Azorska ostrva bez dileme jedno su od najizolovanijih mjesta na starom kontinentu, koja zaista svakoga ko ih posjeti, ostave bez teksta svojom ljepotom. Oni koji prvi put dođu ovdje, vjerovatno će uživati u mirnoći koju ovo mjesto pruža i tom spokoju koji ovdje osjetiš gdje je sve nekako lagano i ušuškano. Čini ti se tada da se ovdje gotovo ništa ne dešava i da je život ovdje prilično dosadan, ali ono što malo ko zna, je da ova ostrva kriju jednu od najnevjerovatnijih priča koja se desila u Evropi u posljednjih 25 godina.
Ko želi, tu priču može vidjeti i u obliku ovog videa, a možete nastaviti i čitati tekst dalje.
Bio je šesti juni 2001. godine kada su stanovnici malog mjesta Pilar da Bretanha, vidjeli dugu bijelu jahtu, dugu oko 15 metara, kako besciljno pluta u blizini strmih litica tog područja. Niko od seljaka nikada nije vidio brod ove veličine da je prišao tako blizu tog dijela obale, jer je more bilo veoma plitko, a stijene oštre poput britve. Na prvu su vjerovatno pomislili da se radi o nekom neiskusnom mornaru koji se izgubio i traži put, ali čovjek koji je plovio čamcem bio je zapravo izuzetno vješt pomorac.
A osim što je bio vješt pomorac, bio je prilično sposoban i u nekim drugim stvarima, te je sa sobom imao dva italijanska pasoša, jedan španski, kao i špansku ličnu kartu, sve sa različitim imenima. U prethodna tri mjeseca, bez da iko zna, dvaput je prešao Atlantik, ploveći više od 5000 kilometara od Kanarskih otoka, zapadno od Maroka, do sjeveroistočne Venezuele, a zatim natrag do Azora.
Iako je imao naredbu da odveze jahtu do kopna u Španiju, povratak je bio težak. Velike talasi koi su udarali sa atlantika, oštetili su kormilo broda, a mornar shvativši da neće stići do Španije bez zaustavljanja, odredio je kurs za Sao Migel, najveće ostrvo na Azorima.
Međutim, pojavio se problem što nije mogao ući direktno u luku, jer ako bi vlastima najavio da će doći, u njegovom brodu bi vjerovatno pronašli desetine miliona evra vrijednosti kokaina, koji je prevozio iz Venecuele za jednu bandu sa sjedištem na Balearskim ostrvima u Španiji. Da, ovaj jedan čovjek, sa sobom je nosio čak 2,5 tone kokaina i sada je razmišljao šta da radi sa njima. Kako se što prije morao riješiti svog tereta, počeo je pretraživati obalu u potrazi za mjestom gdje će sakriti drogu, a kako su obale Sao Migele pune pećina i malih uvala, mornar je doveo jahtu do špilje blizu Pilar da Bretanha i počeo iskrcavati kokain, koji je bio vezan plastikom i gumom u stotine paketa veličine građevinskih cigli.
Robu je dodatno osigurao ribarskim mrežama i lancima te je sidrom potopio u vodu. Ali dok je isplovljavao prema najbližoj luci, malom ribarskom gradiću Rabo de Peixe, oko 25 kilometara jugoistočno od mjesta gdje je ostavio drogu, pramenovi magle počeli su da lebdje nad liticama São Miguela. Od siline udara valova, mreža koja je čuvala kokaina pukla je u potpunosti, a paketi su počeli da stižu na obalu.
A zamislite samo kakva je panika potom nastala kada su kilogrami kokaini počeli sami da pristižu na ostrvo, praveći pravu pometnju u ovom do tada mirnom mjestu.
Tog junskog dana, vjerovatno niko nije ni sanjao da će kokain koji će pronaći, ostaviti takve posljedice da će se o njemu govoriti i 20 godina kasnije, a samo u prvih nekoliko sedmica, od droge je umrlo preko 20 ljudi i zabilježeno je na stotine slučaja predoziranja. Zamislite samo kako iznenađen je bio i ribar koji je u pećini ispod crne plastike, pronašao mnoštvo malih paketa za koje nije bio tačno siguran šta predstavljaju.
Bijela stvar nalik na brašno, curila je iz njih, a kako nije bio siguran o čemu se radi pozvao je policiju, koja je ubrzo registrovala oko 270 paketa čistog kokaina, težine 290 kg. Bilo je to samo prvo od mnogih takvih otkrića. Osam dana kasnije, 15, juna, drugi čovjek je otkrio 158 kilograma kokaina vrijednosti preko 20 miliona evra, a dva dana kasnije, školski učitelj po imenu Francisco Negalha obavijestio je policiju da je pronašao 15 kg na plaži na drugoj strani. U samo petnaestak, pronađeno je više od 500 kilograma kokaina, ali veliki dio i dalje je nedostajao.
U neku ruku, proizvod tako vrijedan u ostatku svijeta, ovdje je postao gotovo bezvrijedan zbog svog obilja. Čak se pričalo da su žene domaćice pržile skuše u koki misleći da je brašno, a da su je stari ribari sipali u kavu kao šećer. A ono što niko nije znao je koliko još kokaina postoji vani.
A pitate se šta je bilo sa mornarnom sa početka priče? U prva 24 sata nakon što je stigao na São Miguel, misteriozni mornar se jedva usudio izaći iz svoje kabine. Proučavao je karte i obavio nekoliko telefonskih poziva kako bi saznao kako može popraviti oštećeno kormilo svog čamca, ali nije govorio portugalski i nije si smio dopustiti da privuče više pozornosti na sebe nego što je bilo apsolutno neophodno. A dok je tog 7. juna ležao u svom uskom krevetu na brodu, nije ni sanjao da ga policajci već motre.
Nije prošlo dugo dok nisu ušli u trag izvjesnom Vito Rosariju, čije je pravo ime bilo Antonio Kvinsi, za koga su kasnije pronašli da je na njegovo ime kupljena jahta imena Sun Kis 47 za 156 000 evra, koja je korišćenja za prevoz ove droge. Priča se da se Kvinsi nije opirao prilikom hapšenja, a nakon što mu je policija rekla kakav haos i pometnju je droga izazvala na ostrvu, odlučio je da im pomogne da pronađu njene ostatke i ispričao im gdje je sakrivena.
A ono što daje poseban ton ovoj priči je što je Kvinsi, deset dana nakon što je uhapšen, pobjegao iz zatvora na jedan od najnevjerovatnijih načina, preskačući veliku ogradu i pritom mašući policajcima, dok se vozio na Vespi koja ga je čekala ispred.
Međutim, samo dvije sedmice kasnije, Kvinsi je pronađen u jednoj maloj štali na sjeveroistoku ostrva, sa 30 grama kokaina i lažnim pasošem. Na kraju je osuđen na devet godina i deset mjeseci zatvora, ali bez obzira na sve, Kvinsi je ostao apsolutna legenda na ostrvu.
Kolika je veličina ovoga što se desilo, možda najbolje opisuje činjenica da Netflix trenutno snima film o ovoj priči koji bi uskoro trebao da izađe. Biće ovo vjerovatno i najveća promocija ostrva u neku ruku do sada ako to možemo nazvati. Možda ne najbolja moguća, ali kažu da je svaki tip reklame dobar, zar ne? Ali bez obzira na kakav taj film bio, Azori su jedno od onih mjesta koje zaista trebate posjetiti ukoliko ste u potrazi za nečim drugačijim i ukoliko želite da doživite prirodu u njenom najčudesnijem obliku.
Ukoliko kojim slučajem želite da otputujete na ovo neobično, ali zaista predivno ostrvo, snimio sam ovaj video o tome kako pronaći najjeftiniju moguću avio kartu, a koji će vam vjerujem uštedjeti dosta novca i pomoći da organizujete ovaj put.
Ostavi komentar