Moj život u Bratislavi- II dio

U prvom dijelu moje priče iz Bratislave, imali ste priliku da čitate o nekim stvarima koje se mogu vidjeti u ovom gradu, o tome šta vam preporučujem da posjetite, ali i da čujete neke moje anegdote vezane za ovo mjesto. Ovaj put, pričaću vam malo više o stvarima koje možete da vidite izvan grada, a govoriću vam i o životu Slovaka, noćnom provodu, jeziku, šopingu, spremanju ispita na fakultetu i svemu tome što Bratislava može da vam ponudi.

Bratislava je vrlo zahvalna za prevoz. Kroz grad možete putovati autobusom, tramvajem ili trolejbusom. Cijena karte je jako jeftina čak i za naše standarde. Studentska karta za 15 minuta će vas koštati 0.35 evra. A vjerujte da je 15 minuta autobusom dovoljno da dođete do većine stvari u Bratislavi.

Ukoliko niste student karta je 0.60 evra. Duža vožnja, ona od 60 minuta će vas koštati 0. 45 evra, a u slučaju da niste student 0.90 evra. Međutim, grad nije ogroman i većina znamenitosti nalazi se u blizini, pa veći dio toga možete proći laganom šetnjom kroz grad.

Oficijalni jezik je slovački. Jezik je dosta sličan našem, ali da budemo iskren, ukoliko se nađete u gradskom prevozu ili u kafani u Bratislavi i pokušate razumjeti o čemu pričaju, nije tako jednostavno. Ipak postoji razlika. Slovaci ističu da od EX-Yu jezika, najbolje razumiju slovenački. Isto tako, s obzirom da većina njih ljetuje u Hrvatskoj, kažu da ne uspjevaju baš da se sporazumiju. Ispod imate tabelu sa nekim najosnovnijim frazama koje će vam koristiti ukoliko se zadesite u Slovačkoj.

Áno – Da.

Nie. – Ne.

Nech sa páči.- Izvolite.

Prosím. – Molim.

Ďakujem. – Hvala.

Nie je za čo. – Nema na čemu.

Dobrú chuť. – Dobar tek.

Podobne. / Aj vám. – Takođe./ I vama.

Na zdravie. – Nazdravlje.

Prepáč. / Prepáčte. – Oprosti. / Oprostite.

Nič sa nestalo. – Sve je uredu.

Milujem ťa. – Volim te.

Všetko najlepšie! – Sve najbolje!

Koľko to stojí? – Koliko to košta?

Pozor! – Oprez!

Horí! – Vatra!

Pomoc! – Upomoć!

Dovoľte, aby som sa predstavil… – Dozvolite da se predstavim…

Rád by som vám predstavil pána.. – Rado bih vam predstavio gospodina…

Rada by som vám predstavila pani… – Rado bih vam predstavila gospođu…

Ako sa voláš? / Ako sa voláte? – Kako se zoveš / kako se zovete?

Teší ma.-Drago mi je.

Hovoríš po slovensky? / Hovoríte po slovensky? – Govoriš slovački? Govorite slovački?

Áno, hovorím po slovensky, ale nie veľmi dobre. – Da, govorim slovački, ali ne baš dobro.

Nie, nehovorím po slovensky. – Ne, ne govorim slovački.

Nerozumiem. – Ne razumijem.

Ako sa máš? / Ako sa máte? – Kako si?/ Kako ste?

Dobre. / Zle. A ty? / A vy? – Dobro. / Loše. A ti? / A vi

Prije nego što ću otići u Bratilslavu, sa kolegom Tomom bio sam u Tučepima na moru gdje su stalno puštali jednu pjesmu. Tad nisam ni znao da je to slovački, da bi nakon par dana mog boravka tamo, u jednom noćnom klubu, pustili tu pjesmu, da bi svi prisutni u momentu počeli da šize.

Hrana u Slovačkoj

Previše kupusa po mom ukusu. Sjećam se prvog dana u menzi kad smo bili, i gledam na meniju i svaka druga hrana piše Kuracie rezen, Kuracie zemiaky, sve neke Kuracie… Pitam šta je ovo, kažu piletina. Ah ok.

Kao čuveni specijalitet u Slovačkoj je bryndzove halusky. 

Sjećam se da mi je jedna koleginica sa faksa stalno pričala o tome. Jedan dan, pozvala me kod sebe kući da mi to napravi. Nije loše, ali nisam bio pretjerano oduševljen. Haluški se kao što možete vidjeti na slici ispod, pravi od jedne posebne vrste sira i slanine. Sve u svemu fino je, ali nije ništa wow.

Ukoliko tražite dobar i povoljan restoran u Bratislavi, moja preporuka svakako je Zeleny strom. Ukoliko idete nedjeljom, sva hrana vam je 50% jeftinija. Restoran se nalazi u samom centru grada i svi lokalci ga znaju. Tako da, ako ste za vikend tamo, obavezno ga isprobajte.

Pored ovoga, Slovaci imaju svoje nacionalno piće, Kofolu.

Eh, sad postoji jedan spor, da li je češko ili slovačko, ali Slovaci tvrde da je njihovo. Vjerovatno i Česi. Kofola, je kao što i iz imena možete zaključiti, dosta nalik na Coca colu, samo što je po sastavu nema ni blizu toliko šećera, pa je zbog toga jako popularna. Većina porodica će svojoj dijeci uvijek prije kupiti Kofolu upravo zato što znaju da je rađena na biljnoj bazi.

Noćni život u Bratislavi

Ovo je posebna priča. S obzirom na veliki broj studenata koji svake godine dolazi u Bratislavu, grad je u njihovim krugovima dobio nadimak “Partislava”. Veliki broj klubova svih vrsta, jeftin alkohol, ali i dosta liberalan način života mladih u Bratislavi, stvorio je od nje jedno od boljih mjesta za izlaske. U centru grada, doduše, alkohol i nije tako jeftin, ali u studentskim pubovima pivo ćete dobiti i za 1 evro. Ako ste za dobre žurke, preporučio bih vam kraj koji se zove Mlynska.

Tu se inače nalaze najveći studentski domovi i nekoliko hiljada studenata živi tu, među kojima ima i naših. Od Ex – Yu žurki do Latino partija, u Mlynskoj ćete pronaći sve za vaš ukus.

Osim stvari koje vam se nalaze u centru i koje će vjerovatno svaki turista posjetiti, postoje i neke zanimljive lokacije koje bih vam preporučio da posjetite.

Prije svega to je Devin. Stari dvorac koji se nalazi na neki 30-ak minuta autobusom od Bratislave. Devin je inače odskora dobio i status grada, a od ovog nekada divnog dvorca po kome je mjesto i poznato. Danas su od njega ostali samo dijelovi, jer ga je Napoleon 1809. sa svojom vojskom zapalio.

Devin sam posjetio u oktobru 2013. sa prijateljem Avidom iz Irana i koleginicom Marinom iz Argentine. Možda najbolja stvar u vezi sa ovim mjestom, je njegova lokacija, pošto se nalazi na ušću Dunava i Morave.

Šetalište koje se pruža duž rijeke je predivno, a veliki broj ljudi koristi ovo mjesto da se rekreira.

Ako želite da kupite neke tradicionalne slovačke proizvode, ovo je mjesto za to. Mnogi ljudi će vam na svojim štandovima ponudi lokalne proizvode, koji su oni svojim vrijednim radom stvorili. Od meda, slatkiša, do specijalne garderobe, ovdje ćete pronaći nešto za sebe.

Pored ovoga, još jedno sjajno mjesto u prirodi je i brdo Kamzik, odnosno Koliba, kako ga neki zovu.

Malo bliža u odnosu na Devin, Koliba je odlično mjesto za šetnju. Autobusom iz centra grada doći ćete do posljednje stanice, odakle se lagano trebate penjati ka vrhu. Ali da vas upozorim, do vrha ima dosta da se penje, tako da budete spremni na to.

Na vrhu se nalazi TV toranj, sa kojeg se pruža fantastičan pogled na cijeli grad. Međutim, ja kada sam bio, takva je magla bila da se desilo da Avid i ja stojimo na 10 metara udeljeni od tornja visokog 30-tak metara i ne vidimo ga. Kad se popnete na vrh, osjetićete svjež vazduh, jer ste ipak na visini od 440 metara iznad mora, ali i divlju prirodu i šume kao one u kojima se Frodo krije u prvom djelu Gospodara prstenova, kada ga traže jahači Mordora.

Zoološki vrt u Bratislavi

Pošto je ovo jedna fina priča, ne bih htio da kvarim sliku o Slovačkoj, ali zoološki vrt je zaista užasan. Najbolje ga je opisao moj kolega iz Italije, da njegova baka u selu ima više životinja od Zoološkog vrta u Bratislavi.

Ok, da se razumijemo, prostor je jako fin i prostran i zasigurno bi se tu mogla napraviti neka fina priča, ali je ZOO vrt jednostavno siromašan. Osim toga, pojedine životnije su tako nelogično spojene da je to nevjerovatno, a da ne pričam o malim kavezima. Jedina zanimljiva stvar je park sa dinosaurusima. I to pravim.

Međutim, koliko god on bio loš, poslužio nam je kao tema za jedan projekat na fakultetu gdje smo trebali da uradimo Biznis plan za jednu firmu iz Centralne Evrope koja ne posluje dobro. Tako da smo mi uradili našu prezentaciju sa prijedlozima šta bi se tu sve moglo uraditi, da se malo oživi ponuda. Bile su tu niže cijene, kino večeri, priredbe, dani maženja životinja, bolji online marketing i svašta još nešto.

Uglavnom, svi se na kraju složismo da im nema spasa.

Taj obilazak bio je nekoliko dana prije nego što ću zatvoriti svoje poglavlje u ovom gradu. Dvije godine koje su me promijenile u svakom pogledu i koje ću zauvijek pamtiti i sjećati ih se. Otišao sam tamo u neku ruku nesposoban. Brate nisam znao ni dva jajeta ispeći. Kamoli veš oprati. Prvi krompir koji sam ikad ispekao bio je užasno prijesan. Prve palačinke teške pola kile. Prva riba do danas danas posljednja.

Međutim, te dvije godine su me izgradile u drugačiji osobu. U bolju osobu. Naučio sam mnogo stvari kojima diploma na fakultetu ne može da parira i proveo dvije godine života u krugu ljudi iz čitavog svijeta.

Danas, sa ove tačke gledišta, da nije Bratislave, pitanje da li bi bilo i Rija. Iskreno da vam kažem.

I to bi bilo to što se tiče ove epizode i priče iz Bratislave. Kraj. Gotov mini serijal. Ako vam treba neki info iz ove zemlje, pišite mi slobodno. Sjećam se još dosta toga, možda vam mogu pomoći.