Putopisi iz Evrope
Bio je stariji čovjek sa nekih 60-tak godina. I dalje jaka crna kosa i preplanulo lice, u kombinaciji sa sitnom posturom, davali su naznaku da je Sicilijanac. Na sebi je imao crnu kožnu jaknu ispod koje se nazirala majica sa natpisom „Tut a post“ (sve je na mjestu). Primjećujem i njegove ruke. Prave radničke. Vidi se da su prošle kroz mnogo toga. Prišao nam je...
Nakon što je vrhunac boravka u Oslu bio upoznavanje Borisa Tadića, sa Dejanom sam se zaputio na putovanje u Stockholm. Razlog – avio karte za nekih 40-tak evra, ali i činjenica da do sada nisam boravio u Švedskoj. Dejana znam sa putovanja iz Maroka. Upoznali smo se na jednoj marketinškoj konferenciji tamo. Crnogorac je, ali živi u BG-u već neko vrijeme...
Nikada prije, niti u jednom drugom mjestu kao u Portugalu, nisam osjećao veću pripadnost. Nigdje ljudi nisu bili srdačniji, a hrana ukusnija. Nikada kao do tada nisam imao tako dobar osjećaj u grudima. Onaj osjećaj istinske sreće i radosti. Moj boravak u ovoj zemlji otvorio mi je oči i uvjerio me je u činjenicu i ispravnost one koja kaže „što južnije, to sdušnije“...
Ulazim sav zadihan, neuredan, neobrijan. Vjerovatno i smrdim od trčanja da stignem na bus. U Bratislavi sam već godinu dana i od tada jako malo putujem. Sve se nekako promijenilo od kako sam otišao tamo. Još od Holandije nisam otišao nigdje. Ušao sam u neku rutinu koja mi se ne dopada. Brijem se samo kad moram. Nekad i bez ogledala. Trebalo mi je pola godine da ga...
Putovanje u Minhen nije nešto o čemu sam kao klinac maštao. Minhen, glavni grad Bavarske, možda i najrazvijeniji grad u Njemačkoj, poznat po mom nekad omiljenom klubu Bajern, Oktobarfestu, BMW-u, pivnicama, ali i grad u koji mnogi naši ljudi koji se ne uspiju snaći na brdovitom Balkanu odlaze da rade. Ali, iz nekog meni nepoznatog razloga, nikada nisam bio...
U prvom tekstu o ovom gradu, pisao sam vam o svom ličnom utisku iz Minhena, o svim stvarima koje su me dojmile ovjde, kao i nekim zanimljivim situacijama koje sam tamo doživio. Bila je to dakle više emotivna i topla priča, pomalo subjektivna da budem iskren. U ovom tekstu, pokušaću da vam pokažem šta posjetiti u Minhenu, gradu u kojeg sam se nenadano zaljubio i koji...
Nikada mi nije bilo teže da napišem neku priču kao ovu. Nikada. Kako u jednom malom tekstu sumirati dvije godine uspomena, sreće, radosti, tuge i svega onoga što je činilo moj život u Bratislavi? Iz tog razloga sam odlučio da ovu priču podijelim na dva dijela! U ovom dijelu, pričaću vam o nekim svojim ličnim doživljajima grada i o tome šta sve trebate da posjetite...
U prvom dijelu moje priče iz Bratislave, imali ste priliku da čitate o nekim stvarima koje se mogu vidjeti u ovom gradu, o tome šta vam preporučujem da posjetite, ali i da čujete neke moje anegdote vezane za ovo mjesto. Ovaj put, pričaću vam malo više o stvarima koje možete da vidite izvan grada, a govoriću vam i o životu Slovaka, noćnom provodu, jeziku, šopingu...
Nikada neću zaboraviti to putovanje na Maltu. Sjećam se da je bio februar. Godina, 2016. Vrijeme kao i sad. Ukratko, nikakvo. Ponekad pomislim da bi ovaj mjesec trebalo izbrisati iz kalendara. Mada, u ovom mjesecu su rođene vodolije, a moj horoskopski znak se dobro slaže sa njim…tako bar kažu. Sve mi je nekako postalo monotono. Ustanem, mrak. Odem na posao...
U periodu od 2012-2014 godine, živio sam u Bratislavi. Bio sam student sa skromnim budžetom i sobicom od nekoliko kvadrata u studentskom domu u jednom od najvećih naselja u Evropi, Petražalci. Međutim, to me nije spriječavalo da putujem, te bih svaki zarađeni i ušteđeni evro trošio na odem negdje. Svaki put kada bih bio pod stresom, pretraživao bih jeftine karte da...