Putovanje na Maltu – tamo gdje se duh Evrope prepliće sa mirisom Afrike

Nikada neću zaboraviti to putovanje na Maltu. Sjećam se da je bio februar. Godina, 2016. Vrijeme kao i sad. Ukratko, nikakvo. Ponekad pomislim da bi ovaj mjesec trebalo izbrisati iz kalendara. Mada, u ovom mjesecu su rođene vodolije, a moj horoskopski znak se dobro slaže sa njim…tako bar kažu.

Sve mi je nekako postalo monotono. Ustanem, mrak. Odem na posao. Dođem kući, mrak. Kao da sam ušao u neki tunel iz kojeg nema izlaza.

Potpisao bih tog trenutka da više ne vidim zimu. Gledam vremensku prognozu, najavljuju još hladnije vrijeme i novi snijeg naredne sedmice. Pa zar je moguće? Onako iz dosade, počinjem da gledam neke avio karte ka toplijim destinacijama. Svako ima svoj način da se oraspoloži kada mu je teško. Ovo je moj. Međutim, traženje avio karata rijetko kada bi se završilo samo na traženju. Tako je bilo i ovaj put.

Gledam letove iz Bolonje, jer Nina tamo studira. Nakon nekog vremena, nalazim povratnu kartu za Maltu za 42 evra. To je to!

Pišem joj odmah na Fejs, mada znam da ću je na kraju nekako nagovoriti.

Jesi za putovanje na Maltu u maju? – pitam je. Pet dana, karta 42 evra, letimo iz Bolonje. Kratko se razmišlja, ali znam da je u dubini duše već pristala.

Možda ti bude interesantno: Objavio sam knjigu o svom putovanju od tri mjeseca po Južnoj Americi. Jedno totalno ludo i posebno putovanje

Prije putovanja na Maltu, jedino što sam znao o ovoj zemlji bile su priče koje mi je moj prijatelj Glenn pričao. Glenn radi na Malti dugi niz godina. Prodaje keramiku, špansku da budem precizan. Kako kaže, španska keramika je kao italijanske cipele – na dobrom glasu, pa se lako proda. Skoro se oženio i sa Sanjom živi gore. Dok je boravio u Banjaluci, spominjao mi je svog šefa Massima koji se preselio tamo samo da bi uživao u dobroj klimi i još boljem provodu. Znao sam i za glavni grad, za činjenicu da je na Malti sniman Game of Thrones, da voze lijevom stranom i još neke sitne, ne baš bitne stvari. Odlučio sam da neću da se spremam za ovo putovanje, neka me iznenadi.

I iznenadilo me je!

Šta samo reći po prvom sljetanju! Da me je neko negdje u pola noći kidnapovao, zavezao mi oči, stavio u avion i onda me pustio pri dolasku na ovo ostrvo bez da mi kaže gdje sam, nikada ne bih pogodio da sam u Evropi. Znači, nema šanse! Sve je totalno drugačije. Vazduh je drugačiji. Vjetar je drugačiji. Ljudi su drugačiji. Jezik da ne pričam. A i mnogo je žuto od pjeska.

Ako bi me pitali gdje sam, odgovor bi bio neki sjever Afrike vjerovatno.

Ništa bez Couchsurfinga

Za putovanje na Maltu, odlučili smo da tražimo smještaj preko Couchsurfinga. Za one koji možda prvi put čitaju naše priče ili nisu upoznati sa ovim pojmom, u pitanju je sajt preko kojeg možete noćiti besplatno kod drugih ljudi, ali pisao sam o tome ovdje.

Nakon nekoliko zahtjeva, prihvatio nas je jedan tip. Laurens se zove. Belgijanac je, rodom iz Antverpena, grada dijamanta kako ga zovu. Tokom našeg dopisivanja, načeli smo priču o sportu, muzici, putovanjima i prije nego što smo se i upoznali, imao sam osjećaj kao da ga već dugo poznajem. Pri samom polasku, poslao nam je adresu na kojoj je pisalo Triq…57. Ok, tražićemo ovu Triq ulicu, jer je druga riječ bila previše teška i komplikovana čak i za zapisati. Međutim, pri dolasku u grad, skontamo da Triq na malteškom, u stvari znači ulica. Gdje god da pogledate, svugdje piše Triq. Sjajno!

Tražimo net u nekoj kafani kako bi skontali gdje se nalazi njegov stan. Nekako uspjevamo. Nakon par minuta, nalazimo se kod njega u sobi. Pričamo, zajebavamo se. Spominje nam kako radi kao informatičar za jednu gaming firmu ovdje. Dopada mu se, manja je plata nego u Belgiji, ali barem uživa u suncu kaže. Priča nam da je radio u Liježu za jednu od najvećih njihovih banaka, ali da ga je posao iscrpio i da je zato došao na Maltu.

A kad smo kod Malte…

Malta informacije

Za one koji ne znaju, Malta je mala ostrvska zemlja sa nekih 400. 000 stanovnika, 90-tak kilometara udaljena od juga Sicilije. Glavi grad Malte je Valeta, a ostalih gradova skoro i da nema. Oni će vam reći da ima, ali to što su kod njih gradovi, prije mogu da se stave pod malo veća naselja. Dovoljno je reći da glavni grad Valeta ima manje od 6.000 stanovnika! Ukoliko letite iz naših krajeva, putovanje na Maltu traje oko 2 sata vožnje avionom.

Ono što ćete primjetiti pri samo dolasku na Maltu je uticaj ogromnog broja zemalja, koji su u određenom periodu istorije, ostavili svoj trag ovdje. Počelo je sa starim plemenima još prije 7.000 godina! Onda je uslijedio period čestih ratovanja i osvajanja. Tu se smijenjivali Feničani, Rimljani, Arapi i Turci, koji su na ovim teritorijama proveli dugi niz godina. Dok sam čitao ovaj podatak u jednom vodiču koji sam tamo pokupio, pokušao sam da se zamislim u koži tih ljudi. Živiš na jednom ostrvu i vidiš da neko napada to ostrvo. Svjestan si da je ostrvo malo. Ne možeš nigdje da odeš. Nemaš nigdje ni da se sakriješ jer pećine, planine i šume ne postoje. Šta učiniti?

Međutim, pravi procvat i razvoj ostrvo dobija za vrijeme formiranja Malteškog reda i ere čuvenih malteških vitezova koji su ostrvo odbranili od mnogobrojnih opsada u to doba i u vrlo kratkom periodu stvorili na Malti većinu bitnih stvari koje i dan danas postoje. Kasnije, ovo mjesto pada pod vlast Napoleona, da bi na kraju britanske snage preuzele kontrolu nad ostrvom, te se danas dosta osjeća njihov uticaj. Spomenuo sam da se ovdje vozi lijevom stranom.

Kada pročitate ovo, shvatite zašto je skoro svako mjesto na Malti opasano debelim zidovima.

Jer Malta je mala zemlja, okružena morem sa svih strana. Jednostavno, ovo je bio jedini način da se zaštiti od napada.

Već po prvom odlasku u grad, osjećam da sam u najšarenoj zemlji u kojoj sam ikada bio. Možda šarenijoj i od Maroka i Katara.

Službeni jezik na Malti je malteški jezik i predstavlja neki čudni spoj sicilijansko – italijansko – afričko – engleskog jezika. Engleski je isto tako oficijalan jezik. Šetajući gradom, vidite da arhitektura nije nalik ni na jednu evropsku zemlju. Žuto-bijele fasade i svugdje vidljivi pjesak, opet mi daju sliku neke afričke destinacije. Restorani, sa druge strane, imaju neku svoju priču, jer svugdje se osjeti riba i morski plodovi, svi oni okusi Mediterana i obližnje Sicilije.

A najčudnije od svega je što i kuće ovdje imaju imena koja im daju njihovi rezidenti! Ne pitajte me kako i zašto, ni meni nije jasno.

Posao na Malti – kako raditi na crno u EU

Možda niste znali, ali Malta je možda i jedina evropska zemlja u kojoj je ljudima iz Srbije i Bosne i Hercegovine relativno lako pronaći posao. Iskreno da vam kažem, prije putovanja na Maltu, nisam imao predstavu o ovome. Ne poznajem nikoga ko je otišao na Maltu da radi. Međutim, već prvoga dana tokom kupovine hrane u jednom super marketu, u redu na kasi, neki lik pored nas se javi na telefon i poče na srpskom da priča. Nakon što je završio, priđosmo mu da se upoznamo i kroz razgovor sa njim, upitasmo ga da li ima još naših ljudi koji žive ovdje.

– Da li ima? Pa ovdje smo svi naši! – nasmija se.

– Kako to misliš? – pitam ga.

– Pa pola mojih drugara iz Beograda sada radi ovdje! Neki su konobari, neki kuvari, a ovaj jedan mali radi i kao instruktor ronjenja.

– Stvarno? Zašto dolazite ovdje?

– Zato što nam niko ne pravi problema oko vize i radne dozvole. Tj, radi se na crno, mada niko te ne dira. To je ovdje normalno. Pare nisu neke, ali ok se može živjeti. More je, lijepo je. Šta ti više treba.

Pozdravismo se sa njim i nastavismo dalje. Već je pala noć i umorni smo od puta, pa krećemo lagano ka stanu. Još kad bi ga mogli naći.! Ni nakon 20 minuta šetanja, ne uspjevamo da pronađemo ulicu u kojoj Laurens stanuje.

U tom nailazi neki stariji čovjek.

– Izvinite, znate li gdje se nalazi ova ulica? -pitamo ga na engleskom.

– Non parlo inglese. – odgovora nam na italijanskom.

A, ok. Postavljamo isto pitanje ponovo, ovaj put na italijanskom. Dok pokušava da nam objasni, vidim da se nekako muči sa jezikom, a i akcenat mu je brate neki ruski.

– Odakle ste? – pitamo ga.

– Iz Srbije – reče.

Stvarno je bio u pravu onaj tip iz marketa maloprije, mislim se.

– Mi smo iz Bosne.

– Pa što ne kažeš brate – odgovori nam kroz osmijeh i pokaza nam ka ulici koja vodi do našeg stana.

Polako počinjem da kapiram zašto naši ljudi dolaze ovdje. Odličan noćni provod, kafana više nego kod nas, rad na crno više nego normalna pojava, a u 5 dana koje ćemo provesti tu, policiju nećemo ni vidjeli. Pitam se da li i postoji?

A kako do posla?

Vjerovatno većina vas do čitanja ovog teksta nikada nije ni pomišljala da može da radi na Malti. Međutim, možda već sada negdje razmišljate da to i nije loša ideja. Fina zemlja, dobra klima, mogu da zaradim nešto.

Kako ne biste otišli sa ove priče bez ovih informacija, pokušaću da vam pomognem ukoliko se zaista odlučite da svoju sreću potražite u ovoj zemlji.

Ovo pišem na bazi iskustva ljudi koje smo tamo sreli i koji su  nam pričali ove stvari, tako da ukoliko odete na Maltu, a nešto ne bude kao što je ovdje napisano, ostaviću vam njihova imena pa ih potražite i sačekajte u nekoj mračnoj ulici 🙂

Prije svega, većina ljudi preporučuje da se posao pokuša naći prije samog odlaska.

Ok, ali gdje da tražim posao?

Sajt koji svi preporučuju je Malta Park i neki se kunu u njega koliko ponuda tamo ima svaki dan. Korisna su još i ova dva sajta; Times of Malta i Malta Jobs. Ukoliko ipak dođete na Maltu tražeći posao, ne sekirajte se. Posao ovdje nije toliko teško naći. Neki ga nađu prvoga dana, neki nakon 10 i više dana, ali bilo bi dobro da imate nekoga svog ili da pronađete našu osobu koja tu živi (ovo vam neće biti problem).

Kad pričamo o platama, one nisu na nivou zapadne Evrope, ali se može ok zaraditi. Generalno, svi se slažu da ovdje ima para, samo treba znati kako do njih. Poslovi za koje se naši ljudi najčešće opredjeljuju su poslovi u ugostiteljstvu, na građevini ili poslovi u hotelima. Pored ovih, oblast u kojoj je moguće naći posao je i IT, jer nekako, Malta je mala zemlja sa malim brojem stručnih ljudi i ako ste dobri u nekoj oblasti IT-a, mislim da lako možete naći posao ovdje.

Malta, šta vidjeti

Spomenuo sam da smo na Malti proveli pet dana. Prije dolaska, bilo mi je u glavi da je to samo pet dana. Šta možeš vidjeti u nekoj novoj zemlji za pet dana? Obično ne mnogo. Sada, dok pišem ovaj tekst, imam osjećaj da je bilo više nego dovoljno.

Malta je baš mala, ne bi vjerovali koliko. Sve je tako blizu da se vrlo lako krećete iz mjesta u mjesto i obilazite stvari koje vas zanimaju. Bus je solidno povezan, prilično jeftin i provešće vas do skoro svake tačke ostrva. Kao broj jedan atrakcija, izdvaja se glavni grad Valeta. Mada, nekako kad god pišem grad, nikako ne mogu da se  otmem utisku da naselje u kojem živim ima nekoliko puta više stanovnika. Ali ok, zvanično, Valeta je grad. I to vrlo zanimljiv i neobičan.

Kao i većina mjesta ovdje, okružen je zidovima sa svih strana i idealan je za hodanje. Čitav grad je praktično jedna velika zona za pješake i sve je utegnuto do maksimuma. Ono što je zanimljivo je da je čitava Valeta napravljena na način da se sve ulice sijeku pod pravim uglom i da uvijek nakon određenog broja ulica, dolazi jedan trg.

Šetajući ulicama Valete bićete u prilici da vidite Trg Republike, gradsku artiljeriju, Nacionalni arheološki muzej, katedralu Svetog Jovana iz 1577. godine, a svakako najdominantnije zdanje je tvrđava Sr Elmo. Ono što nas je iznenadilo je da se ovdje nalazi i drugo najstarije pozorište u Evropi, pozorište Manoel! Zanimljiva je i biblioteka sa preko 300.000 knjiga koja datira još iz 1786. godine i posljednji je objekat u Valeti koji postoji do dan danas, a koji su podigli malteški vitezovi.

Da saznate sve o ovom ostrvu, preuzmite ovaj besplatni vodič za Maltu.

Sve je ovo ok, ali Popajevo selo…

Jedan od omiljenih crtića tokom odrastanja bio mi je mornar Popaj. Ni dan danas ne kontam šte me toliko fasciniralo u ovoj priči, ali gutao sam dogodovštine Popaja i Olive, skoro kao i čokoladu koju sam u to vrijeme konzumirao možda više nego što bi trebalo. Po sljetanju u Valetu, pokupio sam neki letak o tome šta se može vidjeti na Malti i kao atrakcija broj 1, stajalo je Popajevo selo.

– Pa mi smo pisali o ovome – kažem Nini.

– O čemu?-

– Popajevom selu na Malti. Sjećaš se da sam ti pokazivao ovo?

Zaista smo pisali o tome ovdje. 

Dva dana kasnije, nalazimo se u Popajevom selu. Za one koji ne znaju, ovo mjesto napravljeno je samo za svrhe snimanje filma sa Robin Vilijamsom 1980. godine, ali nakon završetka snimanja, lokalitet je bio toliko interesantan, da su lokalni mještani odlučili da dodatno urede selo i naprave od njega pravu turističku atrakciju koja privlači ljude iz čitavog svijeta.

Popajevo selo je suštinski neka vrsta filmskog Diznilenda. Ali u ovom Diznilendu 27 godišnjaci poput mene, mogu da se zabave i uživaju.

Svako malo dešavaju se glumačke i lutkarske predstave, a možete pogledati film na temu Popaja, otići na izlet brodom, igrati mini golf, slikati, igrati neki neobičan šah, besplatno degustirati vino…kapirate šta hoću da vam kažem.

Ostrvo Gozo – mjesto gdje se snimaju poznati filmovi

Nakon tri dana boravka na najvećem ostrvu Malte (koje se i zove Malta), krenusmo na put ka Gozu, drugom po veličini ostrvu ove sredozemne zemlje. Inače, Malta ima još jedno mini ostrvo, pored ova dva. Komino se zove, ali tamo i nema mnogo toga da se radi.

Do Goza se stiže trajektom koji vas vozi nekih 40-tak minuta. Cijena karte je 5 evra, a trajekt saobraća svaki sat vremena. Već pri samom kročenju na tlo u mjesto Mgarr, Gozo mi djeluje kao neka mirnija varijanta Malte. Nekako je ruralnije, ali ne u lošem smislu.

Nema buke, galame, kafića koji iskaču sa svih strana i dosta je sačuvan taj starinski duh. Čak su i ljudi drugačiji! Tako barem oni kažu. U sebi razmišljam kako putovanje na Maltu postaje sve interesantnije.

Iako su udaljeni samo 5 km jedno od drugoga, između stanovnika ova dva ostrva, vlada blaga tenzija. Kako sam skontao, ovi sa Goza se smatraju autohtonim Maltežanima. Ovi sa Malte opet imaju drugo mišljenje i misle da su oni potomci malteških vitezova i ti od koji je sve ovdje počelo. Nešto mi poznata ta situacija…

Ako ste nekada bili u Grčkoj, nećete se mnogo iznenaditi. Mnogo je slično.  Život teče lagano, sporo. Nema pretjerane frke i žurbe. Polako, kud se žuriš, ima vremena. Tako bih opisao Gozo.

Na Gozu ćete naći neke kul stvari, od koji je većina locirana upravo u Mgarru. Kul ime hm? Zamislite kada nekom pričate i kažete bili smo u Mgaruu, pa smo otišli u Ħal Għargħur, od tamo smo krenuli ka Mellieha i na kraju dana, posjetili smo Birżebbuġa. Vjerujete mi, ovo nisu neka četiri mjesta koja sam tražio pola sata i izdvojio. Skoro svako mjesto na Malti ima neko ultra čudno ime koje ne znate ni izgovoriti.

Međutim, razlog zbog koje ljudi dolaze na Gozo i zbog kojeg se mnogi odlučuju za putovanje na Maltu su Dwerja ili prozor Azura. Vjerovatno vam ovo ime ne znači mnogo, ali sigurno ste čuli za seriju Game of Thrones koja se snimala ovdje. Inače na Malti su snimani još filmovi Troja, Grof Monte Kristo, Svjetski rat Z, kao i novi Asasin Krid.

Stjena neobične formacije, sa plavom lagunom koja se nalazi ispod i pogledom kojeg zaista ne viđate svaki dan, možda su i najbolja stvar koju možete vidjeti na čitavoj Malti.

Vraćajući se sa Goza, čekajući bus, spazih neki oglas u kome se navodi da se traži osoba koja zna španski i italijanski za rad na iznajmljivanju skutera. Prilazim da vidim o čemu se radi.

– Nudite posao?-

– Da, govoriš ova dva jezika? – Upita me jedan stariji Maltežanin sa Indijana Džons šeširom, sav preplanuo od rada na suncu.

– Da govorim. Nudite mi posao?- Dodajem kroz osmijeh.

– Kad možeš da počneš? – Odgovara istim tonom.

– Ja sam iz Bosne, ne znam da li smijem da radim ovdje? –

– Ništa se ti ne brini za vizu, lako ćemo to. –

– Hvala, ali sutra putujem kući, možda neki drugi put. – zahvaljujem se i odlazim.

Još jedan dokaz da je posao na Malti zaista lako pronaći.

Ne postoji onaj kome se nisu dopale plaže na Malti

Ako planirate putovanje na Maltu, potrudite se da to bude na ljeto, jer to je ono zbog čega najviše ljudi dolazi ovdje. More na Malti je sjajno. Čisto je, čak i u vrhuncu sezone. A tek plaže! Nevjerovatno je kako ovako mala zemlja imao tako veliku varijaciju plaža. Kamene, stjenovite, pješčane… Po meni, Golden Bay, Paradise Bay i Melieha Bay su obavezni ukoliko ste ljubitelj pješčanih plaža kao ja.

Posebno mi je interesantna bila Ir-Ramla, koji je možda i najmističniji dio čitave Malte. Naime, na ovom mjestu postoji legenda o pećini u kojoj je živjela nimfa Kalipso. Priča kaže da je nakon povratka iz Troje, nimfa zatvorila Odiseja u pećinu i držala ga tu 7 godina. Pored toga, ova plaža je specifične narandžasto-crvene boje i danas spada među jedne od najboljih plaža u Evropi.

Drago nam je da ti sviđa naša zemlja, ali pjesak ne možeš ponijeti sa sobom

Upravo sa ove plaže ponio  sam sa sobom jednu malu bočicu kao uspomenu na ovaj neobični pjesak, koji nikada do sada nisam vidio. Već sam ga vidio u svojoj kolekciji pjeska iz čitavog svijeta. Ali, nije mu bilo suđeno. Na aerodromu tokom predavanja kofera, djevojka koje je radila tu, upita me da li imam pjesak u torbi.

– Da, imam malu bočicu – odgovaram joj.

– Ne smijete iznositi pjesak iz zemlje –

– Zašto, to je obični pjesak?-

– Takav je zakon. – pokušava da mi objasni.

– Ali, to je samo mala bočica pjeska kojeg ima na tone. Ne vidim u čemu je problem. –

– Žao nam je, ali morate ovo vratiti. –

Ne mogu da vjerujem, ne daju mi pjesak da iznesem. Pogledam u Ninu. Nema šta da mi kaže. Što ga ne stavih u džep negdje…

Starački dom Evrope

Ne postoji mjesto na koje bogati Englezi i Njemci više vole da odu i skrase se, nakon 40 godina crnčenja u svojoj zemlji nego ovdje. Prijatna klima, dobra hrana, engleski kao službeni jezik, samo su neki od razogla za to. Ali ono što mi je bilo zanimljivo je  što ovdje ovi stariji turisti koji dođu, žive život mladih. Sjede u kafićima, idu po restoranima, idu na koncerte, izlaze…

Kod nas sa druge strane,starija populacija uglavnom kao da je nekako odsječena od normalnog života i društva. Mnogo je razloga za to, ali to su neke druge priče.

Hrana ovdje i nije neka

Jedina stvar bez karaktera na Malti je njihova hrana. Sve to što oni furaju pod specijalitete, nisu ništa drugo do varijacije već uveliko poznatih jela. Još kad su pokušali da mi prodaju neku malo začinjenu kobasicu kao specijalitet! A ja pet dana prije kod babe u selu, jeo domaće kobasice:) Šta vam je ljudi! Imaju oni i neke tune, ribe, zečeve, patke, ali nije ništa što već niste vidjeli ili čuli.

Putovanje na Maltu je nešto što nikada neću zaboraviti

U vrijeme pisanja ove priče, proteklo je skoro godinu dana od mog boravka na ovom ostrvu. Često listam slike sa ovog putovanja. Posebno ih listam kada mi naiđe jedan od onih dana kada ništa ne ide, jer to mi je jedno od dražih putovanja koje sam imao. Iz nekog razloga, Malta mi je svojim kontrastima tako prirasla srcu. Putovanje na Maltu oduševilo me je na mnogo načina. To je jednostavno neki drugi Mediteran. Malo i lijepo ostrvo usred pučine Sredozemnog mora u kojem žive priče o vitezovima, svetom Pavlu, u kojem je život tako opušten i lagan! Putovanje na Maltu je jednostavno nešto što morate doživjeti.

Od kada sam se vratio sa nje, nisam izgubio kontakt sa ovim mjestom. Moj prijatelj Glenn, sa početka ove priče i dalje živi tamo i često mi šalje slike nekih zanimljivih mjesta. Zove me da ga posjetim.

Ne moraš mi dva puta reći:)

 Ovo je bilo moje putovanje na Maltu. Ukoliko vam se dopao tekst, obavezno pogledajte i moj putopis iz Osla.