Moja priča iz Moskve – putovanje koje je promijenilo moj život

Odlazak u Rusiju je bio moj dugo priželjkivani san. Nešto o čemu sam maštala toliko dugo. Zamišljala taj trenutak kad kročim na tlo Rusije. Ni sama nisam bila svjesna koliko sve dok se nisam našla na ulicama ovoga grada. Ovo je moja priča iz Moskve.

Kada se govori o ruskoj prestonici, pored prvobitnog isticanja njene ljepote često će uslijediti komentar kako je to veoma skup grad. I to zaista jeste tačno. U poslednjih nekoliko godina Moskva ipak zauzima niže mjesto na rang listi najskupljih gradova svijeta uslijed pada rublje, zapadnih sankcija kao i neki drugih faktora kao što je pad cijena nafte. Međutim, kojim god podacima da raspolažete i koliko god da se pripremate za putovanje, ono što je najtačnije je da sve zavisi od vaših preferencija.

Ako želite u Moskvi da se provodite u klubovima, jedete vani u restoranima i uživate u trgovačkim centrima moraćete biti spremni izdvojiti popriličnu sumu novca. Do nedavno, klasne razlike ovdje bile se strašno velike. Postojala je mala grupa oligarha i velika većina siromašnog i napaćenog naroda. Ako je cilj vaše posjete upoznavanje sa znamenitostima ovoga grada i zbližavanje sa njenim stanovnicima, onda možete proći poprilično dobro. Ovo je moja priča o jednom takvom putovanju.

Vodeći se mišlju-nema boljeg vremena od ovoga sada (što u ovom slučaju i jeste bila istina) iskoristila sam posljednje dane svog studentskog statusa, okupila se sa prijateljima i uputila za Rusiju. Ni manje ni više nego autobusom iz Banja Luke.

Da, dobro ste čuli.

Prije nego što bilo šta pomislite o ovakvom načinu putovanja, moram da kažem da meni zaista nije bilo naporno. Naprotiv, bila je to avantura sama za sebe. Upoznaš toliko zanimljivih ljudi i čuješ toliko zanimljivih priča da ti vrijeme prosto proleti.

Po dolasku u Moskvu naše prvo upoznavanje sa njenim znamenitostima je bila posjeta državnom univerzitetu Lomonosov.

Praveći kratku pauzu prije odlaska u hostel ,vodič nam je napravio mali obilazak ovog univerziteta i na sjajan način uspio dočarati njegovu veličinu. Ta veličina se ogleda u sledećoj činjenici: Kad bi dijete bilo rođeno u ovoj ustanovi i kad bi bi svaki dan svog života provelo u drugoj prostoriji, prešlo bi šestu deceniju prije nego što bi prvi put ugledalo svjetlost dana.

Impresivno, zar ne?

Samo još jedna potvrda moći Rusije.

Nakon ove kratke pauze konačno smo se uputili prema hostelu čija je lokacija bila pet minuta udaljenosti od Crvenog trga. Hostel je inače,uvijek moja preporuka. Spavanje sa deset ljudi u sobi može od vas da zahtjeva malo prilagođavanja, ali vrijeme provedeno u dnevnom boravku i zajedničko spremanje obroka doprinosi zbližavanju. To je ono što vam dodatno obogaćuje iskustvo.

Nakon smještanja u hostel, bili smo prepušteni sami sebi da se upustimo u istraživanje ovog velikog grada. Prva destinacija nam je naravno bila Crveni trg. Moram da priznam da dolazak na ovo mjesto i sagledanje Kremlja i crkve Sv.Vasilija Blaženog na mene su u početku ostavile neočekivan utisak. Trebalo nam je malo vremena da zaista shvatimo da se nalazimo tu ispred građevina koje su nam poznate sa bezbrojnih fotografija. Koliko sam je samo puta do sada vidjela. Njihovu ljepotu ne možete da poreknete već je u suštini i očekujete. A Moskva, što se tiče ljepote svojih građevina, zaista ispunjava sva očekivanja. Ma i više. Ovdje toliko toga možete da radite da bez obzira koliko dana proveli, uvijek ćete imati nešto da radite.

Za samu crkvu Svetog Vasilija, koja nije samo jedan od najprepoznatljivijih simbola Moskve već i čitave Rusije, veže se i dosta zanimljiva legenda. Naime, prema ovoj legendi, po završetku izgradnje crkve Ivan Grozni dao je oslijepiti arhitektu ovog djela kako bi ono ostalo unikatno u svijetu. Što se više upoznajete sa ruskom kulturom, vidjećete da je ona puna legendi i zanimljivih priča.

Iako je ova crkva sigurno najpoznatija u Moskvi, nikako ne treba zanemariti crkvu Hrista Spasitelja za čiju su obnovu sami stanovnici Moskve skupili sredstva. Njena unutrašnjost zaista očarava jer u suštini predstavlja malu crkvu u velikoj.

Istražujući dalje sve ono što Moskva ima da ponudi uputili smo se u tržni centar radi razmjenjivanja valute. Ulazak u ovaj centar mene je potpuno ostavio bez daha jer takvu unutrašnjost nisam očekivala. Nisam imala osjećaj da se nalazim među prodavnicama već sam imala osjećaj da se nalazim na stanici koja je u svakom svom kutku ukrašena cvijećem. Zbog svog prozirnog krova na trenutak me čak podsjetila i na Hogvorts Ekspres.

Valjda je tako sa nama koji smo doživotni fanovi Harija Potera. U ovom centru bez problema sam mogla provesti par sati samo sjedeći i uživajući u pogledu.

Kada je već riječ o stanicama, kao turist u Moskvi obavezno treba da odvojite dio svog vremena i da obiđete stanice koje se nalaze na centralnoj kružnoj metro liniji. Sa ove distance stavila bih moskovski metro u top 5 stvari u ovom gradu.

Nijedna građevina i nijedan podatak koji sam pročitala nisu uspjeli da mi dočaraju rusku kulturu kao činjenica da su njihove metro stanice ukrašene ogromnim lusterima, statuama i mozaicima. Kijevska, Majakovska, Komsomolska. Svaka stanica bila je posebna na svoj način. Grandioznost i uređenost ovih stanica može vas savladati ali takođe može i gužva jer po procjeni više miliona putnika dnevno koristi ovaj način prevoza.

Po kretanju na ovaj put bila sam svjesna činjenice da neću vidjeti sve znamenitosti Moskve i da to neću ni pokušavati. Iako u Rusiji možete čuti da su za obilazak Moskve dovoljna tri dana dok bi za Sankt Peterburg trebalo 10 godina, kad bi i u tome uspjela, ne bih bila u stanju da doživim svu njihovu ljepotu. To jeste zamka svih kulturno velikih i istorijskih gradova.

Moj savjet vam je da sebi napravite plan obilaska sa vama najznačajnijim lokacijama i prije nego što krenete na put. Kada obiđete ono što je vama najvažnije onda se slobodno možete prepustiti tome da vas grad povuče i povede sa sobom. Crveni trg, metro, muzeje, galerije i sve ono što smatrate bitnim. Stavite si na papir. Isplanirajte.

Priča iz Moskve – istorija je na sve strane

Za ljubitelje istorije tu je muzej Borodinske bitke koji je poznat po svom oslikanom plantu koje predstavlja rekonstrukciju događaja. Samo platno je dužine 115 i visine 15 metara. Topla preporuka da posjetite ovo mjesto.

Za ljubitelje šopinga i upoznavanja dnevnog ritma grada preporučujem šetnju kroz arbatsku ulicu.Tu zaista možete da uživate bilo u prvoj jutarnjoj kafi, bilo u razgledanju ili sretanju nevjerovatno talentovanih ljudi. To se odnosi na različite vrste umjetnosti-od sviranja,plesanja do slikanja.

Moja lična preferencija? Prisnije upoznavanje sa određenim golubom u toku ispijanja prve jutarnje kafe.

Ljubitelje arhitekture će sigurno privući novoizgrađeni kompleksi nebodera koji podsjećaju na Dubaji. O ovom novijem dodatku izgledu Moskve sami stanovnici imaju podjeljena mišljenja.

Ono što je meni predstavljalo jednu od obaveznih destinacija bila je njihova Nacionalna biblioteka ispred koje se nalazi spomenik Fjodoru Mihajloviču Dostojevskom. Kao ljubitelj njegovog djela bila sam oduševljena što se nalazim u njegovom rodnom gradu, a mislim da moja priča iz Moskve ne bi bila potpuna bez posjete ovom mjestu.

Jedna od stvari koja mi se najviše sviđa što se tiče Rusije je koliko pažnje posvećuju svojim piscima i pjesnicima. Na ulicama Moskve možete vidjeti veliki broj spomenika koji su podignuti u njihovu čast. Prvo mjesto po popularnosti  ipak zauzima Puškin. Što se tiče Dostojevskog, ovdje ćete biti u prilici da čujete njihovu nepisanu izreku: “Kad pogledam oko sebe, nije mi jasno zašto je Dostojevski napisao samo jednog Idiota.”

Moja najveća želja na ovom putovanju ipak je bila da upoznam stanovnike Moskve i kroz njihove oči doživim njen duh. S tim na umu, noću smo se uputili u obilazak ruskih kafana. Kažem noću iz razloga što su dani u Moskvi veoma dugi tako da nismo ni izlazili prije 23 časa. Možda zbog nekog skrivenog instinkta za pronalaženje dobrih kafana ili zbog čisto lude sreće, već prvo veče smo otkrili bar Kamčatka koji je postao naša lokacija sledeće tri noći. Neko može pomisliti da smo izgubili dosta toga zato što smo toliko vremena proveli na jednom mjestu ali mi smo našli ono što smo tražili. Barem ja.

Sam bar zapravo nije ni bitan. Ono što je bilo bitno jeste njegova lokacija. Nalazio se blizu čuvenog Crvenog trga u jednoj širokoj ulici koja je noću okupljala veliki broj mladih ljudi. Tu smo mogli da uživamo u piću, da plešemo, da se provodimo i što je najvažnije, tu smo zaista mogli da upoznamo ljude. Da budemo dio ovog grada. Da se osjećamo kao lokalci.

Već prvo veče uživali smo u akustičnoj svirci koju je izvodio nevjerovatno talentovani mladi momak. Svake od tih noći, on je bio na istom mjestu u isto vrijeme, tako da smo do trećeg susreta već zapamtili dio repertoara. Do kraja, ako ne i čitav.

Što se tiče muzike i hitova koji su trenutno popularni širom svijeta primjetila sam da oni u većini slučajeva naprave svoje verzije istih na ruskom. Neke od njih mi i puno ljepše zvuče nego orginali. To mi je svakako bio slučaj sa obradom Rihanine pjesme Diamonds. Sjedeći na ovim ulicama uživala sam u muzici koju je povremeno prekidao galop konjskih kopita koji su prolazili pored nas. Najčešće su djevojke bile te koje su se odlučivale za ovu rekreativnost. To mi je možda ostala želja koju nisam ostvarila. Ali mnoge druge jesam.

U te tri noći sam uspjela da se upoznam i da razmjenim iskustva sa ljudima ovoga grada.Njima sam se prepustila u odabiru  ruske votke koju sam morala probati. Ruska votka za šankom ruske kafane sa Rusima.Sve što mogu da kažem o tome-živa sam i dobro sam.Nije bilo toliko strašno.

Druge noći smo uspjeli  da završimo u video spotu koji se snimao u toj ulici. Bilo bi super ako jednog dana saznamo kako se ta grupa uopšte zove i koja je pjesma u pitanju. Svaki razgovor koji sam vodila koristila sam kao priliku da upijam ruski jezik i naučim nešto novo. Moram priznati da mi je bilo veoma drago kada sam od njih dobila pohvalu za izgovor.

Vrijeme u Moskvi tih dana bilo je isto savršeno. Pravo proljeće. Sunčano i toplo. Sve je činilo da boravak u ovom gradu ostane dugo u mom pamćenju.

Šta je ono što vam na osnovu te tri noći mogu reći o stanovnicima Moskve?

Prema svom iskustvu mogu vam reći da su Moskovljani jako ljubazni i susretljivi ljudi. Polazeći od momka koji je pred nama zvao svog druga u Sankt Peterburgu da se sretne sa nama do djevojke koja je polovinu večeri čuvala moju torbu i ne znajući čija je. Ni govora o onoj hladnoći o kojoj svi pričaju.

Takođe su veseli i strastveni. Mišljenje da Rusi piju toliko dok ih ne obori sa nogu nije u potpunosti netačno jer ćete povremeno biti i svjedoci toga. Ok, možda popiju koju tu i tamo, ali to nije toliko često, bar ne više nego u ostalim gradovima koje sam posjetila. Što se tiče njihove strastvenosti i povremenih sukoba koji mogu izbiti iz toga, samo hodajte i produžite dalje, sve se to smiri u roku od par minuta. Desilo nam se jedno prilikom da smo naišli na jednu grupu “opasnijih” momaka. Samo prođeš i ideš dalje svojim putem.

Uzimajući sve u obzir, ovo putovanje mi predstavlja jedno od preljepih iskustava života. Ne bih mjenjala ništa. Ali baš ništa.

Poslednji dan u Moskvi iskoristili smo za obilazak Gorkog parka. O njemu zaista ne mogu ni početi pisati jer zaslužuje čitav tekst sam za sebe. Dovoljno je reći da za sve mlade ljude i stanovnike Moskve on predstavlja raj na zemlji. Pravi odmor za dušu i tjelo. Ja sam ga gledala kao jedan savršeni balon u kojem ste potpuno odvojeni od ostatka svijeta. Kada pogledate slike ovoga parka i video o njemu, vidjećete o čemu govorim.

Za sve koje interesuje putovanje u Moskvu nadam se da sam ga malo bolje približila i probudila želju za posjetom. Ako se odlučite na taj korak, za sam kraj vam želim dati nekoliko savjeta. Sitnica koje su meni pomogle da svoje vrijeme u prestonici Rusije iskoristim do maksimuma.

Prvi i najvažniji po meni-nemojte se smijati čovjeku iz video klipa koji je pitao: “A gdje je pečat”? zato što je vjerovatno postavio jedno od najpametnijih pitanja. Po ulasku u Rusiju morate dobiti pečat u pasošu da ste ušli u zemlju! Što je i sasvim normalno. Kako smo mi u Rusiju dolazili iz Bjelorusije, nisu nam dali nikakav pečat što je rezultiralo 6 sati druženja sa ruskim carinicima po izlasku iz zemlje. Još jedna od avantura mog putovanja.

Drugo, nosite svoje dokumente stalno sa sobom. Ako želite naveče da izlazite po barovima ili klubovima trebate ih imati sa sobom. Vodite računa o ovome. Takođe, trebalo bi da ih imate ako u prodavnicama kupujete cigarete ili alkohol.

Treće, za kupovinu suvenira uputite se prema pijaci suvenira na kojoj možete proći veoma dobro ukoliko se znate cjenkati. Takođe, što se tiče babuški kao najpopularnijeg suvenira, ako se budete cjenkali za njega koristite izraz matrjoška. U suštini babuška i nije pravilan izraz zato što lutka predstavlja djevojku u narodnoj nošnji.

Četvrto, ako ste student izvadite sebi studentsku karticu na osnovu koje ćete imati velike popuste pri plaćanju ulaznica. Raspitajte se prije dolaska u kojim sve muzejima imate pravo na ovakav popust.

Poslednje, ali ne i manje značajno, gdje god se nalazili u Moskvi nemojte propustiti priliku da stanete i pogledate zalazak sunca.

Tekst priča iz Moskve pisala: Bojana Nešković

Eto, nadam se da sam vam barem malo dočarala ovaj grad koji me je toliko oduševio i u koji ću se jednoga dana zasigurno vratiti. Ovo je bila moja priča iz Moskve. Da li ste nekada bili u ovom gradu i kakvi su vam utisci?

Viza za Rusiju

Ukoliko posjedujete srpski ili bosanski pasoš, nije potrebna viza za Rusiju. Sa hrvatskim ili bilo kojim EU pasošem, moraćete da je izvadite.

Više o Moskvi pronađite ovdje.

P.S. Ukoliko želite da saznate više o najvećoj zemlji svijeta, pogledajte ove zanimljivosti iz Rusije.