Bjelorusija – nepoznanica za mnoge. To nije zemlja za koju se prave paket aranžmani niti zemlja čiji se pejzaži stavljaju na kalendare. Nije turistički atraktivna. Ili nam se tako čini? Tome je doprinijela i sama politika države. Bjelorusija je još uvijek relativno zatvorena država. Viza za posjetu je potrebna skoro svima, što naravno otežava promociju Bjelorusije kao turističke destinacije.
Pored toga, ljudi malo znaju o ovoj zemlji. Pa tako ako kucate na Googlu Bjelorusiju ili Minsk vidjećete da ljudi postavljaju pitanja poput: Gdje u Rusiji se nalazi Minsk? Da li je Minsk siguran? Da li je Bjelorusija slobodna zemlja? Da li tamo još uvijek vlada diktatura?
Svaka zemlja ima šta da ponudi, pa tako i za nas nepoznata Bjelorusija. I ja sam je posjetila posve slučajno, bila mi je usput, a krajnja tačka putovanja bila je Rusija. Čak se i prodavačica čajeva kod koje smo pazarili čudila, otkud mi iz Bosne, u Minsku. Jesmo došli da studiramo, učimo jezik, jesmo poslom? Nije mogla da povjeruje da smo tu turistički.
Bio je juli mjesec, a u Minsku temperatura vazduha sedmnaest stepeni, oblačno, tmurno, sipi kišica i duva vjetar.
Oktobar u julu.
Ovakve vremenske prilike vam pokvare utisak, ali sunce nas je kratkotrajno počastilo svojim zracima pa smo vidjeli pravo lice Minska.
Ili bolje rečeno čisto lice Minska. Mnogi ne znaju da je Minsk jedan od najčišćih gradova na svijetu. Neko iz grupe reče: pa nije ni čudo kad nema ljudi. Minsk je ogroman grad a ima tek 2 miliona stanovnika. Običnim radnim danom, dok šetate gradom, sretnete jako malo ljudi na širokim ulicama Minska. Kad kažem širokim, to znači da se ulice po širini mogu porediti samo sa ruskim prospektima koji imaju bar 4 trake. U Minsku su i trgovi veliki. Uglavnom su puni komunističkih simbola jer taj sistem ovdje još nije umro, a ka` će, ne zna se. Pa tako Trgom nezavisnosti dominira enormna statua Lenjina, a Trgom pobjede visoki obelisk sa petokrakom na vrhu.
Socijalizam i njegova zatvorska arhitektura su ostavili Minsku velike sive stambene zgrade sa prozorima veličine osmatračnice na srednjovjekovnim utvrđenjima.
Uz sve ovo Minsk je lijep grad koji je potpuno renoviran i restauriran jer je nažalost bio uništen u mnogim ratovima. Zbog toga ga zovu Grad heroj. U tom novom dijelu grada nalazi se ogromna i zanimljive arhitekture Nacionalna biblioteka Bjelorusije. Gradnja ovog zdanja je počela 2002. a završena je već 2006. Ulaz u biblioteku je projektovan tako da podsjeća na otvorenu knjigu na čijim listovima je biblijski citat „Da bude savršen Božiji čovjek“ na 19 svjetskih jezika. Impresivno zdanje. Na trgu pored biblioteke nalazi se bronzana figura prvog bjeloruskog štampara Franciska Skorine.
U Minsku se čovjek osjeća sigurnim, policija je na svakom ćošku a prosjake, pijanice i bilo kakve ljude sumnjivog izgleda ne sretoh. Samo svijetla slovenska lica. Ipak, u grupi su primjetili da nijedno lice koje su sreli nije bilo nasmijano. Vodič nam reče da stanovništvo nije zadovoljno vlašću predsjednika Lukašenka (koji je nekoliko mjeseci kasnije opet pobjedio na izborima sa 80% glasova). Omladina nije zadovoljna komunističkim liderom jer je više okrenuta pravoslavnoj crkvi.
Upravo crkva dominira gradom. Na jednom brežuljku nalazi se centralni saborni hram Sv.Duha. U podne je hram pun i osjeća se nekakva svečana atmosfera. Nekad je to bio katolički samostan koji je katolička crkva poklonila pravoslavnoj kao kompenzaciju za srušeni pravoslavni hram. Odatle se pruža lijep pogled na ovaj herojski grad.
Jedna od zanimljivijih stvari u Bjelorusiji je njena valuta – bjeloruska rublja. Dobra vijest je da ako maštate da postanete milioner, u Bjelorusiji je to lako. U vrijeme kad sam ja bila tamo 1E je bio oko 16 000 rubalja, što znači da ste milioner sa nekih 70-ak evra. Sad su izbacili par nula, pa za jedan evro dobijete oko 2200 bjeloruskih rubalja, pa je bitno da imate oko 500-injak evra da biste bili milioner. U svakom slučaju ponesite veliki novčanik jer treba negdje ta silna hartija da stane. Plaćanje je prava zabava.
Prije nego što krenete u posjetu ovoj zemlji treba da znate nekih par pravila. Zabranjeno je fotografisanje metroa, željezničkih stanica, aerodroma, državnih institucija, izloga prodavnica.
Hm, možda je nešto ipak upalo u kadar.
Kao pravi mladi turisti htjeli smo da vidimo kakav je noćni život u Minsku. Zaključak koji smo mogli izvući je da Minšani, ili kako već, noću spavaju. Metro je bio prazan. Sreli smo samo jednu prostitutku koja je po odjeći više ličila na radnicu sa buvljaka.
Prije nego što se radnice sa buvljaka uvrijede, da napomenem da je bila pristojno obučena u teksas suknju i majicu na tregere. Osim nje na našoj metro stanici je sjedio i jedan pijanac i kunjao. Nije dugo sjedio jer su ubrzo došla dva milicajca i uhvativši ga pod ruku ljubazno ga izvela napolje, iako nikome nije smetao. U klubu u koji smo banuli, su bile još četiri duše. Očigledno zabludjele duše ako ih uporedimo sa ostalim poštenim svijetom u Minsku koji u to doba spava. Radni dan je doduše.
Klub kao klub, u nekom podrumu i sa zanimljivom dekoracijom: iznad šanka više brushalteri. Nakon ludog noćnog provoda, dok smo išli prema metro stanici imala sam osjećaj da smo u nekom napuštenom gradu. Grobna tišina. Kao da smo u selu sa pet kuća u gluvo doba noći, a ne u gradu sa dva miliona stanovnika.
Bez obzira na to kako vam se čini ova priča, Minsk morate posjetiti jer je u pitanju jedinstven grad. Bjelorusija je posebna zemlja, neki svijet za sebe u sred Evrope. I bez obzira na to da li vam se sviđa ili ne sviđa, sigurno ćete je dugo pamtiti. Ako ste pravi ljubitelj putovanja, a ne samo običan turista, onda je ovo svakako zanimljivo odredište za vas.
Tekst pisala: Nevena Vidović (litteramagazin.com)
Ostavi komentar