Ukoliko čitaš ovaj tekst, pretpostavljam da si negdje načuo za mene i da pratiš moje putopise i jeftine karte koje nekada šerujem po Facebooku. Ako se već duže čitamo, sigurno si i primjetio da u mnogo priča potenciram koliko su me putovanja izgradila i koliko uživam u njima. Pisao sam već kako sam naučio 5 stranih jezika i o tome kako su ljudi najbitniji dio putovanja, a negdje si možda vidio i moj CV video koji ima preko 45.000 pregleda.
Međutim, postoji onaj dio o meni koji ti još uvijek nisam ispričao. Onaj dio malo drugačiji u odnosu na ovo gore navedeno.
Šta više, mislim da sam bio zadnja osoba za koju bi rekao da će toliko da putuje, bavi se sportom i pokrene raznorazne samostalne projekte. Ali ajmo redom.
Kako je sve počelo?
Odrastajući, bio sam miran i povučen. Moja porodica se često selila i kao klinac, bilo mi je ponekad teško pronaći djecu sa kojom bih se igrao. Tokom tog perioda, jedinu utjehu bih nalazio u slatkišima i kuvanju igrica dan i noć na Soni Plej Stejšnu. Moja kolekcija igrica rasla je iz dana u dan, ali sa njom sam rastao i ja. Doduše, u širini. Nikada nisam bio debeo. Recimo da sam bio buco. Mali hipo.
Ukoliko ti treba pomoć, ja sam ti ovaj lijevo, a ovo dva neuhranjena lika pored su moja dva buraza. Mislim da je ova slika nastala ’98 godine na ljetovanju u Crnoj Gori. Sjećam se jer sam bio gladan za vrijeme slikanja.
A zamisli kako teško može da ti bude u osnovnoj školi kad si malo krupniji? Znaš kako djeca znaju da te peckaju? Djeca su iskrena i kažu ono što misle. Samo što ta iskrenost često boli…
Od tog trenutka, pa u narednih 5 godina, desile su se dvije stvari koje su promijenile moj život i usmjerile ga u jednom sasvim novom pravcu.
Prva je bila 1998. godine, kada sam upravo iz dosade i potrebe da se fizički aktiviram, počeo da treniram tenis. Nisam tada znao ništa o tenisu, ali se desilo da na 50 metara od mjesta gdje i dan danas živim, postoji jedan teniski klub u kojem je moj otac znao jednog trenera. Zoran se zove, ali svi ga zovu Žo. Sa njim sam napravio svoje prve teniske korake, osvojio prvi pehar i strašno zavolio ovaj sport za čitav život.
Evo skoro sjedili na kafi i pričali baš o tome. Hvala Žo što sam te upoznao.
Druga stvar koja je obilježila moj život bilo je putovanje u Tursku sa roditeljima 2004. godine. Imao sam tada 15 godina i bilo mi je to prvo ljetovanje van Crne Gore. Prva vožnja avionom. Prvi odlazak u zemlju u kojoj se ne govori moj jezik. Prvo veliko putovanje! Pred sam polazak nisam mogao vjerovati da ću se zaista voziti avionom i da ću zaista otići na drugi kontinent! Majke mi. Eeee letim avionom. Juhu!
Tada sam shvatio da želim još mnogo ovakvih trenutaka u svom životu.
Onda je naišao period srednje škole. Kada me neko pita kako mi je bilo u srednjoj, kažem da mi je bilo super. Imao sam ok razred, dobre prijatelje, super opuštenu razrednicu, ali sam sve vrijeme nekako osjećao da ne koristim svoj puni potencijal. Znao sam da mogu mnogo više. Samo mi falio taj jedan klik, nešto što će me pokrenuti.
Onda se desilo.
Tokom planiranja jednog od prvih putovanja u Beč, otkrio sam sajt Couchsurfing. Za one koji ne znaju, Couchsurfing je sajt, u neku ruku nalik na Facebook gdje ljudi drugim ljudima besplatno nude svoj smještaj. Napravite svoj profil, stavite nekoliko slika, napišete nešto o sebi, šta volite, šta ne volite, koju muziku slušate, koje filmove gledate, napišete gdje ste sve putovali…
Od tog dana, Couchsurfing i ja smo jarani. Super drugari. Gdje god putujem vodim ga sa sobom i zajedno smo posjetili mnoge zemlje. Ne samo to!
Kroz moj stan su prošli ljudi iz preko 30 zemalja. Imao sam pored sebe u svom stanu jednostavne i normalne ljude, poput mene samog. Ljude od krvi i mesa koji su prošli čitav svijet sa vrlo malo novca. Nisu to bile priče koje bih vidio na televiziji ili pročitao u novinama. Ovi naizgled obični ljudi, radili su tako sjajne stvari!
Slušao sam tada njihove nevjerovatne priče i govorio u sebi “da je meni ovako putovati”. Ali što više sam ih ugošćavao, vidio sam da ja to mogu. Da putovati jeftino je najprostija stvar na svijetu i da sve prepreke koje pronalazim, postoje jedino u mojoj glavi.
Tenis me je izgradio u jednu zdravu i normalnu osobu, put u Tursku me je uveo u svijet putovanja, a Couchsurfing mi je razbio sve predrasude koje sam imao i pomogao mi da shvatim da ja to mogu.
Danas, sa 33 godine, iza mene je toliko toga što u srednjoj školi nisam mogao ni sanjati.
Proputovao sam više od 90 zemalja.
Bio sam na 5 kontinenata.
Naučio sam pet stranih jezika.
Radio sam kao teniski sudija na nekim od najvećih svjetskih turnira gdje sam imao priliku da sudim Nadalu, Mareju, Berdihu, Del Potru, Fereru, Monfilsu, Fonjiniju i mnogim drugima.
Radio sam na Formuli 1 u Belgiji. Dva puta.
Napisao sam i četiri knjige. Prvi interaktivni turstički vodič u bivšoj Jugoslaviji, Travel mapping, putopisnu knjigu o putovanju po Južnoj Americi, te još dvije knjige o putovanju Bosnom i Hercegovinom.
Na svom YouTube kanalu, u posljednje dvije godine snimam videa sa destinacija širom svijeta koje ste pregledali preko 10 miliona puta, a imam i svoju vlasitu TV emisiju na ATV televiziji imena “Po svijetu sa Robertom Dacešinom”. Ispod ti ostavljam jedan video da pogledaš ako želiš.
A jedan od tih videa koja sam uradio, osvojio je i prvo mjesto na prestižnom festivalu turističkog filma u Japanu u konkurenciji čak 1542 videa. U pitanju je video na temu zašto Bosna i Hercegovina može biti broj 1 turistička destinacija na svijetu.
Napisao tekst na temu „22 način kako bih unaprijedio turizam u Banjaluci“ koji je postao viralan već prvog dana.
Stopao sam i po selima u Mjanmaru, Laosu i Gruziji, volontirao u sirotištu u Tanzaniji, spavao u kućama ljudi u Pakistanu, hodao sam po ruševinama u Černobilu, obilazio zabačene dijelove Kolumbije, istraživao Amazon u Ekvadoru, učio spremati vijetnamsku hranu sa lokalcima, popeo se na Etnu najviši aktivni vulkan u Evropi, hodao po vulkanskom blatu u Azerbejdžanu, živio u studentskom domu u Valensiji i Bratislavi, vozio se džipovima u pustinji u Kataru, spavao u stanovima ljudi u preko 10 različitih zemalja.
Dobio sam i nagradu grada za doprinos razvoju turizmu i sportu u Banjaluci.
I naravno, kreirao sam ovu stranicu sa ciljem da pomognem ljudima da putuju što jeftinije!
Kroz RIO priče sa putovanja, želim da ti pokažem da putovanja nisu samo za privilegovane ljude i da ti, kao i ja, možemo putovati ako to čvrsto odlučimo. Tekstove koje pišem, pišem sa ciljem da svakome pružim nešto korisno i drugačije. Nešto što ćeš realno moći upotrijebiti negdje. Redovno sam u potrazi za jeftinim avio kartama, te sve karte koje pronađem, odmah dijelim na stranici, kako bi ih mogao kupiti.
Volio bih da kroz ovaj sajt počneš da živiš život onakvim kakvim si ga oduvijek zamišljao. Da realizuješ sve ono što se stidljivo krije u tebi Da realizuješ sve svoje snove. Da jednoga dana kada se nađeš u nekoj fotelji sa svojim unučićima, pričaš svoje doživljaje i iskustva i shvatiš kako si bogat i ispunjen život vodio.
Ukoliko barem 1% uspijem u tome, biću najsrećnija osoba na svijetu!
Za više o meni, zavirite na moj Instagram nalog.
P.S. Veliki pomoć u izradi ovog sajta i njegovom održavanju dugujem Milanu Marijancu iz Futoga, koji je istrpio sve moje zahtjeve i vjerovatno i osjedio od svih tehničkih problema koje je RIO imao.
Nadam se da ste kroz čitanje ovog teksta, saznali neke stvari o meni.
Za sva dodatna pitanja, stojim vam na raspolaganju.
ŽELIŠ DA TI RIO DONOSI NAJNOVIJE INFORMACIJE IZ SVIJETA PUTOVANJA?
Budi dio kluba koji čini više od 8,000 ljudi. Prijavi se da na mejl dobijaš najnovije i najaktuelnije putničke informacije.
