu trebalo da provedu šest mjeseci. Upravo iz tog razloga, sama gradnja bunkera, vrlo je pažljivo osmišljena, te Konjic nimalo slučajno nije izabran kao mjesto izgradnje.

Prije svega, bunker je izgrađen u blizini rijeke Neretve koja je u ovom dijelu i dan danas pitka, te je tako bio omogućen dotok vode, što je suštinski bila najbitnija stvar. Uz to, ako bolje pogledamo mapu bivše Jugoslavije, Konjic se nalazi u samom centru zemlje, te bi dolazak za svakog od tih 350 ljudi do njega bio mnogo lakši, nego da je smješten u nekom drugom dijelu države.

Drugi razlog gradnje bunkera ovdje bila je Fabrika municije, koja se nalazila svega 300 metara od bunkera. Treći je činjenica da se oko grada Konjica nalaze planine, koje bi amortizovale svaki potencijalni atomski udar. Beograd možda jeste bio glavni grad tada, ali je čitavo to sjeverno područje ravničarsko i mnogo izloženije atomskom udaru, te je iz tog razlog Konjic bio dobra opcija.

Pored toga, kako bi život stanovnicima bunkera bio olakšan, sagrađeno je više od 100 soba, sale za konferencije, operativni centri, a imali su čak i kablovsku! Zaista, sve u ovom bunkeru, bilo je potpuno ispred svog vremena.

Da li je Josip Broz Tito ikada posjetio bunker?

Do dan danas, ne može se sa sigurnošću reći da li je Josip Broz Tito, ikada posjetio ovo mjesto. Ali….

Ono što se zna je da je Tito često posjećivao već spomenutu Fabriku municije, lociranu uz sam bunker. A da li je sama Fabrika, bila paravan baš za bunker i da li su sve njegove posjete njoj, u stvari bile odlasci do skrivenog bunkera, vjerovatno nikada nećemo saznati.

U bunkeru su i dan danas idealni uslovi za život

U bunkeru se nalaze dva klima uređaja, jedan u Titov bloku, a jedan u bloku broj devet. Jedna klima radi šest sati, kao i druga, te rade naizmijenično od šezdesetih godina. Zahvaljujući jačini klime, za samo 15 minuta pročišćava se zrak na 6 854 kvadratna metra!

Isto tako, odražava se jednaka temperatura i vlažnost zraka. Temperatura u bunkeru je između 21 i 23 stepena celzijusa, a vlažnost zraka od 50 do 70 odsto, što predstavlja zaista idealne uslove za život.

Jedino što se do danas danas nije saznalo, ko bi uz Tita i Jovanku koja bi vjerovatno bila jedna od rijetkih žena, činio tih 350 odabranih ljudi koji su trebali da spasu Jugoslaviju?

Kako danas izgleda Titov bunker u Konjicu?

Iako je u jednom trenutku bunker gotovo uništen, te tu priču možete pogledati u videu sa početka ovog teksta, danas je on gotovo savršeno očuvan, te sve u njemu izgleda gotovo besprijekorno kao što je izgledalo u momentu izgradnje. Čak su i tapete na zidovima, koje su postavljene još 60-ih godina, zbog klime koja je sve vrijeme radila, veoma dobro očuvane.

Gotovo sav namještaj i svi predmeti koje ćete vidjeti, potpuno su autentični, a kako neću da vam otkrivam previše, jer ipak želim da i sami posjetite ovo mjesto, kada vidite pojedine stvari koje su sačuvane, shvatićete koliko je zaista tadašnja zemlja bila razvijena.

Zaista mnogo toga neobičnog vas očekuje prilikom posjete ovom mjestu.

Nešto za kraj

Iskren da budem, sa istorijskog aspekta, ovo je možda i nešto najfascinantnije što se može vidjeti kod nas i usudio bih se reći, jedna od najozbiljnije organizovanih tura na našem prostoru. Vodiči su zaista više nego profesionalni, te ture mogu da se organizuju na našem i engleskom jeziku.

Naš vodič je bila predivna gospođa Dženana Muhibić, te topla preporuka da rezervišete turu sa njom, jer će vam ispričati sve one nevjerovatne i pomalo neobične zanimljivosti koje ovom mjesto nudi. Kao recimo da se račun za struju koji se ovdje plaća, danas iznosi 15 000 konvertibilnih maraka.

Za više ovakvih priča kao što je Titov bunker, zavirite na moj Instagram nalog.