Ako te zanima šta vidjeti u Banjaluci, te planiraš putovanje u grad na Vrbasu, onda je ovaj tekst baš za tebe, jer sam se u njemu istinski potrudio da ti pokažem sve ono najbolje od grada. Stvari koje meni mnogo znače, ali i stvari koje su apsolutni must see, jednom kada dođeš ovdje.
Ali, znaš šta?
Nikada mi nije bilo teže napisati tekst nego o mom gradu. Mojoj Banjaluci. Možda ti se čini da zbog toga što mnogo putujem i nisam nešto vezan za kuću, ali mnogo griješiš. Ja sam ti onaj pravi lokal patriota. Volim svoju zemlju i svoj grad više nego bilo koji drugi. Obožavam svoje ljude i svoj narod. Svoj jezik.
Uostalom, ovaj video govori sam za sebe o tome.
Ponosan sam činjenicom da sam rođen u Banjaluci i ne postoji mjesto na svijetu u kome se osjećam bolje, ili gdje bih radije živio nego ovdje. Ne postoji mjesto u kojem ljudi imaju topliju dušu i gdje sa manje novca možeš da živiš ovako dobro.
Ozbiljno mislim.
Naravno da postoje gradovi i zemlje koji su mi prirasli srcu. Ovdje posebno mislim na Portugal. Ako bih morao negdje da se selim iz Banjaluke, išao bih tamo.
Ali, znaš šta?
Ja sam ovdje srećan. Ovdje je sve što imam i što mi treba da budem zadovoljan. Okružen sam ljudima koje volim i stvarima koje me ispunjavaju. Ovdje je jednostavno nekako sve po mom. Toliko dragih mjesta i ljudi na koje zaista ne možeš da ostaneš imun. Čak sam morao i poseban video o tome da uradim da bih ti sve pokazao.
Zato se nadam da ćeš čitajući ovaj tekst, uspjeti barem da osjetiš dio onoga što Banjaluka može da ponudi, te da ćeš i sam doći ovdje i uvjeriti se u sve ono što ću ti sada ispričati.
Ali prije nego krenemo, želim da ti ostavim ovaj link na kojem ćeš pronaći jeftin auto koji možeš da iznajmiš ukoliko budeš želio.
Jesi li spreman da krenemo?
Šta vidjeti u Banjaluci – ultimativna lista
1. Vrati se kroz vrijeme i istraži tvrđavu Kastel
Kastel predstavlja pravo malo blago za sve ljubitelje istorije, s obzirom na to da datira još iz XVI vijeka, a napravljen je za potrebe odbrane od Austrije. Postoje čak i dokazi da je na ovom mjestu, još u III vijeku, postojalo rimsko utvđenje Kastrum. Tvrđava se danas nalazi na površini od 48.000 kvadratnih metara, na kojima se nalazi devet bastiona, dvije kapi kule, kao i galerija, park, a ovdje se održavaju i razni festivali, među kojima je svakako najpoznatiji Demofest, muzički festival koji se održava na ljeto, u vrijeme kada je Banjaluka najživlja i puna energije.
Uz samu tvrđavu, protiče čudesno zeleni Vrbas, a tokom čitavog ljeta, u prilici si da vidiš posebnu vrstu čamca, koja postoji jedino ovdje.
Ali, o tome ću ti više reći malo kasnije.
2. Osjeti energiju grada i prošetaj Gospodskom ulicom
Možda nisi znao, ali prije nekih 200 godina, na mjestu gdje se danas nalazi Gospodska ulica, bila je jedna obična baruština, poznata kao Muslina bara. Tada je sa nešto malo ušteđenog novca, trgovac Tomo Radlović, prvi na ovom mjestu otvorio svoju prodavnicu pod imenom „Albanija” i postavio temelj ka daljem razvoju ove ulice.
Njegov cilj je bio da u svoju prodavnicu privuče malo bogatije klijente (gospodu) i da se na neki način „riješi” onih koji nisu ništa kupovali, već su samo razgledali. Vođen ovim, na zgradu je stavio natpis „Gospodska ulica”, koji se kao neslužbeni naziv među sugrađanima zadržao do danas.
3. Obiđi Hram Hrista Spasitelja
Banjaluka je najveći pravoslavni grad u Bosni i Hercegovini, a Hram Hrista Spasitelja najveći je, a vjerovatno i najljepši hram u ovom gradu. Građena je u periodu od 1925-1929.godine, a osveštena na Spasovdan 1939. godine, na mjestu na kojem su, nakon Mašićke bune 1809. godine, pogubljena desetorica Srba, na čelu sa starim sveštenikom, te kao takav predstavlja i neku vrstu uspomene na stradale. Kum je bio Tisa Milosavljević i to je ujedno bila njegova poslednja pisjeta Banjaluci.
Od momenta izgradnje, Hram je postao jedna od najprepoznatljivijih građevina Banjaluke, ali na njegovu nesreću, izgrađen je početkom najvećeg rata u istoriji svijeta i nakon samo dvije godine, 12. aprila 1941, bombardovan je i povrijeđen.
Više od 60 godina nije uopšte postojao, a onda su 2004. godine odlučili da ga ožive koristeći zlato iz Sibira za njegove kupole i crveno-žuti kamen travertin porijeklom iz Mesopotamije.
4. Kulturno se uzdigni u Banskom dvoru
Kada je formirana Vrbaska banovina 1929. godine i kada je za prvog bana postavljen Svetislav Tisa Milosavljević, osjećala se potreba za izgradnjom jednog reprezentativnog sjedišta, objekta koji bi predstavljao buduće kulturno sjedište grada.
Za izgradnju takvog objekta, raspisan je 1930. godine jugoslovenski konkurs, a radovi na Banskom dvoru počeli su u martu 1931, dok je svečano otvaranje zdanja održano 8. novembra 1932. godine.
Danas je Banski dvor mjesto kulture u gradu, mjesto na kojem možeš da pogledaš dobar koncert i posjetiš kvalitetnu izložbu.
5. Osjeti duh istoka i posjeti Ferhadiju
Iako je Banjaluka veoma mali grad u poređenju sa nekim svjetskim metropolama, ono čime se ponosimo jeste naša raznolikost. Možda nisi znao, ali gotovo 500 godina, Turci su vladali ovim krajevima i ostavili veliki uticaj na našu kulturu i jezik, kao i mnoge spomenike kulture.
Upravo tako je nastala i Ferhadija, najveća džamija u ovom gradu, a podigao ju je veliki Ferhad-paša Sokolović, 1579. godine, novcem datim za otkup jednog austrijskog princa. U vrijeme izgradnje, Ferhadija je bila centralni objekat banjalučke čaršije i mjesto oko kojeg se vrtjela priča u gradu.
Džamija je sa svojom kupolom dostizala visinu od 17,5 metara, a do minareta visine 41,5 metar vodilo je 128 stepenica. U nesretnom ratu koji nas je zadesio potpuno je uništena, ali je 7.maja 2016. godine, zvanično otvorena u istom onom sjaju u kojem je bila, korišćenjem identičnog materijala.
U jednom periodu svog postojanja, nalazila se na listi Uneska, te se nadam da će se jednoga dana ponovo naći tu, jer su je svake godine tokom ponovne izgradnje posjećivali predstavnici ove organizacije.
Postoji jedna zanimljiva legenda koja se veže za ovo mjesto.
Priča kaže da je jednog dana Ferhad-paša za vrijeme gradnje džamije Ferhadije došao da obiđe radnike koji su izvršavali posljednje radove na džamiji. Oduševljen onim što je vidio, odluči da ne dozovoli da se nešto ovakvo ikada ponovo napravi, te naredi da ubiju trojicu neimara koji su gradili džamiju.
Zatvori ih na vrhu džamije i reče im da će ih pogubiti za tri dana. Radnici istog trenutka počeše tražiti izlaz. Tražili su i tražili tri dana bez prestanka. Pred kraj trećeg dana, dosjetiše se da od preostalog materijala naprave krila i da s njima skoče sa vrha džamije. Kad je Ferhad-paša došao trećeg dana u džamiju, s namjerom da pomiluje zatvorenike, nije našao nijednog od neimara. Sva trojica poletješe sa vrha i padoše na tri različite strane Banjaluke, a po njima naselja u mom gradu danas nose imena.
Petar na današnji Petrićevac, Pavle na današnji Pavlovac, a treći prilikom leta pade na desnu obalu Vrbasa i slomi rebro, pa taj dio grada nazvaše Rebrovac.
6. Iskusi Vrbas na dajaku
Sjećaš li se čamca sa početka ove priče?
Iako nije objekat sagrađen od kamena ili čelika, dajak čamac spada među najveće znamenitosti ovoga grada. Koliki je njegov značaj, govori podatak da je dajak star koliko i sama Banjaluka i da je, u vrijeme dok u gradu još uvijek nisu postojali mostovi, služio kao jedino sredstvo za prelazak sa jedne strane Vrbasa na drugu.
Ono što karakteriše dajak jeste njegov neobičan oblik, dužina nešto veća od 7 metara, ali i činjenica da se u njemu ne vesla, nego se koristi motka za odgurivanje koja se naziva dajak, po kojoj je i čamac dobio ime. To je najviše iz razloga što Vrbas nije duboka rijeka u većem dijelu, te bi korištenje vesla vjerovatno samo otežavalo plovidbu.
Možda će ti biti interesantan podatak da je dajak jedan od rijetkih čamaca koji se voze uzvodno, a tehnika vožnje vrlo je slična onoj kojom se voze čuvene trke univerziteta Kembridž i Oksford.
7. Pogledaj predstavu u Narodnom pozorištu
Ono po čemu je Narodno pozorište značajano za ovaj grad jeste inspirativni duh kulture i umjetnosti koji donosi svojim sugrađanima sa svakom novom predstavom i postavom glumaca. Pozorište se može pohvaliti činjenicom da su u njemu do sada gostovali mnogi poznati glumci i režiseri, domaći i strani umjetnici, pjevači, scenografi i mnogi drugi uticajni ljudi iz cijelog regiona.
S obzirom na to da lično poznajem neke glumce ovog grada i znam sa koliko želje i energije kreiraju svaki novi projekat, toplo ti preporučujem da u vremenu koje budeš proveo u mom gradu, ostaviš dva sata i za jednu dobru predstavu i uvjeriš se koliko su ovi ljudi talentovani i dobri.
Od 1986. godine, ovo mjesto se nalazi pod zaštitom kao kulturno dobro, a od 2012. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila je Narodno pozorište nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
I da.
Osim Narodnog pozorišta, u gradu postoje i Dječije pozorište Republike Srpske i pozorište „Jazavac” koji isto tako prave sjajne stvari.
8. Dođi u dodir sa prirodom u Krupi na Vrbasu
Postoji li nešto što te može odmoriti više od prirode?
Na oko 20 km od centra Banje Luke, nalazi se Krupa na Vrbasu, istinski mali raj za sve ljubitelje prirode. Ova zelena oaza je jedna od omiljenih odredišta za piknike mještana i mjesto u kojem uz zvuke vode i miris divlje prirode, možeš zaboraviti na sve svoje probleme i brige.
Okružen beskrajnim zelenilom, na ovom mjestu se nalaze vodopadi, vodenica, kao i nevjerovatna crkva Svetog Ilije, napravljena još u 13. vijeku.
9. Doživi avanturu i probaj rafting na Vrbasu
Da bi doživio pravi šarm i ljepotu Banje Luke, obavezno isprobaj rafting na Vrbasu.
Možda ti nisam rekao, ali Vrbas je jedna od najboljih evropskih rijeka za rafting i mnoga važna prvenstva, poput Svjetskog kupa i Evropskog kupa, održani su ovdje.
Zamisli samo ovu scenu.
Ljeto je. Juli mjesec. Temperatura oko 35 stepeni. U prirodi si. Sjedaš u čamac sa najboljim prijateljima i krećete u spuštanje dugo 15 km. Prolazite kroz brzake i bukove. Adrenalin raste pri svakom novom brzaku. Međutim, tu je iskusan skiper, koji te sve vrijeme strpljivo vodi i priča ti o svakom djeliću ove rijeke i njenim zanimljivostima. U jednom trenutku stanete i odlučite da se osvježite u hladnom Vrbasu. Skačete, plivate, kupate se. Satima ste već na rijeci.
A onda…
10. Odmori se od raftinga uz dobru porciju ćevapa
A onda zasjedneš negdje na ćevape i najedeš se k’o čovjek.
Ne postoji poznatije jelo u Banjaluci od ćevapa. Poseban po svom izgledu, ukusu i načinu serviranja, prvi ćevap se pojavio prije više od 100 godina. Po originalnom receptu, pravi se od junetine, bibera, soli, bravetine i bijelog luka, a priprema se na roštilju.
Mjesta u kojima se služi ćevap ovdje zovemo „ćevabdžinicama” ili „roštiljnicama“, iako se služi u većini restorana u gradu. Uz ćevape, uvijek se dobija posebna lepinja, kao i luk i feferoni.
11. Nađi se sa nekim kod “Krivog sata”
Ukoliko tokom svog boravka u Banjaluci upoznaš nekog simpatičnog i odlučiš da ga pozoveš na kafu ili piće, predlažem da se sastanete kod „krivog sata“, kao što to svakodnevno čine pravi Banjalučani.
Zato ovaj sat danas stoji tu. Kao znak sjećanja na ovaj tužni događaj.
Odmah pored „krivog sata“ naći ćeš i „Bosku”,šoping centar u kome možeš da kupiš sve što poželiš. Kao i „krivi sat“, „Boska” predstavlja jedan od simbola Banjaluke i garantujem ti da nema Banjalučanina koji nije bar jednom ušao u nju.
U vrijeme kada je otvorena, bila je jedan od najvećih tržnih centara u Jugoslaviji i ponos ovoga grada. Međutim, naišao je i period kada je zapala u probleme i neko vrijeme bila čak i zatvorena, sve dok 2010. godine, u novembru, nije svečano otvorena u novom ruhu i od tada krasi centar ovoga grada
12. Popni se na Banj brdo
Na Banj brdu se nalazi i memorijalni spomenik palim Krajišnicima, djelo poznatog jugoslovenskog kipara Antuna Augustinčića.
Ono što je posebno zanimljivo jeste to što je na spomeniku ucrtan reljef koji u nizu slika prikazuje borbu i stradanja Krajišnika u II svjetskom ratu, a sâm spomenik simbolično podsjeća na metak ispaljen u pravcu Krajine.
Ono najbolje ovdje?
Vjerojatno najbolji pogled na grad koji možeš dobiti.
13. Kupaj se u toplim izvorima na plaži Vrućica
Plaža Vrućica, mjesto na kojem se topla voda izvora miješa sa hladnim Vrbasom. Ovi izvori topli su tokom čitave godine i veoma popularni među Banjalučanima.
Na plaži koja se zove Vrućica nalazi se više banja, među kojima su i banja Direklija, koja je dobila ime po dva kamena direka, koji datiraju iz rimskog doba. Jedan je polomljen, a jedan je na Kastelu.
Tu su i ostale banje: Kraljičina banja ili Kraljičina ilidža, koja je ime dobila po legendi da su se u njoj kupale kraljice, kao i ljekoviti izvor Šugavica.
14. Druži se sa ljudima, izađi vani, probaj noćni život, budi dio Banjaluke
Kažu da su noćni provodi u Banjaluci, među najboljima u regiji, a ako ičega u gradu ima, to je kafića i mjesta za izlazak. Meni najdraže mjesto u gradu je Smuggler cocktail bar, koji vode moji prijatelji Branko i Milenko, te mislim da u Banjaluci nikada nije postojala tako dobra bašta kao što je kod njih.
Imaš osjećaj da si negdje na nekom tropskom ostrvu. Samo ti more fali.
Mada, nekako su i to uspjeli rješiti.
Ako ipak želiš da doživiš pravi lokalni ambijent našeg naroda i zabaviš se uz živu domaću muziku, predlažem ti da posjetiš restoran banjalučki Splav, gdje ćeš iz prve ruke iskustiti pravi duh i toplinu našeg naroda.
15. Istraži alternativnu stranu grada i posjeti murale
Pored mnogih spomenika kulture o kojima si prethodno imao priliku da čitaš, Banjaluka posjeduje i jednu urbaniju i alternativniju stranu. U naselju Borik, na samo nekoliko minuta od centra grada, na tri zgrade, nalaze se tri murala visoka preko 20 metara.
Ovaj prvi mural koji vidiš na slici gore, djelo je dvojca Arteyz i Lonac. Drugi mural djelo je dvojca iz Poljske, poznatijeg pod nazivom Etam Cru, inače diplomiranih akademaca sa Univerziteta u Lođu, a treći Bugarskog umjetnika Bozka.
16. Otkrij najtužniju legendu ovoga grada
Nekada davno, u vrijeme kada su ljudi živjeli u miru, ljubavi i harmoniji, ulicama Banjaluke šetala je Safikada, kako kažu, jedna od najljepših djevojaka tog vremena. Skromno je koračala kaldrmom banjalučke čaršije i svojom pojavom skretala pažnju mnogih muškaraca. Ipak, njeno srce je pripadalo samo Omeru, vojniku koji je služio na obližnjoj tvrđavi Kastel.
Njihova ljubav je bila velika poput Turskog carstva i jaka kao zidine Kastela. Bili su sigurni da ih ništa nikada neće rastaviti. Ali sudbina je htjela da bude drugačije.
Omer je uskoro pozvan u rat koji se spremao na dalekom istoku. Kao ponosan i savjestan vojnik, znao je koja je njegova dužnost. Tužna srca napušta Safikadu i odlazi na put bez povratka.
Nedugo nakon rastanka, stigao je glas da je njen dragi poginuo. Rastrgana duša i bol u grudima za voljenim Omerom bili su jači i od njene volje za životom. Safikada, u najljepšoj bijeloj vjenčanici, odlazi na tvrđavu Kastel i staje ispred topa koji ispaljuje tačno u podne. U djeliću sekunde, lijepa Banjalučanka odlazi u vječnost, gdje će da se sretne sa svojim dragim.
Tako priča o Safikadi postaje najtužnija, ali i najpoznatija legenda u gradu.
17. Pogledaj utakmicu na Borčevom stadionu
Banjaluka je uvijek bila veoma poznata po svojim uspješnim sportistima i klubovima, a Borac je uvijek bio naš najpoznatiji klub. Osnovala ga je mala grupa trgovačkih pomoćnika koji su se nekada okupljali u gostionici „Putnik“.
Bilo je to 1925. godine, pa tako Borac spada u najstarije klubove u Bosni i Hercegovini. Zanimljiva je jedna izjava velikoga narodnog heroja Veselina Masleše. „Ako se borite, ukoliko ćete se boriti za svoja radnička prava, zašto da vam se klub ne zove Borac!”
Po tome je klub dobio svoje prvo ime Radnički sportski klub Borac. Kako je fudbal sve više zaokupljao Banjalučane, javila se potreba i za pravim stadionom. Svečano otvaranje obavljeno je 5. septembra 1937. godine, a prvu utakmicu odigrali su Hajduk (Banjaluka) i Meteor (Krupa).
Današnji stadion može da primi više od 10.000 gledalaca, a osim fudbalskih utakmica, česti su i veliki koncerti.
18. Probaj posebno craft pivo koje pravi “Gorštak”
Banjalučani su narod koji generalno mnogo voli da izlazi i druži se, a pivo je piće koje se ovdje definitivno najviše konzumira. U posljednjih nekoliko godina u gradu se pojavilo nekoliko craft pivara u kojima veliki ljubitelji, ali i majstori pravljenja piva, kreiraju svoje posebne varijacije ovoga pića.
Jedan od njih i meni mnogo drag je i Nikola Galić, koji je prije nekoliko godina, prodao svoj stan i uložio sve što je imao, kako bi pokrenuo vlastitu proizvodnju piva, pod imenom Gorštak.
I znaš šta?
Mislim da nije pogriješio, jer mu je pivo mnogo dobro.
19. Poslušaj priču o Spomeniku o 12 beba
Ovo putovanje Banjalukom neće biti samo srećno putovanje. Ima ovdje i tužnih priča. Najtužnija je ona o 12 beba. Naime, za vrijeme rata koji nas je pogodio prije više od 20 godina, granice su bile zatvorene i naša bolnica nije mogla da na vrijeme obezbijedi kiseonik za sve bebe.
Upućeni su mnogi apeli za pomoć putem radija, televizije i lokalnih novina, ali iako su predstavnici UNICEF-a i ostalih međunarodnih humanitarnih organizacija bili dobro upoznati sa ovim problemom, avion sa bocama kiseonika je nekoliko dana čekao dozvolu za polijetanje, koju na kraju nije dobio. Nedugo zatim, zbog nedostatka kiseonika, umire 12 od 14 novorođenčadi na Klinici za dečije bolesti u Banjoj Luci. Iako su doktori pokušali da upotrijebe „industrijski kiseonik“ koji su dobili od vojske, kao i od nekoliko građana, to ipak nije bilo dovoljno.
Od dvije bebe koje su preživjele, jedna je umrla 2006. godine, a jedina beba koja je ostala, danas živim sa teškim zdravstvenim problemima
20. Zaviri u samostan Marija Zvijezda
Samostan Marija Zvijezda je samostan trapističkog reda koji se nalazi nedaleko od centra grada. Kao godina osnivanja uzima se 1869, kada su sedmorica monaha iz njemačke opatije Mariavald (Mariawald) došli u Banjaluku i osnovali trapistički samostan Marija Zvijezda.
Opatija se godinama razvijala, a do Prvoga svjetskog rata bila je to najveća opatija trapističkog reda u svijetu. Izgrađena je poznata banjalučka pivara, prva privatna škola, hidrocentrala, a krenulo se sa proizvodnjom sira trapista. Ali onda se desio težak udarac za samostan. Bježeći pred partizanima, Mariju Zvijezdu napušta veliki broj monaha, koji se kasnije nastanjuju u austrijskom samostanu Engelscel (Engelszell).
Samostanu su oduzeti svi posjedi, zgrade, mašine, pa čak i sama glavna zgrada samostana. Tako mala grupa monaha nastavlja život u teškim okolnostima, a budući da su ostali bez svega, biskupija im je povjerila vođenje novoizgrađene župe, kako bi imali barem neka sredstva za život.
Smještaj u Banjaluci
E ovako, već si dosta toga naučio o mom gradu, ali red je da ti dam preporuku i za smještaj ovdje. Iako se u posljednje vrijeme pojavilo dosta zaista dobrih opcija za noćenje, moja preporuka bio hotel Courtyard by Marriot, smješten u srcu Banjaluke, koji pored vrhunske usluge, udobnog smještaja i dobre hrane, pruža i jedan od najboljih pogleda na grad.
Naime, na 11. spratu hotela, nalazi se fantastičan Sky bar na koji možeš da se popneš, naručiš piće i onako istinski uživaš u prelijepom pogledu na Banjaluku.
Sad je na tebi red
I to bi bilo to putniče. Došli smo do kraja našeg putovanja po mom gradu. U ovom tekstu nastojao sam ti pokazati šta vidjeti u Banjaluci, te koja su to mjesta koja nikako ne smiješ propustiti dok si ovdje. The best of the best, što bi rekli.
I sad, kad si pročitao sve ovo, negdje planiraš svoje putovanje u Banjaluku i pitaš se, da li ovaj grad ima neku manu?
Ima.
Banjaluka ima jednu veliku manu.
Jednom kada se navikneš na toplinu lokalnog stanovništva, ugodan ambijent grada i najljepše žene koje ćeš ikada vidjeti, nikada nećeš htjeti napustiti ovo mjesto.
P.S. Pisao sam i tekst o 50 zanimljivih činjenica o Banjaluci ako te zanima.
ŽELIŠ DA TI RIO DONOSI NAJNOVIJE INFORMACIJE IZ SVIJETA PUTOVANJA?
Budi dio kluba koji čini više od 9,000 ljudi. Prijavi se da na mejl dobijaš najnovije i najaktuelnije putničke informacije.
Lijepo je napraviti bilo kakvu promociju ovoga grada koji je kao grad veoma mlad i ovo je jedan dobar iskorak!
Pročitao sam neke komentare i slazem se da je bilo peglanja te isticanja nečega što je nepotrebno i nevažno, a ima i izmišljenih stvati. Najstariji očivani objekat vam je katolička crkva u centru Banjaluke i nema spomena. Ferhadija je bila starija ali na žalost srusena u gradu gdje rata nije bilo i ona je sada nova građevina. Hram je nova građevina bez historijske važnosti! Kastel je sigurno ostatak rimske utvrde jer se nalazi na rimskom puti, a nema veze sa utvrdom koja je služila za obranu od Austrije. Čista izmišljotina! Banjaluka je bila kasaba dok nije došla civilizacija zvana Austrougarska i udarila temelje ovog grada. Slaviti dan ozlobođenja od, kako kažu, okupacijake Austrije je dokaz da se primitivizam vratio u Banjaluku! A ono što je najvaznije, nekoliko godina prije dolaska Austrougarske,Trapisti su zaorali brazdu na kojoj će niknuti znanje i privreda ovog kraja te postati glavni razlog da se Banjaluka razvijala kao grad. Na žalost ta historija je zatomljena u školstvu ovog grada i ono najatraktivnije što ovaj grad može ponuditi nije iskorištenoo. U otetom spomeniku nulte kategorije je privatna bolnica, a nevjerojatna historija stavljena pod tepih. Nekad najveća monaška opatija u svijetu umjesto da bide ponos Banjaluke, vjerojatno bi u očima mnogih trebala biti srušena. Sijalica je kod Trapista prije zasjala nego u Zagrebu ili Beogradu ali i drugim velikim gradovima regiona. To je priča koja privlači turiste i umjesto da se vrati vlasnicima te obnovi i brana i hodrocentrala pa se stavi i turističku svrhu, rađe stoji kao ruglo grada! I još nešto iz iskrivljavanja historije: bebe su mogle biti spašene jer je caritas nudio kisik ali klima nije bila takva da se to uzme od crkve koju se trebalo uništiti skupa sa 30.000 njenih članova od kojih je 250 ubijeno na kućnom pragu. Dodati tome i 30.000 protjeranih muslimana pa dobijemo činjenicu jel se trebalo napraviti spomenik tim zrtvama nesretnog rata ili 12 beba za koje je kriv ego politike koja se vodila, a ne nedostupnost kiseonika! Istina i prava historija privlači turiste, a u laži su kratke noge!
Nikad nije kasno oziviti Banjaluku sa istinskim vrijednostima koje posjeduje i pustiti ih i funkciju. Graditi bolju budućnost na istini, pravdi, solidarnosti i međusobnom poštovanju i uvažavanju. Živeli!
Żivjela ljubav i żivio moj rodni grad. Hvala autoru na ovom prilogu i masi točnih informacija . Al se čitajući ne mogu oteti dojmu da je , dok je pisao, imao peglu u ruci i pomalo peglao gdje je on procijenio da treba. Npr. Zbunjuje me podatak o džamiji koja je srušena u zadnjem ratu. Zar se u tom ratu pucalo, bombardiralo i ratovalo u Banjaluci? Zašto ne napisati da su neki idioti srušili simbol tvoga i mog grada. Uvjerena sam da to nije bio njihov grad.
Great site, with a lot of useful information expertly and creatively presented. All praise for the work. The best passion and beauty is felt while surfing! Thanks for Banja Luka. You have great support and go ahead. ????
Thank you Boris 🙂
Mister x mislim da si pogresio grupu i svoje nametanje srbofobicnosti mozes ispoljavati u drugim grupama namjenjenim za te namjere a nas nemoj natapati tim ludilom.
Zavoljela sam B.L.u prvom dolasku I uvijek se radujem a najvise zbog te divne tople energije ljudskih dusa sto struji gradom I nalazi se svuda gdje god koraknes ☺hvala za lijep tekst.
Super si ovo napisao …ali bl bas slabo ima da ponudi , za jedan dan gotovo …
Posto nema komentara, evo mene da probijem led… Ne zelim biti cinican, ali, cini mi se kao da autor i ja zivimo u dva razlicita grada, iako je i meni Banjaluka rodni grad u kom boravim, nazalost vecinu vremena… Zapravo, ako se vratimo pitanju iz naslova, ovaj tekst, a pogotovo njegov kraj, mi dodje pisan kao od nekog od lokalnih funkcionera TOBL-a i inih guzonja, dakle, koji sa realnom slikom zivota u gradu nema puno veze. Zaista, zanimljiv preokret autora u odnosu na neke ranije tekstove na istu temu, a sta je razlog preokretu, ne bih da nagadjam, to zna autor. Ali, vjerujem da ni ljudi koji dolaze u BL, a kojima je tekst valjda namijenjen, danas u ovo informaticko vrijeme, nisu ni toliko ni neinformisani, ni glupi, ni naivni, pa da ne znaju kud dolaze i da ne dolaze da vide i cuju samo ono sto im nude iz TOBL-a i inih gradskih sluzbi. Sapientis satis ili pametnim dosta!
P.S. Pod 21. ja bih sve turiste poslao da vide ostatke nekadasnjih socijalistickih preduzeca, npr.incela …pa ih uputio u sve tajne privatizacije, tajkunske i pljackaske kakva se desila, da osjete to o cemu danas ti ostaci svjedoce, a pod
22. Svaka cast 12 beba, ali to nisu jedine civilne zrtve tog vremena, pa ako ih vec isticemo, nije li pravedno ili makar pristojno da pomenemo i druge, koje danas zvanicna politicka Banjaluka ne priznaje i nece da vidi? Toj Banjaluci, gradu zaborava i ignorisanja, nedostaje jedan dobar muzej…TORTURE. Zamislite dozivljaj naseg turiste kad ga vidite kako stoji ispred lutke zadavljene vojnickim kaisom, dok kustos govori “Ta lutka predstavlja Maidu Medaru, ucenicu koja se 1993.nije vratila iz skole porodici, jer su je trojica ljudi u maskirnim uniformama kidnapovali, silovali, zadavili i bacili u ispusni kanal gore pomenutog (ubijenog) Incela. A naredna lutka je…mozda David…ili mozda Vi. Jer, da Vam se, ne daj Boze, desi slicna sudbina, budite sigurni da ce Banjaluka cutiti kao zalivena i to skrivati, kao i da da ce zlocince vrlo tesko, bolje reci nikako stici pravda, makar ona ljudska.” To bih ja dodao obilasku i danasnjoj Banjaluci, te njene mracne tajne, jer ipak ne zivimo u raju. Uz izvinjenje ako autoru remetim koncepciju!
Pozdrav,
Ovaj tekst je namijenjen prije svega svim ljudima koji nisu bili u BL i za cilj ima da privuče turiste da dođu. Naravno da grad ima 1001 problem, ali razlika ovog teksta u odnosu na ostale je ciljna grupa. Naime, tekstovi vezani za prijedloge u gradu, bili su namijenjeni nama koji živimo ovdje i koji želimo da pomognemo promociji grada. Vlasti. Ne bi li neko možda vidio nešto od toga i napravio u gradu. Ovaj tekst nema nikakve veze sa bilo kim iz TOBL-a i pisao sam ga ja lično, bez ikakvih uticaja sa strane, prije svega jer volim grad u kojem živim i želim da na neki svoj mali način doprinesem njemu, ako ništa, barem kroz to da neko tamo vidi ovo i kaže vidi što je zanimljivo i dođe i posjeti.
Tekst nema nikakve veze sa politikom i ne bih da miješam politiku, Davida i bilo kakve druge stvari koje se dešavaju u gradu, jer su to potpuno druge teme, o kojima jednostavno ovaj blog ne treba da piše. A što se tiče mračnih tajni, vjeruj mi da je u 90% svijeta mnogo nesigurnije nego kod nas, evo me na turi po Južnoj Americi, niti u jednoj zemlji se ne preporučuje izlazak po noći u grad, šetanje na ulici i nešto slično. Svaki dan se ubije mnogo više ljudi nego u Banjaluci za čitavu godinu. Ne poznajem osobu koju nisu opljačkali barem jednom ovdje. Mene isto. A u Banjaluci za 28 godina mi dlaka sa glave nije pala.
Ja sam svjestan da Banjaluka nije savršen grad i da se mnogo toga ružnog nažalost dešava u njoj, ali je moj grad, grad u kome sam odrastao i volim ga više nego bilo koji drugi.
I nema šta da remeti koncepciju, drago mi je da čujem mišljenje drugih ljudi 😉 🙂
Pozdrav iz Kolumbije 🙂
Molim te postedi nas.Pa sta bi za Ameriku rekli ,Njemacku ,Japan i sta znam vise koliko ima gradova sa velikim zlocinima u istoriji .Nazalost desilo se i to je ruzna slika ali moramo ici dalje i mrznju moramo ostaviti.Tekst je odlican i samo naprijed.Zalosno je sto tako mislis viidm da si nesretan ali to moze biti psiholoska deformacija u mladosti ili trauma.Uvijek je bilo hejtera i bice.Zivjela ljubav
Potpisujem sve što je prethodni gospodin napisao.