Koimbra – studentski Portugal

Mi smo pjesnici. Naša duša zahtjeva muziku. Onda kad pogledam u okean, jedino što čujem je fado, a kada šetam ulicama Koimbre, vidim moj narod, moje ljude. Znam da ovdje pripadam.  – Koimbra, nepoznati autor.

U novom nastavku priča iz Portugala, nakon Porta, nastavljamo put za Koimbru.

Koimbra

Za one koji ne znaju, Koimbra se nalazi na desnoj obali rijeke Mondego i predstavlja treći najveći grad u Portugalu, odmah nakon Porta i Lisabona. Ali ako bismo govorili o njenoj važnosti, sigurno je bolje rangirana, jer se u ovom gradu od oko 300.000 stanovnika, nalazi najstariji Univerzitet u Portugalu i drugi najstariji u Evropi (nakon Univerziteta u Bolonji), osnovanog davne 1290. godine.

Iako se većina posjeta Portugalu svodi na Lisabon i Porto, svakako ne treba preskočiti Koimbru, nekadašnju prestonicu zemlje u periodu od 1139. do 1260. i mjesto sa mnogo arheoloških nalazišta iz vremena Rimljana. Koimbru ne trebate preskočiti ni zbog činjenice da predstavlja rodno mjesto šest kraljeva Portugala, među njima i prvog kralja, Afonsa Henriquesa. Njegov sarkofag se danas nalazi u samostanu Santa Cruz.

Super baka

U Koimbri smo bili smješteni kod Helene Vasquez. Helena je starija žena, da ne kažem da može baka da mi bude. Ali čitajući njene reference na Couchrusfingu, činila mi se puno kul, te smo tako odlučili da provedemo naš boravak kod nje.

Kako samo opisati momenat kada, dolazeći iz Aveira, na stanici u Koimbri ugledašmo stariju gospođu od nekih 50 i kusur godina, kako puši cigaru i izlazi iz svog drečavo žutog Poršea i prilazi nam onako srdačno da se upoznamo. Možda izgleda staro, ali ima duh 20-godišnjakinje. Odmah nas grli. Priča malo na portugalskom, malo na engleskom. Zapalila je novu cigaru prije nego što smo sjeli u auto. “Ne smeta vam što pušim?” Ne smeta, slobodno vi. Sjedamo u auto. Ja naprijed, Nina pozadi i krenušmo ka jednom restoranu u koji kaže da uvijek vodi svoje surfere.

Uz kratki obilazak Koimbre, stižemo do restorana. Čim su je ugledali, konobari počeše joj prilaze i grle se sa njom i odmah nas posjedaju za sto. Vidi se da često svraća ovdje. Savjetujem nam da probabmo nešto tipično za Koimbru. Favas se zove. U pitanju je neka vrsta graha sa mesom, ali na skroz poseban i drugačiji način. Naručila je i malo slatkog portugalskog vina. Odlično je.

Sjedjeli smo tu neka dva sata i sa Helenom dotakli sve moguće teme koje postoje. Pričali smo o ekomoniji, hrani, familiji, krizi u zemlji, planovima u životu…ali i putovanjima sa kojim Helena svakako može da se pohvali. Ono što nisam spomenuo je da je Helena plastični hirurg za dve privatne klinike (U Koimbri i u Lisabonu). Pričala nam je kako je pomagala siročadima na Tajlandu nakon zemljotresa, kako se vozala sama autom po Islandu, kako je bila u Indiji, kako želi da ode u Uzbekistan i Kirgistan…Koliko sam energije ima u ovoj ženi.

Nakon jela, krenuli smo ka njenoj kući. Kaže nam da u Koimbri ima dve kuće, ali ćemo ići u onu veću. Malo smo se vozali dok nismo stigli do imanja nalik na hacijende iz meksičkih telenovela. Iako je bio mrak, nismo mogli da ne primijetimo ogromno imanje koje ima. Kako stiže sve ovo pitam se. Smjestila nas je u jednu kuću, mnogo veću nego moj stan. “Ovo je vaše, šta god da ima slobodno se poslužite”. I kako poslije ovoga da ne volite Porugal.

Koimbra, šta posjetiti

Koimbra je pravi studentski grad sa mnoštvom studenata iz čitavog svijeta, koji ponosno svuda pokazuju indeks Univerziteta na kome studiraju. Ako nekome u Portugalu kažete da ste studirali u Koimbri, to vam je kao da nekome u Americi kažete da studirate na Harvardu ili Kolumbiji. Rano ujutro krenuli smo da posjetimo ovaj Univerzitet i tako izbjegnemo kasnije gužve. Vozio nas je Jurij, Helenin podstanar. Inače, Jurij je Ukrajinac. Živi tu već 3 godine i skroz je ok lik. Nije prošlo ni dve minute našeg razgovora dok nam nije spomenuo kako ne voli Putina. Završio je ekonomiju, ali trenutno radi kao vrtlar! Kaže da je bolje i to nego da ratuje sa Rusima. Dok nas vozi priča nam o životu u Portugalu, kako mu se dopada Koimbra i njen mentalitet, kako je našao ženu ovdje…

Stigli smo dosta rano na Univerzitet. Malo smo se šetali okolo, uživali u arhitekturi, ali i u pogledu koji se pruža sa Univerziteta. Univerzitet je smešten u srednjevekovnoj palati, ulaznica košta 7€ i uključuje obilazak kapele, biblioteke Joanina, balkona, amfiteatra i još nekih prostorija univerziteta, kao i srednjevekovnog zatvora.
Doživjeli smo i jedno veoma klaustrofobično iskustvo penjući se na vrh Univerziteta. Beskonačno mnogo stepenica u krug u prostoru u kojem malo korpulentiniji čovjek nema nikakve šanse, bili su nam prepreka na putu do najljepšeg pogleda u Koimbri. Penjali smo se dobrih 10 minuta, ali vrijedilo je.

Biblioteka je ostavila na nas najveći utisak, u njoj se čuva oko 250,000 knjiga iz oblasti filozofije, prava i teologije iz perioda od 12. do 19. vijeka.

Po izlasku, naišli smo na grupu studenata koja upravo završava svoje školovanje. Pozirajući u crnim odorama, izgledaju kao iz Harry Potter filmova. Pisali smo o tome ovdje.

Šetnja ulicama Koimbre jedno je od iskustava zbog kojih se lako zaljubiti u Portugal i njegova mjesta. Strme kaldrme, ispunjene neobičnim kućama, pozivaju vas na istraživanje i uronjavanje u bogatu istoriju grada.

Tokom boravka u studentskoj prestonici Portugala, obišli smo i trg Largo da Portagem. Posjetili smo i manastir Santa Cruz, trg Comercio, Staru i Novu katedralu (Se Velha i Se Nova). Stara katedrala (Se Velha) izgrađena je u 12. stoljeću, po naredbi prvoga portugalskog kralja, Afonsa I., u vrijeme dok je Koimbra bila glavni grad Portugala. Izgledom podsjeća na Lisabonsku katedralu, što nije čudno, s obzirom na to da su građene u skoro isto vrijeme, a neki smatraju i da je na njima radio isti arhitekt. Do danas je očuvana u gotovo nepromijenjenom obliku te je odličan primjer romaničke arhitekture.

Šetajući dalje gradom, prošli smo pored starog akvadukta i ušli u ogroman park Jardim do Botanico, da bi se poslje nizbrdo spustili do centra i prešli rijku Mondegu preko mosta Santa Clara.

Ono šta bismo izdvojili kao zanimljivost je jedan vrlo interesantan park. U pitanju je Portugal dos Pequenitos, odnosno Portugal u malom. Ovde su umanjeno prikazane poznate građevine i tipične kućice svih krajeva Portugala, kao i bivših kolonija, a u pojedinim se nalaze mini-muzeji. Iako je park prevashodno namenjen najmlađima za upoznavanje sa tradicijom Portugala, ni odraslima neće biti dosadno.

Fado u Portugalu

Ona šta nikako ne smijete propustiti u Portugalu, a posebno u Koimbri je fado (sudbina na portugalskom), tradicionalna portugalska muzika. Prije dolaska u Portugal, slušao sam je na Youtubu, na radiju pa i u emisiji Ivana Ivanovića kada mu je u goste dolazila čuvena fado pjeačica Marisa. Ništa nisam osjećao. Nije mi bilo jasno u čemu je fora sa ovim. Šta ima toliko kul u vezi sa muzikom nastalom u XVIII vijeku, koja se temelji na nekim srceparajućim žalopojkama i obično pjeva o teškom životu ljudi?

Danas postoje dvije osnovne vrste fada, lisabonski i koimbranski fado. Lisabonski stil je popularniji. Koimbranski je profinjeniji. nekako i veseliji. Kad slušate fado osjećate svaku emociju. Osjećate i bol i žalost i sreću i tugu, iako možda ne razumijete ni jednu jedinu riječ portugalskog. Osjetite emociju koja prozilazi iz nje, osjetite dušu koja ima ime. U nekom ste čudnom stanju.

Plače vam se, a opet vam je lijepo. Tužni ste, ali se potajno smijete dok slušate. Potpuno ste zbunjeni, ali konstanto uživate. Nema riječi da se opiše fado, on se mora doživijeti.

Napokon sam shvatio o čemu se radi.

Ovo (ni)ste znali o Koimbri

U staro vrijeme, na Univerzitatu u Koimbri, postojao je akademski zatvor u koji bi se slali studenti zbog određenih radnji poput, bježanja sa nastave, krađe knjiga iz biblioteke… Zavisno od težine prekršaja, studenti bi u ovom zatvoru proveli od nekoliko sati do maksimum 6 mjeseci! A da to ne bude sve, studenti koji su bili u zatvoru, nisu bili na odmoru. Od ranog jutra bili bi dužni da pomažu u raznim radovima na Univerzitetu, da bi ih u kasnim večernjim satima odveli do njihove ćelije gdje bi prenoćili.

I tako je prošao naš boravak u studentskom Portugalu. Onom Portugalu koji odiše energijom i veseljem, baš kao i njegov fado. Uživali smo u Koimbri, njenoj spontanosti, istoriji, značaju i bili zahvalni što smo dobili da upoznamo ovo mjesto i vidimo da Portugal nije zemlja od samo dva grada.

Ukoliko vam se dopao ovaj putopis o Koimbri, pogledajte i našu priču sa Azorskih ostrva, bisera Portugala, lociranom u srcu Atlantika.

P.S. Ukoliko vam se putuje u Koimbru, a nemate sa kim, potražite saputnika na našoj stranici.