Rodos – muzej na otvorenom kristalnog mora

Rodos, najveće ostrvo arhipelaga Dodekaneze svojom bogatom istorijom i prirodnim ljepotama opravdava titulu jednog od najposjećenijih evropskih ljetovališta. Priliku da posjetim ovu raskrsnicu velikih civilizacija Evrope, Bliskog Istoka i Afrike imala sam 2016. godine, pa se nadam da će moje iskustvo pomoći budućim putnicima u pohodu na najjužniji dio ostrvske Grčke.

Prilikom pisanja ovog putopisa najveću nedoumicu sam imala oko njegovog naslova. Opisati mjesto poznato kao ostrvo kolosa, sunca, vitezova, grčkih bogova, kao i po još stotini drugih nadimaka u svega nekoliko riječi i nije baš izvodivo. Zato vam ne preostaje ništa drugo nego da sve utiske pronađete u narednim redovima.

Na Rodos sam stigla direktnim letom iz Beograda za 1h i 45 minuta. Čim sletite na aerodrom vaše satove pomjerite za jedan sat unaprijed, i savršen odmor može da počne. Ako uzmemo u obzir da sam dva dana prije ljetovanja bila na ispitu u kišovitoj Banjaluci, nebo bez oblačka i miris morskog vazduha učinili su da se Rodos i ja odmah zavolimo. Prvi susret sa aerodromom Diagoras na koji smo sletjeli nije bio jednako prijatno iskustvo. Međutim, nesređeni toaleti i ne baš lijep enterijer nisu kvarili raspoloženje, jer smo se bez većih zadržavanja uputili ka 15 km udaljenom gradu Rodosu.

Grad Rodos predstavlja glavni grad istoimenog ostrva, naseljen sa oko 50.000 stanovnika, koji čine polovinu populacije cijelog ostrva. Rodos je smješten na samom špicu ostrva, tako da njegove obale zapljuskuju talasi Sredozemnog i Egejskog mora. U gradu postoje dvije velike plaže od kojih se jedna nalazi na zapadnoj (Windy beach), a druga na istočnoj strani grada (Elli beach). Naš hotel je bio pozicioniran na zapadnoj obali, koja je ujedno i vjetrovita. Mišljena turista su podijeljena, ali za mene je ljepša vjetrovita plaža koja izlazi na Egejsko more.

Kako zbog toga što pruža više mira zbog manje posjećenosti, tako i zbog nevjerovatno tirkizne boje mora, koju sam ranije viđala samo na slikama udaljenih egzotičnih ostrva.  Takođe, pruža vam se sjajan pogled na samo 15-ak kilometara udaljenu Tursku obalu. Međutim, i sama sam se na ovoj plaži okupala svega nekoliko puta, jer su vjetar i veliki talasi otežavali plivanje.

Samo 10 minuta hoda od ove obale vam je potrebno da dođete do glavne gradske plaže, Elli beach. Mirno Sredozemno more koje zapljuskuje ovaj dio ostrva je takođe kristalno, a bez obzira na veliki broj turista mjesta ima dovoljno za sve. Duž cijele plaže imate velike hotele, mnogobrojne taverne i vrlo lijepu zgradu kazina.

Ono što me je posebno oduševilo je špic ostrva gdje se dva mora spajaju. Ogromni talasi, jak vjetar i desetine nijansi tirkizne boje stvaraju nesvakidašnju prirodnu ljepotu. Ako ste po prirodi malo trapaviji poput mene, kupajući se na špicu vrlo lako možete zaraditi modricu ili posjekotinu.  Ja sam ih zaradila i više, ali zbog tako veličanstvenog prizora nisam žalila.

Za Rodos se vjeruje da je ostrvo Heliosa, boga Sunca, a upravo njegovi spektakularni zalasci daju još veći ugođaj prilikom boravka na ovom mjestu.

O ljepotama mora u Grčkoj sam dosta slušala, pa je veće iznenađenje za mene predstavljala nevjerovatna istorija i kulturna šarolikost Rodosa koja se osjeti na svakom koraku. Kada bih vam pisala o svim istorijskim događajima koji su zahvatali ovaj prostor (a ima mnogo onih o kojima ni sama nisam stigla da čujem) ovaj putopis bi dobio formu manje knjige. Stoga ću vas uputiti u neke važnije informacije o njegovoj bogatoj istoriji.

Moj pohod na Rodos je bio porodično putovanje, i nakon napornog dana i noćnog leta svi su htjeli da odmore. Međutim, zbog moga avanturizma i nestrpljivosti mom bratu i kumi nije preostalo ništa drugo nego da se upute sa mnom do slikovite luke Mandraki. Na njenom ulazu je nekad stajao Kolos sa Rodosa, jedan od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta. Uništen je u zemljotresu još prije nove ere, a danas na istom mjestu stoje dva stuba sa bronzanim kipovima košute i jelena. Nisam mogla da ne uočim da je veći broj turista gledao luksuzne jahte meni lično smiješnih naziva, nego zaista veličanstvenu luku.

Šetnju smo nastavili do zidina starog grada, koji predstavlja jedan od najvećih očuvanih  gradova u Evropi. Šetajući unutar zidina, lavirintom ulica i trgova osjetite vizantijske, latinske i turske uticaje. Vidno umorni Sokratovom ulicom smo došli do Hipokratovog trga, i sjedeći pored fontane posmatrali hrpu turista koji su se uputili po suvenire ili u neki od restorana.

Svaki od narednih dana smo neprestano otkrivali znamenitosti i nove lavirinte ulica starog grada. Neke od poznatijih su Sahat kula, Džamija Sulejmana Veličanstvenog, Venerin hram, Arheološki muzej.

Kada sam ulazila u stari grad, imala sam osjećaj kao da ulazim u neki drugi svijet. Jednom prilikom na samom ulazu u zidine, jedan dječak iz Engleske oduševljeno povlačio mamu za rukav vičući: ” Mama, mama mi smo u školi Harry Pottera. ” Dječak je mislio na impozantnu palatu Velikog majstora, koja je i mene navela da pomislim da ovdje nedostaju još samo vitezovi. Zaista, staro jezgro grada su izgradili vitezovi Jovanovog reda, čije su zidine ranije štitile grad od napada Turaka.

Pored starog grada, Rodos može da se pohvali i modernim dijelom grada koji je prepun prodavnica i restorana. Prolazeći kroz ovaj dio vidjećete mnogo parkiranih Vespi, što modernom gradu daje šarm italijanskih ljetovališta. Ako ste mislili da Rodos nije grad i za ludi noćni provod, prevarili ste se. Barovi i klubovi su na svakom ćošku novijeg dijela grada, a najkrcatija je uvijek živa Bar street iz koje se čuju poznati hitovi elektronske muzike.

Osim ljepota i znamenitosti ostrva trebali bismo spomenuti i cijene, koje su svakako jedan od uslova za pripremu na ljetovanje. Kao i na većini turističkih destinacija predsezona je povoljnija kako po pitanju smještaja, tako i po pitanju cijena u gradu. Na Rodosu mođete naći vrlo raznoliku ponudu smještajnih kapaciteta, od jeftinijih soba i hotela po pristojnim cijenama, do izuzetno luksuznih hotela. Prilikom posjete starom gradu trebalo bi da budete oprezni, jer biste lako mogli sjesti u neki vrlo skup restoran ili tavernu.

Nikako mi se nije dopala navalentnost lokalnih ugostitelja, koji vas bukvalno vuku za rukav i nakon što ima se zahvalite i odbijete ponudu da večerate kod njih. Na Rodosu generalno su cijene više u odnosu na sjeverni dio Grčke. Međutim, ponuda je raznolika i svako može da nađe nešto za sebe. U novijem dijelu grada nailazili smo na sasvim pristojne cijene hrane u lijepim restorančićima, na poznate lance prehrane kao što je Mc Donald’s, slastičarne, kao i široku ponudu brze hrane. Npr. ukoliko se odlučite da kupite giros u nekom restoranu brze hrane, za njega morate izdvojiti 2 do 2,5 evra.

Jedna stvar koja mi nije ostala u blistavom sjećanju na Rodos su vozači koji često divljaju po cesti. Stekla sam utisak da mnogima saobraćajni znakovi služe samo za ukras, a da su cestu zamijenili za aerodromsku pistu. Što se tiče prevoza po ostrvu imate redovne autobuske linije, a najskuplji vid su svakako taxi vozila. Rent a car vozilo će vas izaći najmanje 35 evra po danu, ali ukoliko ste u grupi od više ljudi i želite da istražite cijelo ostrvo, ovo je najbolji način.

Peti dan našeg boravka u gradu Rodosu iznajmili smo auto, i uputili se ka 50 km udaljenom mjestu Lindos. Vozeći se ostrvom prošli smo kroz mjesto Farilaki koje vam daje ” Ibiza feel” , raj je za noćni život, a na sve strane su luksuzni resorti. Na putu prema Lindosu smo se okupali na prelijepoj kamenoj plaži Entoni Kvin. Plaža je dobila ime po slavnom glumcu, koji je snimao scene filma Topovi sa Navarona upravo ovdje.

Već po samom dolasku u Lindos shvatila sam da ovo mjesto opravdano nosi epitet jednog od najljepših sela na svijetu. Tipične grčke bijele kućice, Akropolj iznad njih i prekrasna uvala stvaraju nezaboravan prizor. Na samom ulasku u Lindos prvo ćete uočiti uvalu svetog Pavla, za koga se vjeruje da je donio hrišćanstvo na Rodos. Ako nastavite hodati  prema sljedećoj uvali, prolazite kroz prekrasne krivudave ulice kojima se širi miris cvijeća i grčkih specijaliteta. Ono što je bila otežavajuća okolnost pri istraživanju ovog malog raja je činjenica da je temperatura bila oko 40 stepeni, i da je mojim saputnicima i meni sad jako nedostajao onaj vjetar iz grada Rodosa.

Druga uvala i plaža Lindos do koje smo došli je sigurno najljepša plaža na cijelom ostrvu. Krase je male taverne, mirno more, pješčano dno i najkristalnija tirkizna voda koju sam ikad vidjela. Svi smo se složili da ćemo na njoj provesti svoj dan. Plaža je ušuškana u uvali iznad koje imate pogled na bijele kućice i veličanstveni Akropolj.

Ja ne bih bila ja da se bez obzira na temperaturu nisam uputila u samostalno detaljnije razgledanje sela. Neke od bijelih kućica su otvorene za posjetu, a hodajući lavirintnim uličicama često naiđete na neku crkvicu iz 16-og vijeka. Po uličicama uglavnom vidite suvenirnice i restorančiće, kao i mnogo magaraca koje lokalci zovu taxi i nude vam prevoz. Lično, bilo mi je žao ovih zivotinja koje su jako izrabljene, i na svojim ledjima nerijetko nose krupne turiste.

Kažu da slika govori više od hiljadu riječi, pa se nadam da će vam ove fotografije bar malo dočarati ljepote Lindosa.

Nakon fotografisanja ovog mjesta i mora, za kraj sam na engleskom jeziku pitala jednu stariju gospođu da uslika mene sa Linodosom u pozadini. Zahvalila sam joj se na ljubaznosti i uputila nazad ka plaži.

Pola sata kasnije u vodi sam vidjela istu gospođu sa mužem, kako razgovaraju na našem jeziku. Ispostavilo se da su i oni baš iz Banjaluke. Smijali smo se kako je svijet mali.

U povratku ka gradu Rodosu smo posjetili i široku pješčanu Tsambika plažu, koja je posebno pogodna ako imate malu djecu.

Izvinjavam se i vama i Rodosu za neka lijepa mjesta kojima nisam posvetila pažnju, i za ona koje nisam posjetila. Dolina leptira i Kalithea terme su neka koja su promakla mome oku, ali i za to sam našla rješenje u ulici kišobrana. Naime, Rodos je ostrvo koje godišnje ima samo 15 kišnih dana, a poznati suvenir koji turisti donose kući sa ljetovanja je upravo kišobran. Ukoliko kupite jedan u bogatoj ponudi boja, veličina i dezena obećava vam povratak na Rodos prema urbanoj legendi.

Iz zemlje Helena vratili smo se odmorni, nasmijani i nikad tamniji. Uz grčki pozdrav αντίο sam se oprostila od Rodosa do nekog sljedećeg puta, ako je vjerovati legendi o kišobranu. 🙂

Autor: Sara Nježić