Da li je Brazil opasan kao što se priča?

Da li je Brazil opasan kao što se priča?

Bila je ovo vjerovatno najveća nepoznanica koju sam imao prije dolaska ovdje. Svašta se čovjek nasluša o ovoj temi kada počne da istražuje. Sto ljudi, sto ćudi, uvijek nekako bilo. Najveći paradoks svega je bio da što god više su mi lokalci govorili da je opasno, da ne idem nikada vani sam, te da se čuvam, par “mojih” ljudi koji su putovali ovamo, pričali su mi skroz suprotno. Da je sve ok. Ljudi žive sasvim normalno. Niko nije imao nikakvih problema.

I šta sad čovjek da misli?

Ali nakon tri sedmice koje sam proveo u ovoj zemlji, sedam gradova i tri regije koje sam obišao, čini mi se da je istina negdje između.

https://www.instagram.com/p/BpH9-D8hip-/?taken-by=rio_price_sa_putovanja

Iskren da ti budem, mislim da je nakon više od 40 zemaljakoje sam obišao, jedino Kenija opasnije mjesto od Brazila.

Ako bih morao da samo sa da ili ne, odgovorim na pitanje da li je Brazil opasan, odgovor je da. Bez dileme. Brazil je opasan. To je činjenica dokazana kroz milion malih primjera ljudi širom svijeta. Tek kad dođeš ovdje, shvatiš koliko treba zahvalan da budeš na sigurnosti koju osjećaš kući.

Još uvijek se sjećam dana kada mi je Nejtan, koji je boravio kod mene u Banjaluci, a koga sam imao priliku da posjetim u Sao Paulu, pričao o ovome.

– Nije Brazil toliko opasan. Evo, ja već živim tamo 26 godina i nikada mi se ništa nije desilo. Dobro, jednom su mi kidnapovali mamu, ali osim toga, ništa se nije desilo.

Pa samo jednom ljudi, šta vam je. Ok je to. Jel tako?

Mama je danas hvala Bogu ok. Živa, zdrava, nasmijana. Pili smo i sok zajedno neki dan. Fina žena jako.

Jedan Kinez kojeg sam sreo u Riju, opisao je Rio kao najljepši grad u kojem je ikada bio, ali u kojem se tokom čitavog dana osjeća nesiguran.

Ono što ti mogu savjetovati, je da ako planiraš put ovdje, obavezno se osiguraj. Nemoj ni razmišljati o tome. Čuo sam priče od par lokalaca da strance koji po bolnicama ovdje često deru cijenama, te da plaćaju ogromne cifre za obične preglede.

Čini mi se da je korupcija jedna od tri najčešće korišćene riječi u riječniku jednog prosječnog Brazilca.

Osiguraj i svoj prtljag prije nego odeš, jer dug je put i nikada ne znaš šta se može desiti. Ja ti preporučujem Triglav osiguranje za ovo. Jedni su od najjeftinijih kod nas, te osiguraš i sebe i prtljag za par minuta za sitne lovu i miran si. Mene je više mjesečno putovanje po Južnoj Americi došlo oko 50-tak evra.

Šetanje noći ovdje nije baš preporučljivo ako si sam. Naravno, to ne znači da ne treba da doživiš noćni život Rija.

Čak naprotiv.

Obavezno izađi. Probaj kašasu i kaipirinju. Nauči malo sambe ili bossa nove. Noćni život ovdje gori. Ali uvijek nastoj da imaš nekog lokalca sa sobom i da si u većem krugu ljudi. Drži se samo sigurnih zona. Ne budi avanturista ako Boga znaš. Većina Brazilaca koju sam upoznao po Evropi, uvijek mi je govorila da im je nevjerovatno da kod nas možeš da šetaš u 3 ujutro po gradu i da si siguran.

Ovdje toga stvarno nema. Kad izađeš iz kluba, sjedneš u Uber i ideš dalje.

Čuo sam skoro priču jednog putnika da se osjećao opasno u Rumuniji, zbog velikog broja djece koja ponekada pokušavaju da ti izvuku koju markicu. Jedina razlika djece u Rumuniji i Brazilu, je što ova ovdje umjesto što ti traže pare, imaju puške i pištolje, a što ljudski život u nekim dijelovima vrijedi jako malo.

U većini dijelova grada ne bi trebao da držiš telefon u ruci i pričaš kao sav slobodan. Telefon se drži u džepu. Ako hoćeš nešto da foktaš, uzmi uslikaj i vrati. To je to. Nemoj pola sata okolo škljocati. Sjećam se priče jednog tipa iz BiH koji je šetao Kopakabanom sa društvom. U džepu je imao nešto sitno reala, a ruke su mu sve vrijeme bile u džepu. U jednom momentu, stali su, on uzeo telefon, opalio koji selfi, uslikao još koju fotku, vratio ruke u džep, para nema.

Niko, ali baš niko od njih nije primjetio da ga je neko iždžepario

Pokušaj da na sebi ne nosiš skupe stvari. Ne zvjernjaj okolo na način da u sekundi skontaju da si stranac. Act like a local što bi rekli. Ako vidiš da te neko posmatra ili lagano ide iza tebe duže vremena, uđi u veću masu ljudi. Uđi u neki bar. Nemoj nikada da ostaješ sam na ulici. I ne boj se. Nauči i koju portugalskog, radi sebe, ali i radi njih. Cijeniće to mnogo.

Vidio sam mrtvog čovjeka

Jedan dio vremena koje sam proveo u Riju, živio sam u Lapi. Prvog dana, kada sam stigao tamo, vidio sam mrtvog čovjeka kako leži ispred zgrade u kojoj treba da budem smješten. Tu, bukvalno na ulazu u koji treba da uđem. On, sa nekih 40 i kusur godina, ležao je nepomičan na zemlji, dok se nekolicina skupljala i samo posmatrala. Dok sam prolazio pored njega, činilo mi se da na glavi ima rupu od metka. Pa jel ovo realno? Čovjek je upucan ispred stana u kojem stanujem. A u…

Ali onda vidim da žena pored govori kako je pao sa zgrade. Navodno je volio da pije. Da li se sam bacio, ili je usljed dejstva alkohola pao, nikada neću saznati. Mada, barem znam da se na ulici ne puca. Valjda.

I sad ti čitaš sve ovo i već negdje otkazuješ svoje planove za Brazil…

Molim te nemoj!

Ono što ti ja mogu reći je da se meni u ove tri sedmice ništa nije desilo. Apsolutno ništa. Nisam se čak osjetio ugroženim niti u jednom trenutku.  Vozim se stalno lokalnim prevozom, kupujem po lokalnim prodavnicama, spavam kod lokalaca i sve je savršeno sigurno. Kao u Banjaluci.

Pričao sam sa par ljudi koji ovdje žive više od 50 godina i nikada nisu imali apsolutno nikakav, ali nikakav problem.

Sve loše što sam čuo bile su priče drugih ljudi. Naravno, ovo ne znači da je sve bajno i krasno. Mnogo toga lošeg se dešava ovdje, ali ako bismo gledali u procentima, loše priče nisu ni 0,001%. Pa preko 200 miliona ljudi živi ovdje. Znaš koliko ljudi u Americi strada u obračunima bandi svakoga dana?

Problem je samo što se loš glas daleko čuje, a svaka negativna iskustva ljudi, obično se prepričavaju sa koljena na koljeno. Ona dobra, nekako budu brzo zaboravljena.

Ono što moraš da shvatiš je da u Brazilu postoje određena pravila ponašanja.

Vidi, kroz čitav život uče nas da živimo i da se ponašamo po nekim pravilima. Kad smo u školi, uče nas da ne galamimo i budemo mirni. Da kad hoćeš nešto da kažeš, digneš ruku. Kasnije, kada počneš da se sa nekim zabavljaš, treba da poštuješ drugu osobu. Da budeš vjeran i iskren prema njoj. Svaka veza samo po sebi ima svoja pravila. Gotovo sve što radimo, određena su pravila ponašanja, koja su nam usadili tokom života.

Tako moraš da shvatiš da sam tvoj dolazak ovdje, podrazumijeva prihvatanje i poštovanje određenih pravila. Stvari o kojima sam ti gore manje više pričao. Ako bi postojao jedan savjet koji bi ti dao, bio bi da se ne ponašaš se na način kao što se ponašaš kod kuće.

Ne nameći ovdje svoja pravila. Nemaš pravo na to. Budi svjestan gdje si došao. Budi dio ovoga društva. Budi lokalac.

I da.

Ne zaboravi da uživaš. Božiji grad je zaista Božiji.

P.S. Za sve stvari vezane za osiguranje na putu, posjeti ovaj link.