Sveobuhvatni vodič za put u Rio de Žaneiro (2023)

Ali katolici nisu tako lako odustajali od ideje da imaju nešto što će simbolizovati njihovu vjeru, pa se od 1920. godine počeo prikupljati novac kroz razne donacije i događaje. Nakon šest godina, građani Rio de Ženeira, sami su skupili novac za izgradnju statue, a onda je uslijedio izbor oko toga kakav će biti njen izgled.

Postojala su tri prijedloga.

Statua Isusa na krstu, statua Isusa sa globusom i statua Isusa raširenih ruku, ona koju vidiš sada. Odluka na treću statuu je pala iz razloga što ona predstavlja najsvetije lice raširenih ruku koje će prihvatiti svakoga ko mu priđe.

Izgradnja statue počela je 1926. godine, a završena je 12. oktobra.1931 godine, te je mnogo ljudi bilo je uključeno u samu izgradnju. Tako je karioka Eitor da Silva Košta dizajnirao statuu, skulptor je bio Pol Landovski, Poljak iz Pariza, a glavu Isusa napravio je rumunski skulptor George Leonida.

Zbog same veličine, statua je pravljena iz djelova, a oni su donošeni na brdo Korkovado tek kad bi bili gotovi, te su tamo sklapani. Konačan račun iznosio je 250.000 tadašnjih dolara, što danas iznosi oko 3.300.000 američkih novčanica.

Planirano je da prilikom otvaranja osvetljenje startuje pronalazač radija Guljermo Markoni koji se nalazio u Rimu, na više od devet hiljada metara udaljenosti. Ipak, zbog loših vremenskih uslova signal je bio slab, pa su to morali da urade radnici u Riju.

Ovaj spomenik danas predstavlja oličenje i simbol religije, tradicije i kulture koju Brazilci gaje. Hrist spasitelj čuva građane Rio de Žaneira već više od 80 godina. Tu je da ih uvjeri u sigurnost koju im pruža vjera u boga, da ih zbliži kada su u nevolji i podsjeti na borbu koja je vodila katolička zajednica.

I da.

Zanimljivo je da sama statua Isusa ima gromobrane koji je čuvaju od udara, ali i uprkos tome, oštećenja se ipak nerijetko dešavaju. Čitav Brazil nalazi u blizini ekvatora, te je zbog toga vrlo podložan udarima gromova.

Moglo bi se možda reći da postavljanje statue na vrh planine Korkovado možda i nije bila najpametnija ideja, kada se sve ovo uzme u obzir, ali šta god da se desi, vlasti dobro vode računa o najvećem ljubimcu njihovog grada, a svako oštećenje, sanira se u rekordnom roku obično.

3 najbolja načina kako doći do statue Isusa

Vozić

Ako tražiš prevoz sa najljepšim pogledom, onda je to vozićem. Nema dileme. Tokom čitave vožnje, imaćeš priliku da uživaš u fantastičnoj panorami na Rio de Žaneiro. Jedina mana ovog načina odlaska do statue su velike gužva. Nekada čekaš i po pola sata da se popneš gore.

Karte se mogu kupiti direktno na mjestu, online ili na jednom od 3 ostala prodajna mjesta u gradu (samo u gotovini): kiosk Rio Sul Shopping Center, Copacabana plaža Rio Tur kiosk i Largo do Machado kiosk. 

Ono što ti preporučujem ako ćeš se penjati do Isusa vozićem, je da ipak kupiš kartu online.

Vozić kreće sa stanice Cosme Velho, a put do vrha traje nekih 20-tak minuta.

Da dođeš metrom do ovog mjesta, najbliža stanica ti je Largo do Machado. Od tamo, pa do ulaza u vozić, trebaće ti nekih 30-40 minuta pjehe. Uber će te doći nekih 10-tak reala.

Cijena: 56 reala (oko 14,5 evra) van sezone i 68 reala (oko 17,5 evra) u sezoni.

Autobus

Za razliku od voza u kojem moraš tačno da dođeš do podnožja Korkovada, busevi kreću sa dva mjesta u gradu: od Kopakane sa trga Lido, kao i sa Largo do Machado. 

Busevi su super komfortni, klimatizovani i dovešće te do samog vrha brda, gdje će te čekati mini kombi sa kojim ćeš se popeti do statue.

Cijena: 51 real (oko 12 evra) van sezone i 62 reala (oko 14,5 evra) u sezoni.

Hodanje

Ako želiš da sačuvaš nešto novca, onda je pješačenje do vrha definitivno najbolja opcija, mada ćeš ipak morati i ovdje da platiš nešto. Ono što moram da ti kažem je da će ti do vrha treba neka 2-3 sata, te se ne preporučuje ako nisi najbolji sa kondicijom. Isto tako, postoji mnogo priča o krađama tokom ove rute, jer se često dešava da ostaneš sam u šumi bez ikoga oko tebe, te si tako savršena meta za sve.

Savjet

Ne nosi mnogo vrijednih stvari sa sobom, te pokušaj ići u većoj grupi.

Cijena: 21,36 real (oko 5 evra) van sezone i 31,36 reala (oko 7,5 evra) u sezoni.

I konačna presuda – Čime ići do statue Isusa?

Busom.

Najviše iz razloga što ne moraš toliko da stojiš u redu i čekaš na mjesto. Čak i ako kupiš kartu online, postoji velika šansa da ćeš čekati slobodno mjesto u vozu. Jeste, možda imaš bolji pogled dok se penješ vozom nego busom, ali pogled koji ćeš vidjeti kada se popneš na vrh, namiriće ti to.

Naravno, možeš ići i privatno taksijem ili sa nekom agenciju, ali mišljenja sam da je bus najbolja opcija.

Dodatni savjet

Najbolje vrijeme da se posjeti statua je rano ujutro oko 8-9, ili predveče, negdje oko pet sati, kada gotovo da nema gužve. Nikako ne idi oko podne, posebno u ljetnoj sezoni, jer su gužve nenormalne, a nisi svjestan koliko vruće može da bude. Prvi put kada sam se penjao na Korkovadu, bilo je svega oko 24-25 stepeni vani, ali se gore činilo da je 10 stepeni više.

Moja preporuka je da ideš oko pola 5 lagano sjedneš u voz ili bus i miran si. Uz to, imaš i priliku da vidiš kako izgleda Rio de Žaneiro, pred zalazak sunca.

Vodi samo računa da se mjesto za kupovinu karata zatvara u 18.00, te nakon toga više nećeš imati priliku da se popneš gore.

Godinama, oni su radili na prikupljanju materijala, ali i na samoj konstrukciji objekta, pa se tako čekalo sve do 1900. godine da ovo mjesto otvori svoja vrata javnosti i pokaže nevjerovatnu zbirku koja zadrži najmanje 350.000 dijela.

Svake godine, u biblioteku se doda još barem 6.000 knjiga, a ono najznačajnije do dan danas, je poseban dio sa originalnim knjigama iz 16. vijeka.

Ulaz u ovaj magični svijet knjiga je potpuno besplatan.

Za više informacija kako ovo mjesto izgleda, snimio sam ovaj video.

Cijena: besplatan ulaz

Sunčaj se na nekoj od čuvenih plaža

Nema boljeg načina da osjetiš energiju Božijeg grada, nego provodeći vrijeme na nekoj od njegove tri čuvene plaže: Kopakabni, Ipanemi i Leblonu.

Nekako, sve ono kako vjerovatno zamišljaš Rio de Žaneiro, vidiš ovdje. Likove koji sa nevjerovatnom vještinom igraju odbojku i fudbal na plaži. Savršeno zategnute preplanule djevojke kože boje cimeta, koje vrlo oskudno odjevene, mame uzdahe običnih smrtnika. A svako malo će ti vjerovatno neko onako tiho ponuditi travu ili neku jaču drogu, ako pomisle da želiš nešto da uzmeš. Dovoljno je samo da pogledaš bilo kojeg tipa koji prodaje cigare duže od 2 sekunde i eto ga.

Jedino što me je iznenadilo je da se ovdje gotovo niko ne kupa. Plaža puna, voda pusta. Tako otprilike izgleda Kopakabana.

https://www.instagram.com/p/Bpe1VXVhOhA/

Rio se nalazi na Atlantiku, a on je mnogo ‘ladan. A da ne spominjem talase. Idu i do nekoliko metara u vis. Gotovo stalno.

Tako da, ako si planirao da se kupaš i plivaš kilometre, ovo ipak nije najbolje mjesto za to. Ovdje se dolazi radi uživanja. Opuštanja. Spoznaje istinskog načina života karioka. Dolazi se i da se bude viđen. Kažu mi lokalci da Paulo Koeljo, često svraća na Kopakabnu. Navodno ima i stan ovdje.

A jesi li znao da je plaža Kopakabana, ime dobila po gradu u Boliviji, koji se nalazi odmah na jezeru Titikaka?

Naime, pleme Aymara, koje je tokom 16. vijeka boravilo na prostoru oko jezera Titikaka, oslovljavalo je svoje mjesto kao “kota kawana”, što u prevodu znači “pogled na jezero”.

Kasnije, 1582. godine, predani katolik i potomak Inka carstva, Franciso Tito Yupanqui, živjeći u ovom gradu (Kotakawani), odlučio je da napravi statuu Djevice, inspirisan nevjerovatnom ljepotom sličinih statua koje je vidio u La Pazu. Ali usljed nedostatka znanja i materijala da napravi nešto ovako, njegova statua nije ispala baš onakva kakvom ju je zamislio, te je bila odbijena od strane katoličke crkve.

On potom odlazi u grad Potosi da izučava umjetnost i pravljenje skulptura od nekih od najboljih profesora u zemlji. Kasnije, uspijeva da napravi svoju statuu, te je sam pješke nosi 640 kilometara nazad do Kota kawane!

Sada crkva prihvata njegov rad, a kako je tokom godina, mjesto izmijenilo ime u od Kota kawana u Kopakabana, njegova statua dobija ime Djevica od Kopakabane. Nije prošlo dugo vremena, a već su počela nevjerovatna čuda da se prepisuju tek stvorenoj Djevici. Jedna od tih je bila priča grupe ribara koje je uhvatila strašna oluja, a po njihovom predanju, velika silueta Djevice od Kopakabane, bila je ta koja ih je dovukla sigurno do obale.

Priče poput ove, dovele su ubrzo i do toga da se u sred ovoga grada, napravila velika bazilika posvećena baš njoj. 

I kakve sad ovo sve ima veze sa Brazilom?

Naime, čuvena plaža u Riju, dugo godina je nosila naziv Sacopenapã (po jednoj vrsti ptice). Ali onda u 18. vijeku, mali hram posvećen Djevici od Kopakabane, sagrađen je u neposrednoj blizini plaže, a zbog velikog broja njenih poklonika, vlasti odlučiše da preimenuju ime plaže, kao i ovog dijela grada, te ono od tada nosi naziv Kopakabana.

Opet ja sa porijeklima imena, ali jesi li se pitao nekada kakve uopšte veze ima Glava šećera sa ovim brdom i ko je smislio to ime?

Priča kaže da ime dolazi od starog načina dobijanja šećera iz šećerne trske koji je bio vrlo zastupljen u Portugalu prije nekoliko vijekova.

Naime, nakon cijeđenja šećerne trske, njen tečni dio se odvajao od čvrstog, koji je kasnije bio smještan u kalupe od gline, u kojima se šećer čuvao sve dok se ne bi osušio. Kada bi nakon nekoliko dana on bio sasvim suv, kalupe su okretali na kontra stranu, a njihov oblik tada je postajao upravo nalik na oblik ovoga brda. Svaki kalup, nosio je inače ime Pau de açúcar.

I onda, mnogo godina kasnije, kada su Portugalci došli u Brazil i vidjeli ovo brdo koje ih je u mnogo čemu podsjetilo na kalup koji su koristili vijekovima za dobijanje šećera, dadoše mu po njemu i ime.

Cijena: 110 reala na licu mjesta (oko 27 evra), 99 reala online (oko 25 evra).

Prva stvar koju je uradio, bila je kupovina 150 starih kada, koje je poredao sa obe bočne strane stepenica, te od njih napravio male vrtove.

Ljudi iz čitavog svijeta, odjednom su počeli da ga obilaze, a nerijetko su donosili i pločice sa sobom, kako bi barem na ovaj način dali svoj mali doprinos njegovom radu. Nakon više od 20 godina rada, 215 stepenica, koje su vodile do samostana Svete Tereze, bile su pri kraju da budu završene, iako je Selaron stalno govorio da će one biti gotove tek onoga dana kada on umre.

Ono što je vrlo zanimljivo u svoj ovoj priči, je da detalji oko njegove smrti, do dan danas nisu poznati. Niko sa sigurnošću ne zna da li je on ubijen, ili se sam ubio. Oni koji su ga znali, kažu da je bio dosta teška ličnost, te da nikada nisi znao kakvog će raspoloženja tog dana biti.

Ipak, među lokalcima vlada opšte mišljenje da ga je ubio momak kojeg je sam Selaron zaposlio kod sebe. Naime, jednog dana, vidio je na ulici klinca kojem je zaista trebala pomoć. Odlučio je da mu ponudi posao kod sebe. Obučio ga svom zanatu. Proveo vrijeme da ga nauči umjetnosti. Prihvatio ga kao svoga, te dugi niz godina, momak i Selaron, radili su zajedno na ukrašavanju stepenica.

I onda jednoga dana, Selaron odlazi na odmor, te ostavlja momka samog u njegovom ateljeu. Ovaj tada po prvi put uočava koliko novca Selaron dobija svakoga dana, te počinje da mu prijeti zahtjevajući još. Njih dvojica ulaze u žestoku raspravu, a postoje teorije koje kažu da mu je momak čak prijetio smrću. Selaron je išao u policiju, žalio se na sve što se dešava, ali niko nije imao osjećaj za njega.

Sve dok 10.1.2013. godine, nije pronađeno njegovo spaljeno tijelo, kako mrtvo leži na ovim stepenica.

Baš tog dana kada je pronađen, njegove stepenice zvanično su završene.

P.S. Momak, kojeg je Selaron prijavljivao policiji i sa kojim je ušao u sukob, do današnjeg dana radi u njegovom ateljeu.

Cijena: besplatan ulaz

Zapleši na ritmove brazilske muzike u Lapi

Za ljubitelje noćnog života, vjerovatno najbolje mjesto u gradu. Nekada je Lapa slovila za opasniji kraj. Mnogo pljački. Čak i ubistava. Govorilo bi se da se tamo ne ide noću. Nikada nisi znao ko te čeka u nekom mračnom ćošku.

Međutim, danas je Lapa možda i najživlji dio grada, a sigurnost je na mnogo većem nivou nego što je bila prije. Ok, i dalje nije savršeno, ali je mnogo bolje.

Fascinira me što ovdje gdje god da se nađem, imam neki bar na minut dva od sebe. Ne znaš gdje ćeš prije da ideš.

Ali ako bi postojalo samo jedno mjesto koje ti svakako preporučujem da posjetiš, bio bi to Rio Scenarium. Ovdje možeš uživo da čuješ neke od najboljih lokalnih samba bendova i osjetiš tu strast Brazilske muzike.

Posebno su me oduševili ovi tipovi. Tri sata sviraju, a osmijeh ne silazi sa lica. Svaka čast momci.

Na kraju, završi 1-0 za Fluminense. Ne bi neka utakmica, ali bi dobro navijanje.

https://www.facebook.com/riopricesaputovanja/videos/319297212216128/

Cijena ulaznice: 30 reala (oko 7 evra)

Zaviri u oazu prirode Botaničkog vrta

U srcu Zone Sul, ili južnog dijela grada, nalazi se Jardim Botanico, jedan od najvećih vrtova Južne Amerike i prava oaza mira i spokoja, savršena da na trenutak pobjegneš od užurbanih ulica i buke Rija.

Na samo jednom mjestu, imaš priliku da vidiš oko 8 200 različitih vrsta biljaka iz čitavog svijeta, a ono što me je posebno oduševilo je više od 600 različitih vrsta orhideja donesenih iz najudaljenijih krajeva planeta i smještenih u jedno mjesto.

Cijena karte: 15 reala (oko 3,5 evra)

Ovdje ćeš vidjeti i bambuse, neobična bonsai stabla, 100 nijansi palmi i još mnogo drveća čije ime ne znam da prevedem na naš, zanimljivo jezero, a može se desiti da vidiš i neke mnogo velike guštere. Tipa veće od 1 metra! Majke mi. Nije baš Komodo zmaj, ali veliki je momak. 

https://www.instagram.com/p/Bp0HGpthe0y/

Iako se nalazi na vrhu istoimene favele, pogled sa Dona Marte, najbolji je pogled koji sam vidio u Riju. Jeste da je teško porediti ove stvari, ali mišljenja sam da je ovaj pogled bolji čak i od onoga sa Hrista ili Glave šećera. Ozbiljno. A još je i potpuno besplatan!

Nekako, iz mnogo veće blizine možeš da vidiš grad, a opet sve je tu. Kao na dlanu. Do ovog mjesta ti preporučujem da dođeš Uberom ili taksijem. Možeš i pješice da ideš, ali ipak je favela u pitanju. Ne bih ti preporučio.

E da.

Možda se pitaš ko je ova žena sa mnom na slici?

Ime joj je Rada, “naša” je žena koja evo već 15 godina egzistira u Riju. Vjerovatno je sad više karioka nego “naša” jer se upravo tada i udala za Brazilca Gustava, sa kojim danas ima dva preslatka klinca, Lazara i Lucasa.

Popni se na Pedra da Gavea

Vjerovatno stvar koju najviše žalim što nisam posjetio. Najviše zbog činjenice da je trejl do vrha jako naporan i da ti treba nekoliko sati, pa vremena jednostavno nije bilo.

Ali ako tražiš mjesto za rekreaciju, uživanje u prirodi, te određenu dozu adrenalina, izdvoji vrijeme i popni se na Pedra da Gaveu, jer ovo je pogled koji ćeš dobiti gore.

Istraži neobični Museu da amanha

Museu da amanhã jedan je od najneobičnijih muzeja u kojem sam bio zbog dvije stvari.

1. Za razliku od većine drugih muzeja u kojima vam govore da ne dirate ništa, ovdje vas pozivaju da svaku stvar dodirnete i osjetite. Da vidite šta je iza nje.

2. U većini drugih muzeja, naći ćete isključivo odgovori na određena pitanja. Ovdje toga nema. Ovdje ćete dobiti samo pitanja. Pitanja o vama, vašem životu, vašim navikama, te vašem mjestu u svijetu.

Za obilazak ovog mjesta, biće ti potrebna neka 2-3 sata, a zanimljivo je da ćeš na kraju dobiti rezultate koliko muzeja si zaista obišao, šta si sve video, te koliko ti je ostalo za naredni put.

Cijena: 20 reala (oko 4,5 evra)

Prošetaj pored Kobrinih murala

Malo ko zamišlja Rio de Žaneiro kao grad koji pršti od ulične umjetnosti, ali nedaleko od AquaRio-a, u Olimpijskom bulevaru, imaćeš priliku da vidiš nevjerovatan mural, površine 3000 kvadratnih metara, koje je pred Olimpijske igre, uradio čuveni umjetnik Eduardo Kobra. 

Mural, koji se sastoji od nekoliko ogromnih figura, nosi naziv Etnias, a simbolizuje jedinstvo plemena.

Napravi najbolju fotku ikada kod Pedra do telegrafo – ili možda pokušaj

Iako mnogi ljudi ovdje naprave neke zaista fantastične fotografije, moje iskustvo sa ovim mjestom baš i nije bilo tako fascinantno

Ali, sa Pedra do Telegrafo postoje tri problema.

1. Mjesto je jako, jako, jako, jako daleko od centra grada. Uberom ti treba nekih 40 minuta do tamo. Minimalno.

2. Gužve su jako, jako, jako, jako velike. Kaže mi trebaš da čekaš i po 2-3 sata za ovu fotku.

3. A ponekad se desi da je velika magla i da ne vidiš baš ništa.

Zaviri u favelu

U Riju se pretežno posjećuju dvije favele:

Dona Marta – koja u posljednje vrijeme ipak ima malih sigurnosnih problema.

Rosinja – najveća favele Rija, gdje stanuje oko 200 000 stanovnika.

Iako tokom svoje prve posjete ovom gradu nisam išao u favelu, ovaj drugi put, posjetio sam je čak dva puta! Oba puta je to bila Rosinja, stim da sam jednom išao po danu, a jednom noću.

Dnevnu turu odradio sam sa grupom koju sam vodio i vodič nam je bila jedina žena koja radi ovaj posao u faveli, simpatična Žusara, koja je bila zaista zanimljiva i pokazala nam kako život ovdje izgleda.

Ali veče prije, doživjeli smo pravu avanturu. Marko i ja, dogovorili smo se bili sa članom jedne lokalne banke da odemo na turu favelom noću, iako nam je prethodno grupica ljudi koja organizuje ove ture iz određenog razloga prijetila i govorila da želi da se nađe sa našim šefom u faveli i da popriča sa njim, te nam tražili novac. Kada sam pričao ovo svojim drugarima u Brazilu, svi su mi govorili da ne budem lud i da niko normalan ne ide u favelu noću, posebno u ovakim uslovima.

Na kraju smo se ipak dogovorili da im platimo reket za jedan manji iznos, ali da nam dopuste da snimamo video u faveli. Evo kako je sve ispalo.

Kašasa

Ako je feijoada nacionalno jelo Brazila, kašasa je njegovo nacionalno piće. U pitanju je alkohol jačine i do 40% koji se pravi od šećerne trske, a možeš ga naći u gotovo svakom marketu u zemlji. Rijetko koja žurka u Riju bude bez kašase.

Ima toga još dosta da se jede i pije ovdje, ali ovo je nekako ono što moraš da probaš.

Cijene u Riju – hrana, piće i sve ostalo

Iznenađujuće ok. Čak i za nas sa brdovitog Balkana. Da ti budem iskren, očekivao sam mnogo veće cijene. Toliko turista ide u Rio. Sigurno su napucali sve.

Ali nakon dvije sedmice što sam proveo u gradu, mogu da kažem da su cijene, sasvim prihvatljive, čak i na nekim turisitčkim mjestima poput Kopakabane. Generalno, Brazil jeste skuplji nego naš region, ali ako znaš gdje da ideš i kud da hodaš, možeš jesti i piti po istim cijenima kao kod nas.

Na Kopakabani sam našao jedan super all you can eat bufe, gdje platiš 20 reala ujutro (oko 5) evra i 25 reala naveče (oko 6 evra) i jedeš šta ti srce poželi. Na izboru ti je 20-tak jela od salata, mesa, do tradicionalnih brazilskih stvari. Nalazi se odmah kod Copacabana Palace hotela. Još imaš i pogled na plažu.

U Banjaluci rijetko gdje mogu da jedem za ove pare realno. Naravno da postoje skuplje opcije, ali čak i u ovom luksuznom dijelu grada naći ćeš dosta mjesta gdje možeš da jedeš za sasvim male pare. Ono što ti mogu preporučiti je da jedeš po bufeima, odnosno restoranima koji služe hramu na grame, a 100 gr, obično dođe oko 1-2 evra, što je sasvim ok, te za 4-5 evra možeš fino da jedeš.

Ako želiš da probaš najbolje od mesa u Brazilu, definitivno otiđi u restoran Assador.

Imaju super foru da ti svako malo donose neku novu vrstu mesa i daju ti da degustiraš. Inače, brazilsko meso uz argentinsko, slovi za najbolje na svijetu, a ovdje ćeš vidjeti i zašto.

Cijene pića su izlascima nešto su skuplje nego kod nas, ali je alkohol po marketima mnogo jeftin. Posebno kašasa koju sam ti već spominjao. Nađeš i veliku flašu za 2-3 evra. Čaša kaipirinje u klubu, košta manje više isto.

Cijena karte za metro i javni prevoz je 1 evro i kupuje se direktno na stanici. Možeš kupiti karticu koju ćeš dopunjavati ili kupovati karte za javni prevoz odvojeno. Cijena je ista.

Suveniri su mnogo jeftini. Magneti oko 1 evro. Kipić Isusa nađeš i za 2-3 evra. Majice za 4-5. Neke druge egzotičnije stvari za isto toliko.

Generalno, Sao Paulo je mnogo skuplji. Rio je sasvim ok. Može se.

Smještaj u Rio de Žaneiru

Traženje smještaja u Riju je kao rupa bez dna. Što više tražiš, manje si pametan šta uzeti jer prosto ima previše opcija. Na kraju sam izabrao ovaj hotel. Arena Leme se zove.

Kad sve zbrojim, bio je najbolja opcija. Lociran je na plaži Leme, odmah uz Kopakabanu. Znači lokacija savršena. Hotel je sasvim povoljan, hrana vrhunska. Mnogo lokalnih stvari da probaš. Tropskog voća imaš u izobilju. Treba još nešto?

Generalno, ako tražiš smještaj u Riju, moja preporuka je da to bude negdje oko Kopakabane, jer su mnoge od glavnih atrakcija grada, lako dostupne sa ovog mjesta. Možda najbitnije, cijene uopšte nisu tako strašne kao što možda zvuči. Pristojan smještaj možeš da nađeš i za 30 evra za noć.

Pored Kopakabane, odlična je i Lapa, posebno za one koji traže malo noćnog provoda. This is where the magic happens što bi rekli. Najbolje žurke, izlasci i muzika. Lapa je kraljica noći Rija.

Ako ipak želiš da uštediš novac, Couchsurfing odlično radi ovdje. Hostova imaš na hiljade, a većina je vrlo raspoložena da te ugosti. Dio svog boravka proveo sam kod ovih kraljeva odmah u blizini Kopakabane. Rafael i Fernando se zovu.

Ako postoji oličenje karioka, to su njih dvojica. Veseli. Pozitivni. Gostoljubivi. Otvoreni. Odlično plešu na Sašu Kovačevića.

https://www.facebook.com/riopricesaputovanja/videos/183014055920101/

Ne pamtim kad sam se bolje upoznao nekim lokalcima nego sa njima. Načeli smo toliko tema. Od izbora u Brazilu, digitalnog marketinga, do toga, šta će naše žene reći o njima kada dođu u Bosnu. Cure čuvajte se.

Lokalci su mnogo kul 

Vjerovatno najsimpatičniji ljudi koje sam ikada upoznao. Koliko god da će te oduševiti ljepote Rija i sva istorija koje ovo čudo od grada nudi, tako će te lokalci osvojiti svojom otvorenošću i ljubavi. Toplinom tako velikom, da može da otopi i glečere Patagonije.

Ne znam da li je činjenica da pričam portugalski mnogo pomogla tome, ali nikada do sada nisam osjećao da sam više prihvaćen negdje. Da sam dio nekog grada. I nisu samo u pitanju Rafael i Fernando.

Gotovo svaki razgovor koji započneš, obično završi osmijehom. Čak i onaj u kojem se priča o politici i nekim ružnim stvarima. Karioke su me jednostavno oduševile. Mnogo su ljubazni. Srdačni. Veseli. Zrače pozitivom. Zaista žele da se uključe u priču sa tobom. Posebno te zagotive ako poznaješ njihov jezik i prebaciš koju na temu fudbala. Tada osjete da istinski voliš to što oni predstavljaju.

Savjet

Ako hoćeš da ih kupiš, iščitaj nešto o njima. O njihovom gradu. Pokaži interesovanje za njihovu kulturu. Oni će ti to i te kako vratiti.

Ono što sam shvatio boraveći ovdje je da u Riju postoje dvije vrste ljudi:

1. Postoje rođene karioke, oni ljudi koji su ovdje pustili korijenje i koji se sa punim pravom smatraju građani Božijeg grada. Ovdje stanuju, plaćaju račune, glasaju na današnjim izborima.
2. Ali postoje i oni drugi koji suštinski nemaju nikakve veze za Riom, ali su prihvatili način života ovdje. Estilo de vida, što bi oni rekli. Oni su prihvatili navike lokalca ovoga grada i dobrim dijelom se ponašaju kao oni. Adaptirali su se maksimalno.

Postoji i jedna super knjiga imena “How to be a Carioca”, Amerikanke koja je provela osam godina svog života ovdje, živjeći sa jednim lokalcem. U knjizi priča o raznim anegdotama vezanim za život ovdje i možda je najbolja literatura koju možeš da pročitaš, ako zaista želiš da shvatiš kako se ovdje živi.

Da li je Rio opasan?

Pusti šta ljudi pričaju. Rio je sasvim ok po pitanju sigurnosti ako poštuješ njegova pravila. Pisao sam ovaj čitav tekst na tu temu.

Viza za Brazil

Nije potrebna. Građani svih zemalja Ex Yu, mogu da borave u Brazilu turistički do 90 dana.

Neke misli i razmišljanja za kraj

Ono što ti mogu reći je da je Rio ispunio, prevazišao i uspio da postane moj najdraži grad na svijetu. Iskren da ti budem, bojao sam se da ću se razočarati dolaskom ovdje. Jednostavno, sva putovanja do sada, nekako su čekala samo njega, a u glavi mi se stalno motalo to da li je on zaista tako Božiji kao što ga ja zamišljam.

Hoću li još morati i ime bloga da mijenjam?

Ali količina energije koju osjetiš kada prvi put prošetaš Avenijom Kopakabana, kao da nije sa ovog svijeta. Nigdje do sada mi se nije činilo da ljudi više, ali onako istinski bez foliranja, uživaj u svom životu. U tome što su i oni dio ove Božije priče. Nigdje ja sam, nisam toliko uživao u samom postojanju u nekom gradu.

Rio de Žaneiro je najčarobnije mjesto na svijetu.

Tako da, ako nešto mogu da ti poželim u životu, to je da i jednog dana i sam dođeš ovdje i zagrliš ovaj grad, na isti onaj način i sa istom onom emocijom, kao što Isus koji sa ponosom stoji na Korkovadu, grli sve one koji ovdje dođu.

I znaš šta?

Nakon dvije sedmice intezivnog druženja, mislim da se ženim za Rio. Da ostajem ovdje. Neću kući.

Zaljubio sam se u Rio de Žaneiro.

Ukoliko voliš videa, zaprati moj YouTube kanal na kojem svake sedmice donosim novi video.