AZORSKA OSTRVA – Oaza mira na dodiru zemlje i mora

Tako nekada u životu se desi da odete na neko mjesto očekivajući nešto totalno drugačije, a onda na licu mjesta ostanete u potpunosti zaprepašteni. Ista stvar se desila nama na našem putovanju kroz Portugal u koje smo odlučili da uključimo i Azorska ostrva, autonomnu pokrajinu Portugala u sred Atlantika.

Od kada je Ryanair uveo direktne letove iz Lisabona i Porta ka Azorima, sve više turista za malo novca ima priliku da posjeti ovo magično mjesto. Povratne karte Ryanairom  iz Lisabona su oko 38 evra, a užitak vrijedan milione. Kupišmo mi karte i za Azore, kao što bi naš narod rekao „kad je bal neka je maskembal“ (ili barem ja tako kažem).

Azorska ostrva su bila na samom kraju ture po Portugalu, kada smo već bili apsolutno oduševljeni Portugalom, ljudima i gradovima. Savladao nas onaj fini umor od hodanja, obilazaka gradova, mijenja buseva i smještaja.  Ipak, snage za Azore smo skupili i nakon dva sata leta preko Atlantika stigli na najveće i glavno ostrvo Azora, Sao Miguel i njegov glavni grad Ponta Delgrada.

Ja  sam jedan od onih putnika koji čime bus krene ili avion poleti komiram se i zaspim. U ovom slučaju spavanje nije dolazilo u obzir jer sam bila oduševljena moćnim Atlantikom iznad kojeg letimo i oblacima pod nama, te skoro  neprimjetnom granicom između mora i neba.

Očekivali smo jako lošu konekciju od aerodroma do grada, ali nas je dočekao shuttle bus, 5 evra povratna karta, čak su nam i zakazali povratak u vrijeme koje odgovara našem letu i pokupili nas gdje nam je najzgodnije. “Very professional” mora se priznati. Aerodrom se nalazi jako blizu grada, a putevi su i više nego dobri. Ostrvo u sred Atlantika ima sigurno bolju infrastrukturu nego BiH. Ovo je samo jedna od stvari u nizu koje nismo očekivali, ali ispostavilo se drugačije.

Azorska ostrva imaju vrlo promjenljivu klimu gdje se u toku jednog dana mogu promijeniti sva četiri godišnja doba. Izlazimo iz aviona na mali aerodrom koji ipak bolje izgleda nego ovaj naš banjalučki. Vjetar nam raznosi glavu, osjeti se miris vode i talasi koji udaraju u obale ostrva, te tamni oblaci koji nagovještavaju kišu. Ipak, u naredna dva dana vrijeme nas je poslužilo i mogli smo da uživamo u ostrvu na jedinstven način, kakvi Azori i jesu.

Zapitašmo se da li je stvarno moguće da se nalazimo nikada dalje od kuće 1400 km od Lisabona i na 3900 km od New Yorka, okruženi samo Atlanskim okeanom, na ostrvu Sao Miguel sa kojeg se druga ostrva Azorskog arhipelga i ne vide koliko su udaljena.  Neshvatljiva realnost nam govori da je to ipak moguće i da nikada ne znaš u kom pravcu te život vodi. Iskoristi prilike koje ti se nude i najvažnije od svega uživaj u svakoj.

ISTORIJA AZORSKIH OSTRVA

Azorska ostrva su vulkansog porijekla i mnogo vijekova prije su bila aktivni vulkani, što našu realnost u tom trenutku čini još nevjerovatnijom. Kročili smo nogom na nekada aktivni vulkan koji sada čini predivan pejzaž zelenih brdašaca, jezera i civilizacije koja je učinila ovo mjesto dostupno ljudima. Arhipelag čine ostrva Sao Miguel, Santa Maria, Terecira, Graciosa, Sao Jorge, Pico, Faial, Flores i Corvo.  Prvo otkriveno ostrvo je Santa Maria od strane portugalskog moreplovca Diega de Silves 1427. godine. Ipak, naseljena su tek 1432. Arhipelag je dobio naziv po anticiklonu koji je prisutan u ovim krajevima.

SMJEŠTAJ NA AZORIMA

Robi je poznat kao iskusni couchsurfer koji je ugostio mnogo ljudi, ali i bio kod različitih ljudi širom svijeta. Sa druge strane, ja nikada nisam koristila couchsurfing, ali moja iskusnija polovina me je podstakla da iskoristimo ovaj nevjerovatni program i za našu portugalsku turu. Iako na Sao Miguelu nije bilo puno surfera pronašli smo jednu djevojku iz Hrvatske. Ona nažalost nije bila u mogućnosti da nas primi, ali nas je uputila na svoju prijateljicu Teu iz Pule koja iznajmljuje sobe preko Airbnb i Bookinga. Šta reći nego „bilo kuda Balkan svuda“. Sobu za dvije osobe za dva noćenja platili smo 30 evra, a Tea i njen momak Enrico iz Barselone su bili i više nego odlični domaćini.

Šta Tea radi na Azorima, odkuda joj sobe da iznajmljuje, kako je uopšte dospjela tamo,  mnogo nas je zaintrigiralo. Ipak mi balkanci volimo da znamo sve i da se raspitujemo za tuđe živote, ne iz neke loše namjere već je prosto dijeljenje životnih priči dio našeg mentaliteta. Tea je prošle godine učestovala u nekom programu razmjene i bila pola godine na ovom ostrvu radeći na Univerizetu. Oduševljena Azorima, ali i zaljubljena u Enrica koji je iz velikoga grada pobjegao u mirni život Azora prije čak 4 godine,  Tea se ove godine vratila na ostrvo, dobila posao u školi i izabrala svoj put, barem trenutno. Smireni život mještana Azora, staze za planinarenje pored jezera, pogled na pučinu i niske cijene u poređenju sa drugim EU zemljama su ih zadržali na ovom mjestu do danas.

AZORSKA OSTRVA, KAKO SE KRETATI?

Renta carom ili skuterom je najlakše kretati se po ostrvu, gdje sa jednog kraja do drugog možete stići maksimalno za 1h.  Rentanje je prilično jeftino, oko 30 evra po danu. Ako niste dobri vozači ili uopšte ne vozite, kao što je naš slučaj, ne brinite postoji način. Prvo, ne nasjedate na ture koje vam se nude. Čim stignete u mjesto pronađite tourist office koji će vam dati sve infromacije i neće biti potrebe da plaćate velike sume za neke obilaske.

Obilazak jezera je oko 50 evra po osobi (uključen ručak). Postoje lokalni busevi koji koštaju oko 2 evra u jednom pravcu koji idu do glavnih lokacije koje morate posjetiti (kompleks sedam jezera Sete Cidades i Furnas). Ne idu često i morate dobro isplanirati svoj dan, ali stopanje na Azorima je vrlo česta stvar. Pošto nikada nismo probali stopati, ovo je bila savršena lokacija da se upustimo u ovu avanturu. Kada i koga smo ustopali čućete u nastavku.  Takođe, za one u dobroj kondiciji biciklizam je kao stvoren za ovo mjesto sa blagim usponima i putevima tik pored okeana.

Kretanje između ostrva je moguće isključivo avionom. U toku ljetnih mjeseci postoje trajekti koji vas vode na neka od ostrva, ali ako odlučite da posjetite više ostrva isplanirajte put barem za 7 dana.  Posjetiti i ostala ostrva  gdje je svako na svoj način kreirano od strane prirode je sigurno jedinstveno iskustvo. Ako se ikada vratimo na Azore uvrstićemo ih u svoju rutu.

ŠTA POSJETITI NA AZORSKIM OSTRVIMA?

A prije nego krenemo sa obilaskom Grčke, ono što vam možda može biti zanimljivo ukoliko nekada budete putovali ovdje, ova univerzalna SIM kartica sa kojom ćete uštedjeti dosta novca na minute i internet, kao i  ovaj sajt na kojem se možete prijaviti putem SMS-a ili Whatsapp-a da dobijate sniženja na smještaje u ovoj zemlji i do 50%, te tako uštedjeti dosta novca.

Ajmo sada u obilazak.

Ponta Delgrada je glavni i najveći grad ostrva Sao Miguel, kao i administrativni centar i luka. Mali gradić na obali, sa tipičnom arhitekturom koju čine bijele fasade i crni kamen jer takav se jedino i može pronaći ovdje obzirom na vulkansko proijeklo. Turistički centar gdje možete dobiti mapu ostrva gratis i sve inormacije nalazi se odmah na glavnom trgu uz obalu. Kao i u Portugalu, u glavnim ulicama trotoari i trgovi su popločani mozaicima od crnog i bijelog kamena. Zanimljivo je da su bijeli kamen mještani morali prevoziti iz Portugala, dok su crni imali tu na  ostrvu.

Ovo mjesto je malo življe u odnosu na ostale dijelove ostrva, ipak ne očekujte neke diskoteke, pubove i  lud provod. Prodavnice rade dvokratno sa pauzom za ručak, a već od 19 h se zatvaraju i grad polako prelazi u potpunu tišinu. Ujutru kada se probudite ne čujete zvukove automobila koji žure na posao, nego ptičice koje vam pjevaju pjesme za dobro jutro. Ovo mjesto je strateški bilo vrlo važno jer je predstavjao odbranu od pirata koji su dolazili sa mora, na šta upućuje i tvrđene neposredno uz more. Agencije nude gledanje kitova i delfina koje košta 50 evra. Hej, možete da gledate kitove u Evropi!

Za to ipak nismo imali novaca, ali je iskustvo sigurno jedinstveno. Cijene su zaista povoljne, npr. kafa uz obalu je 1 evro, raj za kafedžije. Dovoljno su vam dva sata da obiđete centar. Ovdje se najviše jede ribe, bakalar posebno kao i u ostalim dijelovima Portugala.

Sete Cidades  (u prevodu 7 gradova) čini kompleks od 7 jezera nastali takođe vulkanskom erupcijom.

Godinama se kišnica od velikih kiša koje su ovdje sasvim uobičajene skupljala od čega su nastala ova jezera. Konekcije lokalnim busom su veoma dobre, iako imate svega nekoliko termina za odlazak i povrtak. Postoji nekoliko staza za pješačenje od 5 do 11 km. Sve vrijeme hodate po stazi sa koje imate pogled na jezera, okean, pejzaš oko vas i krave koje su na svakom koraku, obzirom da je proizvodnja mlijeka ovdje najviše razvijena.

       Mi smo izabrali nešto kraću stazu od 5 km i konačno stigli na vidikovac Vista do Rei (kraljevski pogled) sa koga se vide zeleno i plavo jezero razdovojeni samo mostićem.

  Kako nazad bilo je pitanje za milion dolara. Do grada imamo sigurno 2 sata hoda odakle treba da stignemo na bus. S druge strane, glavna cesta vodi ka okeanu i magistrali na kojoj možda uspijemo da zaustavimo bus. Krećemo da pješačimo i dižemo palac na svako auto koje prođe.  Zaobilaze nas turisti koji nemaju nikakvu namjeru da nam stanu. I nakon sat vremena hoda napokon nam staje kombi, mljekari koji se vraćaju sa ispaše i vode nas do glavne ceste.

Ne možemo puno komunicirati sa njima obzirom da pričaju portugalski koji ni malo ne liči na onaj u Portugalu, ali njihova dobra volja i iskrenost je i više nego očita. Čine se tako smireni, zadovoljni svojim životima i ni malo stresirani. Osjećaj koji mnogi od nas nemamo zbog žurbe i stresa koji nam veliki gradovi nameću. Oni sigurno ne znaju za bolji život, jer je ovaj koji imaju sasvim zadovoljavajući i ispunajvajući.  Ostavljaju nas na magistrali gdje čekamo bus da ga zaustavimo. U međuvremenu držimo palac gore, možda nam se i posreći.

Nakon 20 min staje nam kombi i vozi nas direktno do glavnog grada gdje smo smješteni. Čiko Ukrajinac, na Azorima živi već 15 godina, već ima svoje mini preduzeće, sam svoj gazda kako bi mi rekli. Robijevo ukrajinsko prezime probija led i započinjemo priču. Uglavnom Robi priča, a ja koristim italijanski misleći da će me možda i razumijeti. Čiko je mnogo kul i želi da nam objasni sve što nas zanima na ovom mjestu. Skoro je kupio i kuću i kaže da se nikada ne bi vratio u Ukrajinu. Smireni život na ostrvu, solidarnost i skromnost ga čine zadovoljnim i srećnim.
Tako je prošlo naše prvo stopanje u životu. Moramo priznati da je to odličan način da upoznate ljude, njihove životne priče i povežete ih sa mjestom i njegovom dinamikom

Azorska ostrva poznata su po svojim jezerima, a Lago do Fogo je jedno od jezera na ovom ostrvu nastalo vulkanskom erupcijom, zbog čega i nosi naziv “Jezero vatre”. Odlično je za planinarenje i hodanje po stazama nekadašnjeg kratera odakle imate nevjerovatan pogled ka jezeru. Lokalni autobusi ne idu ovdje, tako da je jedini način da ga posjetite ili rentanje auta, skutera ili stopanje. Ako ste avanturista odlučite će se za stopanje. Naš brovak na Azorima je trajao svega dva dana, zbog čega nismo stigli da vidimo i ovo jezero, ali je svakako MUST SEE za sve koji dolaze na Azore.

Where are you from? Bosnia. Wow!

Gdje god da putujete ljudi će vas uvijek pitati odakle ste. Kada kažete iz Bosne, neki će znati, neki neće. Vaše porijeklo im neće puno značiti, osim ako nisu čuli za rat pa je naredno pitanje vezano za mir i trenutnu stabilnost. Na Sao Miguel su nas par puta pitali odakle smo i ostali su u čudu. Šta turisti iz BiH rade ovdje je pitanje koje im se motalo po glavi. Sigurno da nismo prvi koji su posjetili Azore, ali smo među rijetkima. Sada smo i službeno postali dio njiove turističke statistike o turistima koji dolaze. Na kraju putnici i jesu najbolji ambasadori zemlje.

PARALELNI SVIJET

Tako tamo neka portugalska pokrajina koja je dio EU, u sred Atlantika, ima potpuno drugačiji mentalit, način života i poglede na svijet od svih evropljana koji žive na kompu (čak i nas Neeu-ovaca). Valjda konstantna izolovanost i okruženost prirodom čini da se više okrenete sebi i drugima. Solidarnost je sigurno nešto što ovi ljudi praktikuju svaki dan, kao i međusobna saradnja i razumjevanje, jer su prosto osuđeni jedni na druge. Danas u moderno vrijeme i sa Ryanair letovima ka Portugalu, mogu vrlo lako da pobjegnu od te izolovanosti, ali ipak je ona ta koja drži starosjedioce ovih ostrva i njihove mlađe potomke još uvijek tu. Pri našem dolasku ovdje očekivali smo uređeno i žargonski rečeno napucano ostrvo, sa puno Engleza, Francuza i Španaca koji se šepure na svakom koraku, odsjedaju u nekim dobrim hotelima i troše puno para. Iskreno nismo se puno i raspitivali o situaciji ovdje, baš zbog toga što smo htjeli sami da je upoznamo.

Ne dočekaše nas nikakvi “nabudženi” turisti koji se razmeću svojim evropskim standardom, već simpatični i dragi mještani, kao i  turisti zaljubljeni u prirodu i planinarenje. Ovo mjesto uglavom posjećuju dve grupe ljudi, oni koji žele da dožive ostvo u potpunosti istraživajući pješke njegove staze sa pogledom na okean i krave koje im se ispriječe ispred puta i oni koji takođe uživaju u prirodi, ali plaćaju ture koje im se nude. Svako na svoj način doživljava ovo magično mjesto, ali na kraju niko od njih ne odsjeda u luksuznim hotelima jer takvih nema, ili ne troši stotine evra na večere jer je ovdje sve jeftino. Iskreno se nadam da će ovo mjesto i ostati takvo, netaknuto i sebi svojstveno, bez nekih tamo investitora koji su prepoznali turistički potencijal i priliku za profit.

Ovdje život teče lagano, bez puno stresa i žurbe.  Iako su putevi zaista dobri, pejzaž koji vas okružuje i krave na ispaši, poneko auto na magistrali čine da se osjećate kao da je vrijeme stalo. Kada pogledate ljude na ulici vidite da nemaju  mnogo u materijalnom smislu, ali žive neki svoj život koji im sasvim odgovara. Svi su veoma ljubazni i pristupačni, dovoljno pristupačni i da potpune neznance povezu autom.  Oni se ne osjećaju kao dio Portugala, niti ćete bilo gdje vidjeti zastavu, jer ni Portugal ne osjeća njih nešto više. Imaju svoju realnost u kojoj žive i jezik koji ni Portugalci ne mogu da razumiju vrlo jasno. Azorska ostrva su svijet za sebe.

Prvi dan smo zalutali autobusom, koliko god to čudno zvučalo, u drugi najveći grad na ovom ostrvu Riberia Grande.  Teta u turističkom centru nam je zaokružila to na karti, imali samo pola dana, pa što da ne. Mjesto kao mjesto ako posmatrate arhitekturu nije ništa posebno, karakteristične bijele građevine sa crnim kamenom. Onda smo krenuli ka plaži i ostali u čudu. Crni pjesak ukazuje na vulkansko porijeklo, šum talasa koji dolaze sa pučine.

Skoro pa romantična atmosfera koju samo kvare kuće na samoj obali potpuno napuštene i spolja uništene. Plaža puna smeća i nigdje nikoga. Kakava lokacija sa pogledom na okean, a objekti potpuno napušteni. Otužno i zapanjujuće.

Kada se udaljite od obale nešto bolja situacija. Izvana sređene kućice, svaka sa svecem iznad vrata, ali i dalje samo poneki prolaznik. Ovdje su ljudi veoma religiozni, što vjerovatno proizilazi iz njihog položaja i izolovanosti od svijeta. Okreću se vjeri i porodici. Poslije upitašmo naše domaćine

Teu i Enrica u čemu je fora sa  ovim napuštenim kućama uz obalu. Rekoše nam da je taj dio prije bio izuzetno siromašan, a i danas se vide tragovi. Pored se nalazi selo koje je prije par godina proglašeno najsiromašnijim u Evropi. Busom prođosmo i kroz njega. Starija lica stoje na ulici. Posmatraju okolo. Čavrljaju. Izgledaju nekako izgubljeno i u svom svijetu, paralelnom svijetu potpuno drugačijem od onog koji smo mi vidjeli i na koji smo mi navikli. Ljudi su ono što najviše vrijedi na svakom putovanju. Bez upoznavanja mještana, putovanja se pretvarju u čisto razgledanje građevina. Ovaj svijet u kome ovi ljudi žive naučio nas je da moramo biti smireni i spokojni, jer tako je jednostavno lakše.

NAŠA OAZA MIRA NA DVA DANA

O ovom putovanju smo sanjali i pričali mjesecima. Azorska ostrva nisu bila dio ture, ali na kraju su se ispostavila kao savršeno mjesto da zavržimo našu turu na kojoj smo se zbližili i stvorili doživotne uspomene. Energija koja zrači iz svakog zelenog proplanka, bijele crkvice, uske ulica sa mozaicima i ljudi nas čini smirenim, srećnim, zadovoljnim. Ta dva dana nismo žurili nigdje, živjeli smo u trenutku baš onako kako uvijek ponavljam Robiju da bi trebalo. Živjeti i osjetiti taj jednistveni trenutak u kome JESI je najbolji osjećaj na svijetu.

Šetnja sa najljepšim pogledom koji smo vidjeli, sunce koje se odbija u plavkastozelenu boju jezera i nas dvoje zajedno, učinili su ovo mjesto našom oazom mira. Posmatrali smo ljude i situacije, razmišljali o životnim pričama koje se kriju iza tih lica. Zahvalni životu što nas je poslao na ovakvo mjesto u najboljem društvu koje imamo jedno u drugom, shvatali smo sve više koliko je malo potrebno za sreću. Azorska ostrva su promijenila moj pogled na život.

Ukoliko ste nakon ove priče dobili želju da odete na Azorska ostrva, a ne znate nikoga dovoljno ludog da se zaputi na ovo mjesto, u našoj rubrici Tražim saputnika, možete da pronađete osobu za ovo putovanje.

A ukoliko vam se dopala ova priča, pogledajte i našu priču sa južnog Portugala u kojoj vas vodimo u Algarve.