Katar – mjesto u kojem živi luksuz

Za zemlju koja je do prije 30-tak godina bila obično ribarsko selo u pustinji, gdje su ljudi živjeli od ribarenja, Katar se razvio nevjerovatnom brzinom. Muzeji, hoteli, tržni centri, sportske dvorane….samo su dio onoga šta se može pronaći ovdje. Razlog ovom ubrzanom razvoju Katar duguje čemu drugom, nego nalazištima nafte.

Kako mi je daleko i nedostižno ta Doha tada izgledala!

Nisam mogao ni sanjati da ću ja, neki običan lik sa Balkana, svega 15 mjeseci kasnije posjetiti njegovu zemlju.

Naredne godine sam na njegov nagovor, odlučio da apliciram da radim na čuvenom teniskom turniru u Dohi iz serije 250. Nisam imao prevelika očekivanja, ali zašto ne pokušati! Poslao sam aplikaciju i čekao. Skoro svaki dan sam provjeravao mejl da vidim rezultate selekcije.

Onda je došao taj dan! I danas se sjećam tog trenutka kada sam primio mejl sa obavještenjem da ću suditi na ovom turniru…da ću imati priliku da budem dio turnira na kojem igraju Nadal, Marej, Berdih, Monfis, Gaske i mnogi mnogi drugi! Bio sam presretan.

Odmah sam, nakon sabiranja utisaka i shvaćajući da ću zaista ići u Katar, počeo da čitam i istražujem o ovoj zemlji. Šta vidjeti, šta raditi, šta ne raditi. Par mjeseci kasnije, krenuo sam za Dohu.

U Katar sam stigao u kasnim večernjim satima nakon 8 sati presjedenih na aerodromu u Istanbulu. S obzirom na to da je bio kraj decembra, 27.12. tačnije, imao sam na sebi najdeblju zimsku garderobu. Međutim, po sljetanju na aerodrom u Dohi, počeo sam da skidam sve sa sebe. Iako kažu da Katar ima hladne pustinjske noći, temperatura je bila više nego prijatnih 15 stepeni.

Smjestio sam se u hotel. U možda najbolju sobu u kojoj sam ikada bio. Sve high-class, super lukzusno namješteno. Posluga u sobi, ogromni televizor, krevet dovoljan da na njemu spava troje ljudi, u startu mi pokazuju kako se ovdje živi. Pitam se da li ću ikada ponovo imati priliku da spavam u ovakvoj sobi.

Tek što sam zaspao,  probudio me moj cimer, Vladimir Jovanovski, vrlo kul tip sa kojim sam tokom turnira dijelio smještaj. Kratko smo se pozdravili, ispričali, ali i dogovorili da glavne stvari ostavimo za sutra ujutro. Sutra počinje turnir, a imamo toliko toga da pričamo.

 Rutina koju smo imali sastojala se u ranom ustajanju, doručku koji se sastojao od svih mogućih egzotičnih vrsta voća i odlaska u gradu, gdje smo se trudili da upoznamo što je više moguće od Dohe.

Zanimljivosti o Kataru

Kako bih Vam pokazao da je Katar nešto sasvim drugačije od bilo čega što ste možda vidijeli i kako bih Vas spremio za eventualni odlazak tamo, donosim Vam listu stvari koja će Vam pokazati šta je to što čini ovu zemlju toliko drugačijom.

Količine nafte i naftnih rezervi prevazilaze ogromne cifre, te svrstavaju Katar kao treću zemlju na svijetu po količini naftne rezerve. Odmah poslije Rusije i Amerike dolazi Katar. Hej, zemlja koja nema ni 2 miliona stanovnika, dolazi odmah poslije Rusije koja se prostire na dva kontinenta!

To vam daje krupniju sliku o tome koliko para imaju.

Opet sa druge strane, asocijacija na Katar su pustinje, sokolovi i krajnje neobični zakoni. Ali o zakonima ću malo kasnije. Kako god bilo, ovo nije obično mjesto. Potrebno je samo reći da je ovdje nafta jeftinija nego voda i sve će Vam biti jasno. Svidjela Vam se ili ne, ova zemlje sasvim je drugačija od svega što ste vidijeli osim ako niste bili u Emiratima.

Katarci veoma vole i štite svoj narod.

Kada rođeni Katarac odluči da izgradi kuću, dozvolu dobija za jedan dan. Pola tog novca kojeg bi on uložio u kuću, vratila bi mu država. Isto tako, u Kataru se ne plaća porez, te zbog toga, ogroman broj stranaca odluči da potraži svoju profesionalnu karijeri u ovoj zemlji. Britanci, Amerikanci, Nijemci, Marokanci, Nepalci, Filipinci, pa i naši ljudi, dolaze u ovu oazu raskoša u potrazi za boljim životom. Neki ga nađu, neki baš i ne. Nekima su plate basnoslovne, nekima (našim ljudima), ne toliko, ali to je neka druga priča. Glavno pravilo je da bez obzira ko ste i šta ste, Katarci uvijek zarađuju više nego vi.

Kad se rode, svi državljani Katara dobijaju od države 100 000$. Školski sistem je besplatan, a u slučaju da to nije dovoljno, kada se ožene, Katarci od države dobijaju mjesto gdje će stanovati. Neko bi rekao da ovi ljudi ne mogu da imaju problema u životu.

Jedini problem može da im bude da od silnog bogatstva i luksuza, jednostavno ne vide interes u životu i da im je dosadno. To se najbolje vidi na maloj djeci koja djeluju totalno nezainteresovana za bilo šta što uključuje rad, razmišljanje ili bilo koju drugu aktivnost gdje na neki način moraju da se aktiviraju.

Katarski pasoš je nemoguće dobiti, bez obzira koliko tamo živjeli, udali se, imali djecu… Katrani su se tu pametno sjetili i apsolutno zaštitili od mješanja sa okolnim zemljama. Ukoliko žena koja je rođena u Kataru, odluči da se uda za stranca, automatski gubi sve privilegije i beneficije koje joj država daje, osim pasoša. Iz toga razloga, niti jednoj ne pada na pamet da to radi

Neradni dan u Kataru je petak.

U Kataru je glavna osoba Šejk Hamid bin Kalifa al Tani, katarski emir. Veoma je obožavan u narodu i na sve strane možete da vidite njegovu sliku.

“Nacionalni sport” u Kataru je klađenje na međunardone utakmice.

Ukoliko vide zgodnu  ženu, muškarci u Kataru su u stanju da rotiraju svoju glavu za 360 stepeni, da im ona ne pobjegne. Ovo je bila šala!

Većina muškaraca u Kataru, pa čak i najuspješniji biznismeni nose tradicionalne bijele haljine poznatije kao “Tub”. Jako rijetko ćete vidijeti Katarca da se šeta u nekom odjelu. Sa druge strane, žene nose crne haljine ili “Abaje”

Moj susret sa Nadalom

Tog dana sudio sam na terenu broj 1, na mečevima gdje su igrali Verdasko, Gaske, Almagro i drugi. Bližio se kraj dana, a svaki slobodni trenutak koji sam imao, koristio bih da “skoknem” do centralnog terena i pogledam mečeve prvih nosilaca.

Spremajući se tako za još jednu rutnisku seriju na terenu 1, moj tim lider ulazi i govori nam da je došlo do promjene plana i da ulazimo za 5 minuta na Nadalov meč na centralni teren. Sjećam se njegovo pogleda i momenta kada mi to govori kao da je bio juče. Odjednom nastaje trema. Ista ona koju ponekad osjećam pred sastanak sa djevojkom koja mi se dopada. Jedina razlika je što ovaj put ne mora ništa da pričam, tek poneki put da viknem aut.

Narednih nekoliko minuta prošli su kao u nekom bunilu i odjednom se nalazim na centralnom terenu gdje Nadal lagano prilazi prema meni, tražeći od skupljača loptica da mu da peškir.

Nekako je viši nego što sam ga zamišljao.

Osjećam da mi puls raste. Nevjerovatno sam uzbuđen, ali i nervozan. Nalazim se na istom terenu kao Nadal! Molim Boga samo da ne pogriješim nešto. Već prvi servis Rosola idu jako blizu linije. Derem se svom silinom i vičem fault mada više nisam siguran. On odmah traži čelendž.

Nisam valjda pogriješio već prvu loptu.

Na velikom hawk eye ekranu lopta lagano počinje da se kreće prema liniji da bi na kraju pokazala……

mali aut.

Kakvo olakšanje. Oslobodio sam se pritiska.

Koristim sada svaki trenutak da osmotrim Nadala, njegovu tehniku, udarce, kretanje i sve one stvari koje su me oduševljavale putem televizora, a koje sada gledam sa 3 metra daljine.

Prolazi sat vremena i time završava moja smjena, ali i moj prvi susret sa Nadalom. Nije mogao bolje da prođe! Do kraja turnira sam mu sudio još nekoliko puta, ali ovaj prvi, zauvijek će mi ostati u sjećanju.

Šta posjetiti u Dohi?

Iako ne posjeduje značajne istorijske spomenike, u Dohi možete vidjeti dosta toga.

Među stvarima koje obavezno treba posjetiti je La perla, umjetno ostrvo sa pregršt hotela, prodavnica, butika i svega onoga što možete zamisliti da postoji u kojima možete kupiti sve ono što zamislite da postoji. Oni najbogatiji Katarci trenutno žive ovdje, a cijene stanova idu i preko milion dolara.

Centar grada orijentisan je oko Korniša, široke krivudave avenije koja prolazi pored zaliva. Za razliku od ostalih arapskih država u kojima ove promenade i nisu nešto korištene, Korniš je jedno od najpopularnijih mjesta u gradu. Često bismo se šetali ovim dijelom sa kojeg se pruža najbolji pogled na panoramu Dohe.

Kada gledate sve ovo i kada shvatite da je većina stvari koju vidite izgrađena u zadnjih pet godina, a onda shvatite da se kod nas zadnjih pet godina priča ista ona priča kao prije 20 godina i da je vrhunac dešavanja asfaltiranje dijela puta u nekom selu pored grada, shvatite u kakvoj sredini živimo.

Jedno jutro smo isto tako izdvojili da obiđemo Muzej Islamske umjetnosti, najveći muzej u Kataru, djelo arhitekte Im Pei-a. Ovaj muzej se nalazi u neposrednoj blizini Korniša i ukoliko se zadesite u blizini, obavezno ga posjetite, jer unutra ima mnogo toga da se vidi.

Vidjeli ste da Doha pršti od luksuza na sve strane i da novac ni u kojem slučaju nije problem. Međutim, pored svih tih raskošnih čuda arhitekture u Dohi ćete pronaći nešto mnogo autentičnije.

Stare pijace, ulice i sukove, od kojih je najpoznatiji Souq Waqif, odnosno pijaca na otvorenom, gdje imate osjećaj kao da Vas je neko vratio kroz vrijeme ili barem u neki od filmova o Indijani Džonsu. U ovim malim ulicama, pronaći ćete sve ono što niste našli u La perli.

Od začina za koje nikada niste ni čuli, obojenih životinja, čajeva nepoznatog mirisa, tepiha sa hiljadu boja, neobičnih jela i suvenira koji postoje samo ovdje, Souq Waqif je možda nešto najautentičnije što ćete pronaći u čitavoj zemlji.

To je isto tako jedini dio Dohe u kojem možete normalno na otvorenom šetati, sjesti, popiti kafu i živjeti na nekako više evropski način.

Pored Nadala, sukova, ali i egzotične hrane, postoji još jedna stvar koja me je oduševila u Kataru.

Kako se bližio kraju moj boravak u ovoj zemlji, jedan dan sam preko poznanika iz Banja Luke, upoznao tri momka iz Bosne. Dvojica tamo žive i rade. Jedan je došao kao turista iz Minhena. Taj jedan je Jasmin Beširević, mada više volim da ga zovem Jazz. Na prvu, neki tip sa plavom kosom, malo zalizanom frizurom, sunčanima naočalama i nekoj kul jakni. Pravi Nijemac. Na drugu, osoba koja širi nevjerovatan optimizam i isijava pozitivnu energiju na sve strane. Čim smo krenuli da pričamo, potpuni klik. Pričamo o sportu, ženama, jogi, utiscima iz Dohe. Kao da se znamo 1000 godina. Imam osjećaj da bismo bili najbolji prijatelji da smo bliže!

Nas četvorica krenuli smo jedno jutro u jednu od mnogobrojnih katarskih pustinja na vožnju quadovima.

Ispostaviće se da je ovo bilo možda jedno od najboljih iskustava koje sam imao u životu i nešto što i dan danas imam problema da opišem. Ali hajde da pokušam.

Zamislite samo da ste u sred pustnije, oko vas, nigdje nikoga. Gledate u nepregledne dine i posmatrate kako lagani pustinjski vjetar, blago podiže pjesak sa zemlje i raznosi ga po vazduhu. Vi se nalazite u svom quadu (automobilu za vožnje po teškim terenima) i kružite ovim prostranstvom. Pred vama nema prepreka. Sve je kao jedna velika, beskonačno široka i dugačka ulica. Osjećate se tako slobodni i bez ograničenja. Sve vam je dozvoljeno!

Zastanem onda na momenat da osjetim mir. Da doživim svaki sekund ove pustinjske tišine. Zastanem i lagano se osmijehnem nekako nevjerujući da sam ovdje i da ovo radim. Na momenat me uznemiri ljepota i egzotičnost onoga što vidim. Uznemiri me činjenica da ne mogu istražiti ovo mjesto onoliko intenzivno koliko zaslužuje. Ali onda se smirim i ponovo osmijehnem.

Dva sata avanture, trkanja, zezancije, uživanja. Čak ni činjenica što tada nisam imao položen vozački i to što sam bio ubjedljvo najlošiji nije uticala na ovo sasvim posebno iskustvo.

Na kraju, sjedosmo na neku klupu koja se tu nalazila. Nas četvorica sami u pustinji. Izolovani od svega. Sjedimo, pričamo, degustiramo neki lokalni slatkiš. Sabiramo utiske i osjećanja. Dan kao ovaj, ne doživi se često.

Qatar airways zabuna

Tokom boravka u Dohi, desila mi se jedna pomalo komična situacija. Naime, jedan od glavnih sponzora teniskog turnira u Dohi je i čuveni Qatar airways, jedna od najvećih i najboljih avio kompanija na svijetu. Odmah pored glavnog terena, čelnici ove kompanije, postavili su jedan štand na kojem je bilo moguće uslikati se sa pozadinom neke od destinacija na koje ova kompanija leti.

Moskva, Tokio, Peking, Edinburg…samo su neke od mogućih odredišta koja se mogu naći na vašoj foografiji. Međutim, bilo je i jedno mjesto koje mi je zapalo za oko. Panorama jednog simpatičnog grada, ispod kojeg je pisalo Larnaka, Kipar.

Da baš te godine nisam ljetovao u Pargi, vjerovatno ne bih reagovao na ovu sliku. Ovako, morao sam nešto da kažem momku koji je tu radio.

– Izvini, ali ova slika ovdje, to nije Kipar. Ovo je Parga u Grčkoj – kažem momku koji tu radi.

Na etiketi koju ima na sebi, piše mu da se zove Mayom. Pretpostavljam da je iz Indije ili Pakistana.

– Mislim da Qatar airways ne bi napravio takvu grešku – odgovori mi kroz smješak.

– Stvarno ti kažem, ove godine sam bio tamo. Evo, pogledaj ove slike – Uzimam telefon i pokazujem mu fotografije sa ljetovanja. Listajući tako, nailazimo na jednu, skoro identičnu kao ova gore koju su stavili.

On postade zbunjen. Gleda fotografiju iz svih uglova.

-Dosta liči moram priznati – odgovori mi stidljivo.

-Pogledaj slike Larnake ako možeš – dodajem mu.

Otvaramo zajedno stranicu na Guglu da pogledamo slike ovoga grada na Kipru. Lagano se učitavaju. Na prvu, totalno drugačije! Dok lista ka dole, Mayom kao da se potajno nada da će naići da ovu sliku. Međutim, nema sreće.

– Izgleda da si u pravu – reče tiho. – Moraću im javiti da ovo promijene.-

Razmijenišmo osmijeh.

Sutradan prolazim pored ovog mjesta. Slike više nema. Mayom stoji i novim posjetiocima pokazuje mogućnost da se slikaju u nekoj novoj Larnaci.

Noćni život u Kataru

Noćni život, kao i sama zemlja je jako skup i nekako drugačiji, da ne kažem čudan. Mada, za razliku od ostalih “pozitivno” čudnih stvari, ovdje to nije slučaj. Arapska kultura i tradicija življenja ima previše limitacija i zakona koji vam nikada ne dozvoljavaju da se opustite do kraja. Noćni život se svodi na razne klubove po hotelima i skupocjenim klubovima, koji uprkos svom raskošu, ruku na srce, nisu ni do koljena evropskom načinu života.

Sve se nekako svodi na glamuroznost i ko će više i bolje. Za istu svotu novca za koju na Balkanu možete da provedete najbolju noć Vašeg života, u Kataru možete da platite ulaz u klub. U pojedinim barovima ne možete ući bez lične karte, u nekim morate imati košulju, a na pojedinim partijima morate imati i pratnju i ne možete sami ući. Isto tako, Nike majica ili šorc brendirane marke će vas koštati ponekad isto kao i obično piće u nekom baru. Jednostavno, mnogo je toga nama nelogičnog ovdje.

Katar dosta pažnje poklanja kulturi i sportu, iako nema ni jedno ni drugo. Sjećam se kad smo se jednom prilikom vozili pored jedne impozantne zgrade. Sva se presijavala od pozlaćenog materijala i kićenja.

Pitam ga šta je ovo.

-Pozorište-

Pitam ga da li mnogo ljudi posjećuje pozorište ovdje.

Gleda me i razmišlja. – Nije to toliko popularno ovdje. Pojedini ljudi idu. Mislim da ovdje ima jedna predstava svaka dva mjeseca.-

To je svega šest predstava godišnje za zgradu koja izgleda da košta desetine miliona. Toliko o ekonomičnosti gradnje. Ograničenja u finansijskom smilsu ovdje ne postoje.

Događaj koji će definitivno staviti Katar na mapu svijeta je Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2022. Za zemlju koja do skora nije imala ni tim, a kamoli igrača svjetske klase, ovo je svakako veoma bitan događaj. Dok sam bio tamo, čuo sam mnogo priča oko toga kako će se graditi stadioni, da će se ugrađivati klima u njih, da će se neki graditi i ispod zemlje zbog velikih vrućina…još jedan dokaz da novac može da kupi gotovo sve.

Zakoni u Kataru

Vratimo se zakonima u Kataru, onome što vjerovatno interesuje mnogo ljudi. U poređenju sa pojedinim arapskim zemljama, poput Saudijske Arabije, Katar ipak nije toliko rigorozan. Nije otvoren kao Azerbejdžan, ali je dosta slobodan. Žene ovdje posjeduju mnogo veća prava i slobode, a pojedine čak ni ne nose veo, što je do skora bilo nezamislivo za jednu arapsku zemlju.

Međutim, postoje stvari kojih bi trebalo da se pazite.

U Kataru je prije svega zabranjeno nositi majice na bretele, kratke suknje ili bilo šta što pokazuje tjelo i implicira na seksualnost. Zabranjeno je i bilo kakvo pokazivanje nježnosti u javnosti, čak i držanje za ruke. Ukoliko Vas uhvate da se recimo ne daj Bože ljubite na ulici, prijeti Vam zatvor.

Iako je alkohol tabu tema u skoro svim arapskim zemljama u Kataru je on legalan. Mada, ne može svako da pije. Da biste mogli da kupite alkohol, morate posjedovati dozvolu za to. Dozvolu dobijate samo ako Vam je plata preko određenog iznosa za koji oni smatraju da Vam omogućava da kupujete alkohol i tek po dobijanju dozvole, možete kupovati pivo ili šta već želite u nekim od prodavnica namijenjenim za ovo.

Ukoliko se odlučite da posjetite Katar, najbolja opcija su vam letovi preko Fly Dubai i Qatar airways kompanija. Druga opcija je da preko Fly Pegasusa, najbolje low cost kompanije za putovanja ka istoku, tražite let iz Sarajeva do Istanbula, pa preko Istanbula do Dohe.

Smještaj je jako skup. S obzirom da nam je turnir plaćao smještaj, nismo imali ovaj problem, ali  ukoliko ne radite na Qatar Exon Mobil Open i nemate nikoga ko živi u Kataru, najbolje je da potražite smještaj na sajtovima poput Airbnb-a.

Posao u Kataru

Nešto o čemu sam počeo da razmišljam dok sam bio tamo. Šta znam, mogao sam se tada zamisliti na koju godinu ovdje. Totalno je drugačije, a volim kad je drugačije. Kad mogu da učim o novoj kulturi i tradiciji.

Najčešći posao za koji se naši ljudi odlučuju u Kataru su poslovi u hotelima, kao i posao stjuardese. Ličnom znam nekoliko cura koje rade za Qatar Airways, kao i dosta ljudi koju su zaposleni kao konobari, barmeni, pa čak i teniski trener.

Moj možda i najbolji drug Denis već više od dvije godine radi kao teniski trener.

Da li je zadovoljan?

Pa valjda jeste, ne zna ni on sam. Plate su zaista ok za naše uslove. Kaže da nekada izađe i sa 2000 evra mjesečno ako baš radi, što je jako visoka plata za naše ljude koji dođu ovdje, a sve mu je plaćeno. Smještaj, hrana. Nema troškova.

Ali opet, radiš kao rob u neku ruku. Za šeika. Koji te gleda kao da si njegovo vlasništvo. Priča mi da nekada stoji na terenu po 8 sati dnevno i igra tenis. Nije lako.

Mnogo naših ljudi koji tamo rade za mnogo male pare. Nekih 600-700 evra. Posao u hotelu. I to je nešto na šta trebate biti spremni. Katar jeste pun para, ali i nikako ne daju tako. Treba dobro znoj da proliješ da zaradiš taj dinar. A onda sa druge strane vidiš da lokalci imaju 20 puta više bez da šta rade. Da su zaštićeni kao polarne mede i ne možeš im ništa.

Kaže mi da mu nije bilo lako prihvatiti tu činjenicu jedno vrijeme, ali vremenom se navikneš.

Ukoliko tražite više informacija o radu u Dohi i ostatku zemlje, agencija Kouzon ima više informacija o tome.

Isto tako, stopa kriminala je 0,1%. Kriminal dakle, ne postoji. Za prekršaj su kazne nezamislive. Od sječenja ruku do deportacije iz države. To takođe čini zemlju jako sigurnom i idealnom za razvoj porodice i male djece.

Sve u svemu, Katar ima mnogo toga da ponudi. Dobrog i lošeg. Na vama je da uzmete dio koji želite.

Ukoliko Vam se dopala ova priča, obavezno pogledajte i moj putopis iz Osla i saznajte šta mi se dopalo, a šta ne u ovom gradu i koju sam poznatu ličnost ovdje upoznao.