Algarve – vodič za jug Portugala

Sjećam se da je bila zima 2006. godine. 25 decembar čini mi se. Klasična zima rekli bi, snijeg, ukrašene ulice, djeca koja se sankaju na brdu u Boriku i filmski maratoni na TV-u. Upravo sam završio sa školom. Napokon je došao zimski raspust. Vrijeme kada sva dijeca u mom gradu sjede kući, uživaju u  prazničnoj atmosferi i gledaju reprize Sam u kući i Gospodara Prstenova na TV-u. Uoči Nove godine, roditelji me pozvaše u sobu.

Sprema se standardna “procedura”. Pravim se iznenađen iako baš i nisam neki glumac, ali u sebi znam da su mi spremili neko iznenađenje, neki poklon. Znam jer sam i ja spremio nešto njima. Možda se i oni prave da ne znaju?

Kao i svake godine, pohvališe me za to što sam dobar i kako bi voljeli da imaju još puno ovakve djece, a onda mi izvadiše jedan novogodišnje zamotan paket sa Deda Mrazom kako vozi sanke i čestitkom koja viri. Osjećam da je težak i čvrst, sigurno je neka enciklopedija. Inače, kao klinac  bio sam navučen na enciklopedije i na kviz “Ko želi biti milioner”.

Sjećam se da bih sve pare koje bi mi rodittelji dali, potrošio da kupujem enciklopedije o istoriji i gradovima svijeta. Nespretno i nestrpljiv od želje da vidim šta je unutra, polu divljački kao normalno dijete koje otvara zamotanu čokoladu. rastrgah papir sa Deda mrazom i ugledah nešto o čemu sam dugo maštao. U pitanju je bila enciklopedija sa rutama i opisima o svim gradovima Evrope koju sam dugo gledao, nešto što svako normalno dijete želi kao poklon Ali, odakle mi novac za nju, ipak sam dijete

Već neko vrijeme sam prelistavao tu enciklopediji u obližnoj knjižari i uvijek maštao o gradovima koje ću posijetiti. Italija, Francuska, Španija, Portugal, Irska… ne bih znao gdje ću prije. Čas sam na plaži u Španiji, čas šetam oko dvoraca u Irskoj, čas na nekom drugom mjestu. Prođu i sati u ovom razmišljanju nekada.

Međutim, u toj tako teškoj enciklopediji, teškoj da povrijedi odraslog čovjeka u koliko bi mu slučajno ispala na nogu, bilo je jedno mjesto na koje sam se uvijek vraćao. U pitanju je bilo jedno mjesto u Portugalu, neka plaža sa kristalno žutim pijeskom, okovana stijenama nepravilnih oblika. Djelovala je tako egzotično, Tako kul. Ispod je pisalo – Algarve. Nikad čuo. Nije mi nešto poznat taj grad.  Eh, Da mi je otići na ovo mjesto. U taj Algarve za koji  nikada nisam čuo, ali koji mi djeluje savršen.

Prošlo je tačno 9 godina od tog trenutka do dana kada sam sa svojom djevojkom Ninom, kupovao karte za Portugal i planirao rutu kojom ćemo ići. Porto, Coimbra, Lisabon, Evora, Sintra, pa na jug, Faro, Albufeira, Lagos, slatke muke. Gradovi su se gomilali, ali tokom tog planiranja, sjetih se one knjige koju sam kao klinac dobio. Posegoh za njom.

Listajući je, sjetih se onog Algarve kojeg sam kao klinac tako zavolio, a o kojem ni danas ne znam mnogo više nego prije 9 godina. Gledam mapu Portugala, ali nikako ne uspijevam da nađem ovo mjesto. Nakon nekoliko minuta uspio sam.  Našao sam ga! Međutim, ovaj grad Algarve ne postoji! To u stvari nije grad, već čitava regija.  Postidih se svog znanja geografije.

O Algarveu

Algarve je smješten u ušuškanom dijelu Atlantika, na mjestu gdje okean naglo zavija ka Gibraltarskom moreuzu i ulazi u Sredozemno more. Ova oblast prostire se dužinom od oko 150 kilometara i počinje od gradića po imenu Tavira na istoku do grada Sagres na krajnjem zapadu. S obzirom na činjenicu da je Algarve tokom dugog niza vijekova bio najzapadnija tačka mavarskog carstva, neće vas iznenaditi činjenica da je i njegovo ime potiče od arapske riječi- “Al-Gharb”, što znači “Zapad”.

Uz Španiju, Portugal je bio jedna od najvećih kolonijalnih sila srednjeg vijeka, a regija Algarve bila je glavno uporište portugalskih prekomorskih ekspedicija i mjesto na kome je legendarni portugalski princ Henri “Navigator”, osnovao školu pomorske navigacije. Duge pješčane plaže, zlatnog pijeska, tako svijetlog da ukoliko bi Pamela Anderson umjesto u seriji Baywatch, onako sa svojim pozamašnim grudima, odlučila da trčkara Algarveom, vjerovatno ne biste primijetili preveliku razliku između boje njene kose i pijeska na plaži.

Plaže okružene izdubljenim, okerastim krečnjačkim stijenama visine 20 – 50 m, smatraju se zaštitnim znakom Algarvea i njegovih ljetovališta. Iako još uvijek na hladnom Atlantiku, u ovom dijelu more je ipak značajno toplije nego na sjeveru Portugala, ali ipak, nešto hladnije od Sredozemnog mora.

E sad, prije dolaska na jug Portugala, odnosno u već sedam puta pomenuti Algarve, čuli smo mnoge priče Portugalaca iz svih krajeva zemlje koji su nam davali razne preporuke i savjete o tome, koje gradove na jugu posjetiti, na koje izlete otići, koju hranu probati i još mnogo, mnogo toga. Međutim, iako na neki način različiti, svi savijeti su se svodili na jedno. Odnosno na dvije stvari. Obavezno otići u Lagos.

Nema potrebe ići u Faro.

Ne znam zašto, da li zbog činjenice da sam mislio da mi Google ipak iskrenije savjetuje šta da posjetim, da li zato što Faro ima treći najveći aerodrom u Portugalu nakon onog u Lisabonu i Portu, zato što je najveći grad na jugu i glavni grad regije, ali nekako im nismo vjerovali. Šta oni znaju? Žive tu kao čitav svoj život ali meni fino na internetu piše da je Faro gotivan.

Iskreno, mislim da su bili u pravu. Mislim da smo pogriješili. Faro baš i nije tako kul. Rijetko mi se desi da za neki grad kažem da me je razočarao. Da za neki grad kažem da je ništa posebno. Nekako, po prirodi sam osoba koja se lako oduševljava, sve me nekako fascinira, posebno kada putujem. Tokom putovanja kroz preko 60 zemalja, samo je Milano uspio da se nađe na ovoj crnoj listi. Tokom proputovanja kroz Portugal, tokom kojeg smo posjetili 12 mjesta, Nina i ja smo se složili da je Faro bio jedini koji nas je na neki način razočarao, ostavio prazne, ostavio nas da razmišljamo šta da radimo u njemu. Ali, mora postojati razlog zašto nam se nije dopao, zar ne?

O Faru

Po površini, ali i po broju stanovnika, Faro je mali grad. Međutim, ovaj grad imao je burnu istoriju koju pored Portugalaca čine i ljudi nekadašnjih portugalskih kolonija Brazila, Angole, Mozambika i drugih. Na mjestu današnjeg grada u gvozdenom dobu nalazilo se nasenje Ossónoba. Svoj trag u razvijanju Fara ostavili su mnogi, od Rimljana, Varvara, Mavara i konačno Portugalaca pod čiji vlast grad dolazi  1249. godine kada ga je oslobodio kralj Alfonso III. Nedugo zatim 1266. Faro dobija status kraljevskog grada. Zanimljivo je spomenuti da je grad je nekoliko puta mijenjao ime u svojoj istoriji, pa se prvo zvao Santa Maria, a kasnije Huan!?

E sad, nakon ovog uvoda, u kojem se možda čini da je Faro grad koji je ipak prošao kroz svašta, da ima zapaženu istoriju, uticaj raznih nacija, pretpostavili biste da grad ipak ima mnogo toga da ponudi. Vjerovatno vam nije jasno zašto nam se nije dopao.

Pokušaću iz objektivne perspektive da vam objasnim kako smo ga mi doživijeli. Naime, kao što sam već spomenuo, Faro je bio prvi grad na našoj turi po Algarveu i u njemu smo proveli dva dana. Međutim, a možda i nažalost bilo je previše. Grad kao grad je simpatičan. To je to.

Ima mali stari grad okružen zidinama, prirodni rezervat i na moru je. Zvuči ok. Međutim, plaže za koje biste očekivali da su tu, s obzirom da je grad na moru, nisu lako dostupne, a grad najviše narušava poprilična nemar lokalnih vlasti koje dopuštaju da veliki broj građevina i fasada koje će te vidjeti čim se malo odmaknete od grada, izgledaju dosta oronulo, istrošeno, siromašno. Prije dolaska ovdje svi su nam rekli da onaj Portugal koji ćemo vidjeti na jugu nije isti onaj Portugal iz Porta i Lisabona. Da je Faro, Portugal bez duše.

Sa velikim brojem turista iz zapadnih zemalja, pretežno iz Engleske i sa arhitekturom kao da ste u nekom kupljenom ruskom ljetovalištu, Faro je ipak možda zanimljiv jedino zbog velikih broja low cost letova koji idu do njega, gdje se iz Njemačke, Italije i drugih zemalja do njega može stići za 30-tak evra.

Šta posjetiti u Faru?

Već sam spomenuo stari grad koji okružen zidinama djeluje dosta moćan i sa nekoliko simpatičnih uskih uličica i većom katedralom u centru, predstavlja fino mjesto za prošetati, popiti kaficu i upiti malo sunca iz Algarvea. Sam centar Fara, sačinjen je od niza malih ulica sa prodavnicama brendova iz čitavog svijeta i ne tako velikim brojem kafića i restorana kao što biste očekivali. Iako smo bili u aprilu, iznad ulica bile su navučene bijele tende koje štite prolaznike od jakog sunca tokom dana. I ovo ne zvuči tako loše. Ne zvuči da.

Mada samo sam zaboravio napomenuti da je taj broj prolaznika bio mali, da ne kažem, da njih gotovo nije bilo. Iako smo bili u aprilu i iako znam da baš i nije sezona, i dalje ne mogu da se pomirim sa činjenicom da je grad toliko pust, toliko mrtav. Tokom dana ulice grada su sablasno prazne, a tokom noći umjesto ludog noćnog života kojeg biste možda očekivali u mjestu u kome se Englezi sljevaju sa svih strana, doćekaće vas atmosfera kao iz nekog horor – triler romana Agate Kristi, gdje ćete šetati ulicama grada skoro sami, sa svega po kojim prolaznikom, vjerovatno turistom, koji, vjerovatno kao i vi, razmišlja istu stvar.

Ono što bih izdvojio kao zanimljivost i neobičnost Fara je katedrala od kostiju, druga najveća u Portugalu, nakon one čuvene u Evori.

Ovdje ćete pronaći i sjedište Univerziteta u Algarveu kao i neke istorijske građevine poput Katedrale Blažene Djevice Marije, Opštine grada. Ukoliko ste ljubitelj fudbala, ne propustite posjetiti i stadion izgrađen za Europsko prvenstvo u fudbalu 2004. godine.

Ukoliko ste ljubitelj prirode, u Faru možete pronaći nekoliko interesantnih nacionalnih rezervata. Sam grad je smješten na obali lagune rijeke Formosa koja predstavlja zaista fin park prirode koji možete istražiti ako se odlučite na izlet riječnim brodom. Međutim, svi oni su obavezni uz prethodni dogovor sa agencijom, a oni će papreno da vam naplate ovu uslugu.

Što se tiče cijena u Faru, one jesu malo više u odnosu na ostatak Portugala, ali opet, moguće čak i za džep jednog Balkanca. Jug Portugala, samo po sebi skuplji je u odnosu na ostatak zemlje, čak i u odnosu na prestonicu Lisabon. Međutim, čak i te više od prosijeka cijene, neće vam isprazniti džepove, jer Portugal je jedna relativno jeftina zemlja, sa cijenama kao na brdovitiom Balkanu. Volim da kažem da uzimajući u obzir cijene, klimu, dobrotu ljudi, gradove i njihovu istoriju, niti jedna druga zemlja ne može da se poredi sa Portugalom.

Sve u svemu, Faro je ok, ali ništa više. Koliko god da mi je Portugal lijep, Faro mi je onako, ni tamo ni vamo. Nakon obliaska ostalih mjesta na jugu Portugala, iz Fara smo otišli nekako ravnodušni i uskraćeni za ono što Portugal čini tako sjajnim, njegov šmek, njegove ljude, njegovu dušu. Naravno da mjesto ima lijepih stvari da ponudi, ali mišljenja sam da se u ostatku zemlje, može pronaći mnogo više toga.

Ukoliko vam se dopala ova priča i želite da sazante još o ovoj regiji, obavezno pročitajte i drugi dio priče iz Algarvea.

Za više ovakvih priča, zavirite na moj Instagram nalog.