Malezija – vodič za putovanje (Sve na jednom mjestu)

Ovaj tekst napisan je sa jednim ciljem. Da vas pripremi na najbolji način za sve ono što Malezija može da ponudi i da vam pruži sve one korisne i zanimljive informacije kako biste proveli jedno fantastično, zabavno i ultra nezaboravno putovanje ovdje.

Bez dileme, ovo je najsveobuhvatniji tekst koji ćete naći o putovanju u ovu zemlju na našem jeziku. Zaista sam se potrudio da ga obogatim za mnogo praktičnih savjeta iz prve ruke, preporuka lokacala, kao i mnogih drugih korisnih činjenica koje će vam olakšati boravak i ponuditi ono najbolje.

Sve što vam treba za putovanje u Maleziju, nalazi se upravo ovdje. A ako nešto kojim slučajem ne nađete, pišite mi u komentar, pa dopunim.

Jeste spremni da krenemo na naše putovanje u Maleziju?

Osnovne informacije o zemlji

Malezija je ostrvska država smještena u jugoistočnoj Aziji, a sastoji se od dva dijela:

– Zapadne Malezija – graniči sa Tajlandom na sjeveru i Singapurom na jugu

– Istočne Malezije – na kojoj se nalazi treće najveće ostrvo na svijetu, Borneo, koji djeli sa Brunejom i Indonezijom.

Glavni grad je Kuala Lumpur.

U zemlji stanuje 26 miliona stanovnika. Službeni jezik je malajski, a oficijelna valuta ringet.

Gdje pronaći jeftine avio karte za Maleziju?

Moja preporuka su letovi preko kompanije Qatar Airways iz Zagreba, Sarajeva ili Beograda preko Dohe, koji mogu da se nađu i za ispod 500 evra.

Na svom blogu, kao i na Instagram profilu, pisaću vam svaki put kada budu akcije, kako ne biste propustili.

Kada je najbolje vrijeme za posjetu?

Na ovo pitanje nije tako jednostavno odgovoriti, s obzirom na to da dosta zavisi od lokacije koju obilazite u Maleziji, jer nemaju sva mjesta istu klimu, ali i od vaših preferencija.

Ukoliko želite da izbjegnete kišu, zaobiđite period od novembra do februara, kada je kišna sezona u punom jeku na gotovo čitavom ostrvu. Ukoliko ipak putujete u Borneo u regiju Sabah, najviše kiše očekujte u periodu od septembra do novembra. Period od marta do oktobra ima mnogo manje kiše i mnogo sunca, ali su samim tim i temperature znatno veće.

Stoga, na vama je da odlučite šta vam više prija, malo više kiše, ili malo toplije i sparnije vrijeme.

E sad ono bitno, šta uopšte vidjeti u Maleziji?

Malezija je jedna zaista velika zemlja sa mnogo toga za ponuditi. Iako spada među najmanje posjećenje zemlje ovog dijela svijeta, imam neki šmek da će to vrlo brzo da se promijeni, jer zemlja zaista ulaže mnogo pažnje u privlačenje turista. Upravo iz ovog razloga, sada je možda i idealna prilika da se posjeti. Gužve nisu velike, turista nema previše, te možete dobiti onaj autentičan osjećaj destinacije.

Na svom putovanju, većinu vremena sam proveo u Kuala Lumpuru i ostrvu Langkawi, te ću o njima najviše i pisati.

Kuala Lumpur – Njujork Azije

Ako bih u što manje riječi, po mogućnosti jednu, te sa što manje slova trebao da opišem Kuala Lumpur, bilo bi to “vau”.

Vau ne toliko iz razloga što je ovo najljepši grad koji sam ikada vidio, već zbog njegovog kontrasta. Ne znam da li mi je ikada neki grad bio tako običan danju, a tako poseban noću. Danju je ovo nepregledno džinovsko gradilište koje seže u nedogled i predstavlja klasičnu slika grada u nenormalnom razvoju, koji će ukoliko u njega svratim kroz neko naredno vrijeme, vjerovatno imati mnogo manje ožiljaka nego danas.

Ali ti njegovi ožiljci, nalik na one ljudske, mnogo su manje upadljivi kada zađe sunca, a tad se on pretvara iz jednog prosječnog grada u jedan nestvarno blješteći spektal svjetala koje se protežu do beskraja.

Ovo se posebno odnosi na vjerovatno najpoznatiji objekat čitave zemlje, čuvene Petronas tornjeve, koji su u jednom trenutku bili najviši tornjevi na svijetu, a danas su najviše zgrade blizanci na svijetu. Tornjevi su napravljeni u postmodernom stilu, ali sa momentima islamske umjetnosti, radi velikog broja muslimanskog stanovništva koje boravi ovdje.

Bez dileme jedna od najmoćnijih stvari koju čovjek može da vidi.

Fenomenalna je i Nacionalna džamija Malezije. Da, to joj je pravo ime. Nevjerovatno zvuči podatak da ovo mjesto može da primi 15,000 vjernika u svakom trenutku. Džamije Malezije imaju neku zaista posebnu ljepotu. Svaka od njih, mali je muzej sama za sebe, sagrađena u nekom svom fazonu, potpuno drugačija od svih drugiha.

Posebno ova.

Putradžaja.

U Kuali ima još zaista mnogo toga da se vidi. Možete obići KL toranj, Sunway Langoon neobičan tematski park, zanimljivi akvarijum, sadržajan Nacionalni muzej, kao i impozantnu palatu predsjednika, ali moje omiljeno mjesto u gradu, ipak je nešto drugo.

Doduše, u pitanju je mjesto nešto izvan grada. Mjesto mira i spokoja, izvučeno iz svog haosa centra Kuale, koje vjerovatno predstavlja najveći kontrast čitave Malezije. U pitanju je Batu pećina i hram, koje danas predstavljaju važno hodočašće za većinu Tamilaca koji borave u Maleziji.

Dok ste ovdje, imaćete priliku da doživite lokalnu floru i faunu ove zemlje, koja uključuje i divlje majmune koji šetkaju okolo, praveći se slatki i simpatični, znajući da će ukoliko malo ispoziraju i dozvole vam da opalite koji dobar selfi, biti počešćeni za nešto hrane, iako je to strogo zabranjeno i ne bi se smijeli hraniti. Ali majmun ko majmun, uvijek nađe način da bude protiv sistema.

Iako nisam bio u Bangkoku, Kualu zamišljam kao njegovog manjeg brata blizanca. Ogroman, divlji, šarmatan na svoj poseban način, a opet drugačiji od svega što ćete vjerovatno vidjeti putujući po Aziji. Raj za šoping, jer kako Malezijci kažu, nekada je toliko vruće da pravimo šoping centre samo da se rashladimo. Grad veoma povoljne tehnike, u koji većina ljudi dolazi da kupuje telefone, laptope i ostale uređaje. Mjesto, koje će sasvim sigurno ostaviti utisak na vas.

Ostvo Langkavi – divlja oaza prirode

Langkavi predstavlja arhipelag od 99 do 104 ostrva koje se nalaze na 30 kilometara od obale Malezije. Ali ček, kako od 99 do 104 ostrva? Naime, broj ostrva koji se može vidjeti, zavisi od količine plime i osjeke ovdje, te tako tokom godine varira za čak pet ostrva.

Ono zbog čega se obično dolazi ovdje su more, plaže i prašume. More je tako toplo, da imaš osjećaj da su ga zagrijavali prije nego si ušao u vodu. Nije baš banja, ali toplo je. Ne sjećam se da sam se kad kupao u toplijem moru. Plaže su brutalne. Najiskrenije. Gotovo u rangu sa onim na Sejšelima. Dopada mi se što na koju god da smo išli gotovo da nema mnogo ljudi i možeš da je imaš za sebe.

Preporuka je da posjetite Tanjug Ra plažu na sjeveru ostrva.

Mada, ono što se meni ipak najviše svidjelo su čudesne prašume. Jeste li znali da su prašume Langkavija stare oko 500 miliona godina? Jel uopšte zvuli realno ova brojka? Koliko bi ono da su dinosaurusi stari? Jel ova prašuma starija od dinosaurusa?

Vjerovatno ste nekada već čuli za ,,Afričkih Velikih Pet ” (Africa’s Big Five) – lav, leopard, slon, bufalo i nosorog. E pa i Malezija isto tako ima svojih, ne pet, već velikih šest u koje spadaju malajski tiger, crni leopard, sumatranski nosorog, azijski slon, slon sa Bornea, kao i posebna vrsta živovtinje, imena Seladang.

Ovdje u prašumama Langkavija, ne može da se vidi niti jedna od ovih životinja, ali Langkavi zbog svog nevjerovatnog ekosistema, predstavlja dom za neke druge životinje, te on ima svojih “nevjerovatnih letećih pet”.

Prašume ovog ostrva, prava su meka za neke mnogo neobične životinjske vrste, a iako ih zovemo letećih pet, nisu baš sve tako leteće. Neke jednostavno nazivamo tim imenom zbog njihe sposobnosti da se uzdignu i isprave. U “nevjerovatnih letećih pet” tako spadaju leteće lisice koje su u stvari šišmiši, lemuri, jedini koji stvarno mogu da lete, vjeverice, zmajevi, odosno maloneobičniji gušteri i zmije. Nešto kontam da ne bi baš bilo dobro da postoje leteće zmije, zar ne?

Nestvarno zvuči sve ovo. Sva ova flora i fauna, sa milion neobičnih biljaka i životinja za koje nikada nisi ranije čuo. Kad god upitam za ime nečega, svaki put dobijem odgovor, koji izazove još veću zbunjenost u meni, vjerovatno proizvodeći neki zamišljeni pogled u tu osobu, kao da mi tek sad nije jasno. Ne znam jesam li i jednu stvar zapamtio kako se zove. Biće da i ja postajem dinosaurus.

Sjećam se da sam sa svojim prijateljem Markom, pričao kako želimo da doživimo nešto ovako. Da nas dva džunglaša, istražujemo prašume Azije. Da mačetama sječemo čvrste mangrove i oštro liće, a da nam obrok bude neko tropsko voće koje ćemo pokupiti usput. Da nosimo one Indijana Džons šešire koji nas ko fol štite od sunca, ali u stvari jedino što želimo je da izgledamo kul. Izvini druže što sam otišao bez tebe, ali obećavam neku džungla avanturu zajedno. Moraš doživjeti sve ovo. Makar i bez šešira.

Postoje neke neobične i male ljubavi koje svako od nas ima, a jedna od mojih je i ova o džunglama. Tu si i one o kokosima, tropskim ostrvima, ronjenjima po neobičnim prostranstvima, ali džungla ima nešto posebno. Otkrio sam to još u Amazonu u Ekvadoru. Nisam ni zamišljao da će mi se ovoliko dopasti sve ovo. Što više putujem svijetom, imam osjećaj da sve više tražim taj neki autentični doživljaj. Neću ništa lažno. Turistički. Hibridno. Hoću pravo realno iskustvo. Baš ovo koje mogu imati ovdje.

Najpoznatija legenda ostrva – Legenda o Mahsuri

Ono definitivno turistički na ostrvu je legenda o Mahsuri, vjerovatno najčuvenija legenda čitave Malezije.

Naime, priča kaže da je nekada davno, prije nešto više od dva vijeka, na ostrvu Langkavi, živjela je mlada djevojka imena Mahsuri. Imena, koje će jednoga dana, postati sinonim za čitavo ostrvo.

Pričalo se da je ona najljepša djevojka na čitavom ostrvu, tako šarmantna i očaravajuća, da joj niti jedan muškarac koji bi ju vidio, nije mogao odoljeti. Žene su joj zavidjele, a muškarci, među kojima je bio i glavni poglavica u selu, željeli su da je ožene. Ipak, njeno srce pripadalo je Wan Darusu, snažnom i poštenom ratniku, za kojeg se Mahsuri i udala.

Ali jednoga dana, Wan Darus biva poslat u rat sa Siamom, te Mahsuri ostaje sama u svom selu. Tokom određenog vremena, ona se sprijateljavama sa izvjesnim mladim putnikom imena Deraman, a nije trebalo dugo da vijesti o njihovom prijateljstvu, krenu da se šire selom. Opčinjen ljubomorom, Wan Mohara, žena glavnog poglavice sela, počinje da širi priče o njenoj aferi sa Deramanom, u nadi da će je se otarasiti. Nije prošlo mnogo vremena, a stanovnici sela, počeli su da je optužuju za prevaru.

Sa mužem koji je još bio u ratu, Mahsuri je bila suočena da se suoči sa sudom u selu, potpuno sama. Molila je za nevinost više puta, ali seljani nisu imali sluha za nju. Proglasili su je krivom i optužili na smrtnu kaznu.

Zavezali su je za drveni štap koji je stajao na jakom suncu i kiši i oštrim kopljem pokušali da je ubiju. Ali nisu uspjevali. Kako god da bi pokušali, ona bi ostala živa. Konačno, Mahsuri ponudi rješenje koje će okončati njen život i svu ovu bol. Tražila je da je ubodu sa njenim kerisom, tradicionalnim malejzijskim nožem. Seljani pristadoše na ovo, ali nakon što su je uboli, vidješe da bijela krv poče da teče iz njenih rana. Potpuno šokirani ovim prizorom povikaše “Ovo mora da je znak. Ona je nevina”.

Ipak, za Mahsuri je već bilo previše kasno. Dok je umirala, proklela je čitavo mjesto i obećala da tokom sedam generacija, na ovom mjestu neće biti mira.

U godina koje su sljedile, usjevi više nisu mogli da uspjevaju, a ostrvo je konstantno bilo pod napadom Sijama. Kako više nisu znali kako da se odbrane, ono malo usjeva što su imali, seljani odlučiše da sakupe na jedno mjesto i zapale, kako ne bi dozvolili osvajačima da se koriste njima. Kletva Mahsuri postala je stvarna, a Langkavi pustošina.

Tek krajem 20. vijeka, oko 1987. godine, počelo je da se smatra da je kletva nestala. Te godine, Langkavi dobija duty-free status, te u vrlo kratkom vremenu dolazi do naglog razvoja ostrva i povećanja broja turista, a Polja izgorjele riže (Padang Terbakar) i grobnica Mahsuri, nekada mjesta tuge i nemoći, danas su gotovo nezaobilazna turistička mjesta.

Kakva je malezijska kuhinja i šta jesti dok ste ovdje?

Glavna stvar malezijske kuhinje je njena nerealna ljutina. Ne znam da li sam tokom boravka ovdje pojeo nešto da nije od čega mi nije potekao znoj niz čelo. Možda jedino mango Ili kokos. Čak i jaja sa čilijem prave. Ladno jaja nisam mogao da jedem koliko su začinjena bila. Možda su im kokoške malo nervoznije nego ove naše, pa rađaju ljute piliće. Ne znam. Ono što znam je da se poimanje ljutine kod nas i njih, tumači na sasvim drugačiji način. Kad zamolim za ne puno ljuto, dobijem baš ljuto, a kad mi kažu da je ljuto, to obično znači da je do te mjere začinjeno, da svaki moj izdah, prijeti da zapali obližnje šume.

Fascinira me I to što niko ne koristi noževe, već samo kašike i viljuške, te sa njima radiš sve. Sa kašikom jedeš voće, rižu i malo tečnije stvari, a viljuška dođe da jedeš meso, te služi i kao neka alternative noža. Nije da ne volim hranu ovdje. Volim milion varijanti neobičnog voća i povrća koje mogu da se nađu ovdje. Fasciniraju me ova egzotična jela koja nemaju nikakvog smisla. Evo recimo led sa sirupom. Ne sladoled, već smrvrljene kocke leda, koje malo pospu sa nekim sladunjavim sirupom, kako bi imao kakvog takvog okusa.

Samo da nije toliko ljuto ljudi. Malezija je načinila od mene ono što sam oduvijek mrzio. Postao sam onaj tipični bijeli evropljani koji dođe u Aziju i traži western food. Onaj o kojem obično pričam sa prezirom i čudim se njegovom ne prihvatanju lokalne kulture.

• Ja se izvinjavam, gdje mogu da nađem neku hranu sa zapada ovdje? – upitao sam maloprije jednu djevojku.

Tražim picu ili burger neki. Ono što skoro nikada kući ne jedem. Eto šta Malezija napravi od mene u par dana.

Ono na šta moram skrenuti pažnju je da ovdje uvrijedljivo jesti lijevom rukom. Mislim možeš ti jesti, ali lokalci sve rade desnom. Kažu okus će biti bolji. Ajd već kad ne jedem mnogo lokalnu hranu, mogu bar ovaj dio ispoštovati.

Ovdje imate dobar šoping

Ako tražite dobro mjesto za kupovinu, preporuka je Suria KLCC, šestospratni šoping centar u kojem se nalaze gomila prodavnica najvećih svjetskih brendova, kino, marketi, a na posljednjem spratu se nalazi i “Rasa food court” gdje možete isprobati svježe pripremljenu hranu iz čitave zemlje, dok uživate u fantastičnom pogledu na grad.

Malajski jezik ili ti kako prepoznati Malezijca u tri sekunde?

Postoji jedan mnogo jednostavan način kako možete prepoznati ko je Malejzijac. Ukoliko u toku razgovora, primjetite da često stavlja “lah” na kraju riječi, recimo ok-lah, come-lah, speak-lah, budite sto posto sigurni da taj sa kojim pričate je rođen u Maleziji ili baš dugo živi u njoj.

Jel to znači da ako sad krenem da pričam “Today I come-lah to school and saw my good friend-lah, mogu da budem Malezijac?

Ako zanemarimo moje fizičke različitosti sa ljudima ovdje, čak i u slučaju da se sa nekim lokalcem nađem u mrklom mraku gdje ne vidimo jedan drugoga, pravi malezijac će me provaliti u sekundi. Jednostavno, postoje tačno određene riječi kod kojih se dodaje “lah” te je to više nešto sa čim se rađaš, nego nešto što tek tako možeš da pokupiš, a ponekad ima i potpuno drugačije značenje, nego što bismo možda mislili.

“No fun-lah” bi značilo da nisi zabavan, a “you see-lah, nema nikakve veze sa tim da li nešto vidiš, već označava nemogućnost da se izvrši neki prost zadatak. Nešto kao, pa zar ni to ne možeš uraditi. “Lah” na kraju riječi, često će postati određna lokalna fraza, sa nekim skroz novim značenjem.

Ali kao da stvari nisu bile dovoljno komplikovane, osim “lah”, postoji i “ah” – thank you-ah, yes-ah. Kontante na šta mislim. “Ah” se često koristi da se na prisniji način kaže nešto. Obično thank you, zvuči previše formalno kod lokalaca, ali ako se kaže thank you-ah, e pa to je onda već nešto. Tad ste već dobri i poštujete se međusobno.

Moram reći da “lah” i “ah” imaju dručije značenje, te u slučaju da vas neko pita “Are you coming with me” ne možete nikako reći yes-lah, dok je yes-ah sasvim normalno i tačno. Mislim, logično zar ne?

A kako biste izbjegli neke male nesporazume, dobro je znati da Malezijci, jelte kao i svi drugi narodi imaju svoje uzrečice i jezičke momente, svojstvene samo njima.

Die – ništa kao u pravom engleskom. Malejzijci koriste die u gotov svakom momentu. Primjer “Die. I left my keys in the car. Ili, “You die! You forgot her birthday”.

Got – da ne bi učili svu tu komplikovanu englesku gramatiku, tu je got. “You got time?” “Got three kid a useless husband”

Friend you – kad upoznate nekoga novog. “I doan friend you”

Best – često korićena riječ kada je u pitanju nešto sjajno. “How was the concert? Best”

Member – suštinski prijatelj. “My member is not here” bi značilo da moj prijatelj nije tu.

Terror – ova riječ se mnogo koristi da se izrazi nešto što je bilo jako teško ili zahtjevno. “How was the exam” Terror.

Relak-lah- umjesto relax, opustiti se.

Tackle – kada se momak udvara djevojci, često će reći “That girl so pretty, must tackle-lah”

Eto, za početak toliko. Da se snađete za prvu ruku.

Kako žive lokalci?

Ono šta fascinira u svoj ovoj poprilično neobičnoj zemlji, je njihov životni standard. Nakon Singapura, Malezija je najrazvijenija zemlja ovog dijela svijeta, a prosječan Malezijac, u najmanju ruku živi prilično fino. Prosječna plata u zemlji iznosi nekih 550 evra, a ona minimalna, po zakonu garantovana, je 380 evra. Ispod toga ne smije da ide. Možda ovo sad i ne zvuči kao neke pare, ali Malezija nije ni pretjerano skupa zemlja. Ona najbitnija stavka obično je stan, a ovdje lokalci mogu da ga rentaju i za 30-tak evra, a da kupe za manje od 20.000 evra! Samo lokalci.

Ako stranac želi da kupi nešto u Maleziji, ili da uopšte boravi ovdje, potrebno je da izdvoji minimalno 250.000 dolara za nekretninu u kojoj će živjeti, ili ako nema tu lovu, da nađe sponzora koji će mu obezbjediti boravak. Stranac koji želi da otvori firmu, mora zaposliti barem jednog lokalca koji će mu biti direktor. Zakon je dakle kreiran na način da rođeni Malajci budu zaštićeni i ušuškani kao polarni medvjedi i da uživaju mnoge privilegije, posebno kada je u pitanju zdravstvo.

Zvučaće neralno, ali kunem se da je istina, popravak zuba, stavljanje plombi i slične zubarske intervencije u Maleziji koštaju čitavih 30 centi! Dobro ste pročitali. Ukoliko imate zdravstvenu knjižicu, sve fino i uredno plaćate, zubarske ali i većina drugih zdravstvenih usluga i pregleda, gotovo da je besplatna. Broj doktora, savrševno je srazmjeran trenutnoj populaciji, pa se na osnovne preglede, rijetko kada čeka više od jednog dana. Nezaposlenost u ovoj oblasti je minimalna.

Povoljan je i javni prevoz koji iznosi oko 30 dolara mjesečno, a uključuje sve vrste transporta u svim gradovima u zemlji. Ukoliko vam se ne cima sa busevima i vozovima, Malezija je kreirala čak dvije vrste svojih automobile, a nov auto može da se uzme za 7000 dolara.

Biće da se ne živi loše ovdje. Tako bar kažu.

Cijene u Maleziji

Uzimajući u obzir ovo gore napisano, za očekivati je da u Maleziji baš i nećemo moći da trošimo kao po drugim zemljama jugoistočne Azije. Cijene ovdje, dosta su nalik onima kod nas, mada od vas najviše zavisi da li ćete plaćati manje ili više od toga.

Suština je, što više živjeli kao lokalac, jeftinije ćete živjeti. Street food je zaista jeftin, te može da se nađe za koji evro. Grab, nešto nalik na azijski Uber, voziće vas nestvarne daljine za vrlo malo novca. Nikako ne uzimajte lokalni taksi, samo Grab. Nekada je i duplo jeftniji. Rekao sam već da je elektronika nerealno jeftina. Kažu da većina ljudi dolazi u Maleziju, a posebno u Kuala Lumpur upravo radi ovoga. Ako tražite novi telefon ili laptop, a prolazite ovdje, može biti super opcija.

Cijene u Maleziji su ok. Samo treba znati gdje da idete.

Smještaj u Maleziji

Kao jedan od najrazvijenijih gradova ovog dijela svijeta, Kuala zaista nudi veliki broj smještajnih mogućnost, od onih najjeftinijih za bekpekere, do onih raskošnih i bogatih. Kao dio Qatar Airways press ture, imali smo sreću da smo svoj boravak u gradu proveli u sjajnom Berjaya hotelu, jednom od najboljih koje sam u životu vidio.

Hotel je zaista brutalan i raspolaže sa zaista svim što čovjeku može trebati. Hrana je fantastična, usluga besprijekorna, a posjeduje i teretanu, kao i otvoreni bazen na jednom od spratova. Posebno je dobra njegova lokacija u epicentru grada, gdje vam je sve nadohvat ruke.

Šta se ne smije u raditi – 7 osnovnih pravila

U Maleziji, kao i svakoj zemlji postoje određena pravila kojih se treba pridržavati. Pravila, koja možda ne viđate po nekim drugim zemlja, a čije će vam poštovanje u mnogo čemu olakšati boravak ovdje.

Malezija – osnovna pravila ponašanja

1. Nosite odgovarajuću odjeću

U većinu svetih mjesta nećete moći ući u kratkim hlačama. Nosite garderobu koja pokriva vaša koljena i ramena. Isto tako, možda se bikini i kratki kupaći čine prigodnim na plažama Malezije, nije baš preporučljivo da se u njima šeta po gradu.

2. Uvijek pitajte prije fotkanja

Iako će većina ljudi vjerovatno da pristane da ih fotkate, upitajte ih prvo. Veliki broj turista koji dolazi u Aziju, često po prvi put vidi monahe, te im je svaki njihov pokret zanimljiv. Polako sa tim. I oni su ljudi i ne služe samo za slikanje.

3. Bez emocija u javnosti

Zabranjeno je bilo kakvo pokazivanje nježnosti u javnosti. Izbjegavajte držanje za ruku, ljubljenje i slične stvari na koje ste možda navikli sa vašim partnerom.

4. Pozdravite ljude sa obe ruke

Tradiconalni način pozdrava kod Malajaca je ,,salam” koji izgleda kao rukovanje, ali sa obe ruke. Jedna osoba pruži obije ruke i blago dotakne ruke druge osobe. Nakon ovoga, on će ruke prinijeti ka srcu, govoreći vam na ovaj način ,,pozdravljam te iz svog srca”.

Isto tako, kod muslimanskih žena u Maleziji, ponekad ćete primijetiti da ne pružaju ruku, već će se samo nasmijati i klimnuti glavom.

5. Skinite kapu kada ulazite negdje

Ne bitno da li je u pitanju hram, ili kuća neke osobe, smatra se nekulturnim ulaziti sa kapom na glavi.

6. Ne udarajte šakom u svoj dlan

U Maleziji se ovo smatra nekulturnim i uvrijedljivim.

7. Ne dodirujte nikome glavu

Ne znam da li ste znali, ali glava se smatra najsvetijim dijelom tjela u jugoistočnoj Aziji. U Malezijskoj kulturi, veoma je nekulturno dodirivati glavu druge osobe. Vodite računa o ovome, posebno kada se radi o djeci

Zanimljivosti o Maleziji

–           Singapur je nekada bio dio Malezije. Tokom perioda od 1963. do 1965. godine, Singapur je činio jednu od 14 pokrajina ove zemlje, ali je odvojen od nje usljed mnogih političkih i ekonmskih neslaganja. Postoji čak i teorija da u imenu Malaysia, ovo „si“, označava upravo Singapur.

–        Ostrvo Borneo, koje se nalazi u Maleziji, treće je najveće ostrvo na svijetu nakon Grenlanda i Nove Gvineje.

–        U zemlji živi 31 milion ljudi, ali samo polovina su Malajci. Ostalo su Indijci i Kinezi. U Maleziji se priča da su Kinezi ti koji prave stvari ovdje, Indijci ti koji ih prodaju, a Malajci na kraju kupuju.

–        Nekada se su se u ovoj zemlji, sva novorođena djeca nazivala „ulat“ prije nego bi dobila svoje ime. Djeca bi ime često dobijala po imenu svoju preminulih predaka, iz straha da bi korišćenje imena trenutno živih ljudi, skratilo život bebe.

–        Malezija ima čak 65, 877 kilometara autoputeva, a ovdje se nalazi i najveći kružni tok u zemlji, dugačak skoro 3,5 kilometara.

–        U Maleziji nije ništa neobično da se sokovi sipaju u plastične kesice i tako nosaju ulicama dok se pije iz njih.

–        Riječe kečap, potiče od imena ke-tsiap, vrste sosa koji su Kinezi donijeli u Maleziju. Ke-tsiap je bio sos, nalik od onaj od soje, a bio je toliko popuaran u Maleziji, da kada su Englezi došli ovdje, odlučili su da ga ponesu sa sobom, a kasnije i unaprijede, te tako danas imamo kečap koji svi znamo. 

–        Kinezi u Maleziji, svakoga jula slave poseban festival duhova. Tokom tih 30 dana, na ulici nakon šest sati gotovo da nećete vidjeti ljudi, jer prema njihovom vjerovanju tokom ovogo perioda, vrata pakla će biti otvorena, pa čim završe posao trče kući kako se ne bi zadesili napolju. U tim danima se ne ide na karaoke, na dejtove, nema čak ni vjenčanja. Ogledala obično budu pokrivena, a cure kada se šminkaju, urade to jako brzo i odmah ih prekriju nazad. Tokom ovih dana duhovi se moraju zabavaljati jer ne žele da lutaju okolo tek tako, pa im naprave koncerte, ali prva dva reda su uvijek prazna zbog njih. Ili sjesti duhu u krilo. Mada, nemojte sjedati na duhove.

Za koga je Malezija?

Za sve koji traže “lakšu” i civilizovaniju Aziju, ako se to uopšte može tako reći. Mislim da može biti odlično privikavanje na ostale zemlje na kontinentu, jer ima mnogo manje kulturoloških različitosti od pojedinih drugih zemalja. Malezija je i odlična baza za putovanje po ostalim zemlja u regiji, s obzirom na to da je upravo u njoj sjedište Air Asia, najveće low cost kompanije u Aziji, te se letovi do velikog broja destinacija, mogu naći za jako malo novca.

Za koga nije Malezija?

Za iskusne putnike, koji traže neko novo iskustvo. Za putnike koji su bili u Tajlandu i Vijetnamu i sličnim zemljama, koji već dobro poznaju Aziju.

Kakva su vaša iskustva sa Malezijom? Da li ste je posjetili i imate li neki savjet o kojem nisam pričao?