Štrbački buk na Uni je najbolje mjesto koje sam posjetio u BiH, bile su riječi jednog mog drugara, sa kojim ponekad igram tenis. Iskren da budem, mnogo ljudi mi je već pričalo o ovom mjestu. Ono što je najzanimljviije, svi su govorili isto.
Znate kako često ljudi, koji posjete određeno mjesto, imaju sasvim drugačije doživljaje. Nekome je Pariz najromantičniji i najljepši grad na svijetu, a nekome prljavo i opasno razočaranje. Neko obožava Beč, nekome je sterilan. Ali koga god bih pitao, kako mu se dopao Štrbački buk, odgovor bi obično bio “Nevjerovatno je”, “savršeno”, “naljepši vodopadi koje sam ikada vidio.”
I zaista jeste.
Kada se po dolasku na lokalitet krenete spuštati prema vodopadima, na trenutak nećete vjerovati da ste i dalje u Bosni i Hercegovini, jer ogromna energija vode, kao i zelenilo milion boja koje vas okružuje, učiniće da se osjećate kao da ste zalutali u divljinu Južne Amerike.
A kad se spustite do kraja, vidjećete ovo.
Prizor iz bajke i nevjerovatno čudo prirode, sakriveno na samoj granici između Hrvatske i BiH.
Mala napomena prije nego krenemo. Snimio sam ovaj video o 10 najljepših vodopada Bosne i Hercegovine, na kojoj se nalazi i Štrbački buk, kao još 9, zaista lijepih vodopada.
Gdje se uopšte nalazi Štrbački buk?
Štrbački buk, nalazi se na samoj granici između BiH i Hrvatske, ali je zvanično na strani BiH. Iz Banja Luke, do njega se ide nešto manje od tri sata.
Ispod se nalazi mapa sa tačno označenom lokacijom.
Štrbački Buk na Uni – informacije
Visine 24,5 m, Štrbački Buk na Uni, najviši je, ali i najljepši vodopad u Nacionalnom parku Una. Nastao je usljed tektonskih pomjeranja i hiljadama godina dugog taloženja sedre kao geološkog fenomena, a već decenijama privlači pažnju zaljubljenika u prirodu, ali i umjetnika, koji u ljepotama Une traže inspiraciju za svoja djela.
https://www.instagram.com/p/Bi2ZIPMF0wB/?taken-by=rio_price_sa_putovanja
Početkom prošlog vijeka, obale ovog vodopada krasili su brojni unski mlinovi što podsjećaju na sojenice, nastambe praistorijskog plemena Japodi, koji su na ovim prostorima živjeli zadnjih 1000 godina stare ere.
Nedaleko od Štrbačkog buka, tj. 24 km uzvodno, ako krenete prema pravcu Kulen Vakufa, očaraće vas još jedni nevjerovatni vodopadi, oni na Martinbrodu.
Pored Milančevog buka, u Martin Brodu možete vidjeti mnoštvo drugih slapova, kaskada i bazena koji se prostiru kroz naselje do ušća rječice Unac u Unu. Dužina ovog površinski najvećeg kompleksa slapova u Nacionalnom parku je 800 m sa ukupnom visinskom razlikom od 54 m.
Ali nisu samo vodopadi jedino što možete vidjeti ovdje.
Sama priroda Nacionalnog parka Una, fanstatična je. Kojim god pravcem da se zaputim, pojavi se prizor koji odmara. Smirujuće nijanse zelene, okružuju me sa svih strana i mislim da satima mogu da gledam smaragdnu Unu.
A tu i tamo, spazićete neku super moćnu zaštrašujuću životinju. 🙂
Rafting na Štrbačkom buku
Ako volite avanturu, jedna od stvari koje svakako morate probati ovdje je rafting. Za razliku od Vrbasa koji je dosta miran, rafting na Štrbačkom buku, uz Taru, vjerovatno pruža najviše adrenalina, te na momente izgleda gotovo strašno. Uostalom, pogledajte samo ovaj video ispod i sve će vam biti jasno.
Makadam kao jedini način ulaska u park
Ono što me je najviše iznenadilo (razočaralo), je činjenica da su oba puta koja vode do Štrbačkog buka (Orašac i Gorjevac), makadami najgore kategorije. Putevi širine jedva četiri metra, gdje se dva vozila teško mogu mimoići, a ukoliko se ne daj bože sretnu, jedan od njih će vjerovatno morati da uradi neko čudo u manevrisanju svojim autom, da bi oslobodio prostor za drugi auto da prođe.
Razumijem da je izgradnja putne insfrastrukture skupa stvar, ali ne razumijem da vlasti mogu da dopuste da mjesto poput ovog, ovaj raj na zemlji, koji sasvim sigurno spada u TOP 5 destinacija u čitavoj zemlji, ima ovako loš prilaz.
Pogotovo kada se vidi koliko su pejsaži koji će vas voditi do vodopada predivni. Kao i čitava naša zemlja!
Što je više obilazim, sve se više zaljubljujem u nju. Majke mi. Beskrajno sam srećan što sam imao priliku da Tamar dovedem ovdje i da joj kažem “E ovo je naše, ovo je kod nas, vidi što je moćno!”, te da posmatram njeno oduševljenje.
Ni sam nisam bio svjestan prirode koju smo dobili od onog gore, a koju i ne cijenimo mnogo. Nakon više od 40 zemalja koje sam posjetio, mogu da kažem da je priroda u BiH, u top 3 koje sam ikada vidio, a da je Štrbački buk dobro zaslužan za to. Ovo je objektivno. Nisam ni malo pristrasan samo zato što je naše. Moje. To je činjenica. Nešto što će vam skoro svaki stranac reći kada ga pitate kako mu se dopada naša zemlja.
I onda se iznerviram kad vidim, da ono malo što treba da damo od sebe, opet ne možemo.
Što imamo prirodu o kakvoj pola svijeta može da mašta, a uopšte je ne doživljavamo. Siguran sam, da ako bismo ovo mjesto dali nekom Nijemcu ili Ameru, da bi od njega napravili najveći turistički hit u zemlji. Da bi putevi bili besprijekorni. Da bi čitav Nacionalni park Une prštao od suvenirnica, tura za izlete, a da bi i sam lokalitet vjerovatno ostvarivao finu zaradu i pomagao ekonomiji same države.
Ovako, do najsavršenijeg mjesta ovog dijela zemlje, dolazi se užasno neprohodnim makadamom, informacije na samom lokalitetu su slabo dostupne, ture i obilasci parka (ukoliko postoje) loše su ispromovisani, hrana je relativno skupa, a suveniri koji se tamo nalaze nemaju praktično nikakve veze sa samim parkom. Mislim da bi više smisla imalo prodavati samu vodu iz Une u nekim fino dizajniranim bočicama, nego one drangulije koje se tamo nalaze.
Zato sam vidio svega nekih 5-6 ljudi tamo, u 3-4 sata što sam proveo. Još je bio i neradni dan.
A priča se, kako je čitavo područje Nacionalnog parka Una proglašeno mjestom od posebnog interesa za BiH. Pitam se onda, ako se ovako ponašamo prema nečemu što je od posebnog interesa, šta je sa ostalim mjestima?!
Ali evo ideje ljudi!
Pronađite blogere (influensere) iz regije i šire, pozovite ih kod vas. Pozovite ih na Unu. Da vide Štrbački buk na Uni. Da dožive ovu nevjerovatnu prirodu, za koju pretpostavljam da nisu čuli. Pozovite ih na rafting, pa kad se onako momački izmore, odvedite ih na dobru pastrmku uz malo domaćeg krompira i salate, te ih na kraju smjestite u neki fin apartman i zamolite ih da napišu o vama na svom blogu.
To je najbolja moguća promocija koju možete dobiti. Iskrene i tople priče ljudi, koje će otići u svijet i služiti kao inspiracija svim budućim putnicima koji budu dolazili u ovaj kraj.
Možda i ne razmišljamo često o tome, ali kroz većinu odluka u životu, dolazimo na osnovu mišljenja drugih ljudi. Mnogo je bolje da vas neko drugi pohvali, nego da se sami hvalite. Je li tako? Nekako djeluje iskrenije.
Zato firme i pišu one silne testimonialse, jer ljudima je bitno da znaju šta drugi misle o tom proizvodu, prije nego potroše novac na njega.
Zapitajte se koliko ste puta pogledali film koji na IMDB ima ocjenu 4 i manje, da li bi kupili nešto na Amazonu ako proizvod nema niti jednu recenziju ili koliko ćete puta na Youtubu otvoriti pjesmu koja ima 1000 pregleda?
Garantujem, da ta ista pjesma ima 100 miliona pregleda, da biste ako ništa iz znatiželje kliknuli na nju. “Vidi, ovo ima 100 miliona pregleda, a nisam čuo za to. Moram da kliknem da vidim šta je.” Još će vas biti i sramota kako niste čuli za to.
“Gdje sam bio kad ne znam za ovo, a čitav svijet gleda.”
To je čisti social proof. Nesvjesno vjerujemo drugim ljudima i pomoću njih donosimo odluku.
Zato je Štrbačkom buku potrebno upravo to. Da što više ljudi piše tekstove i priče, jer ih na internetu sad i nema mnogo. Evo, mislim da sam prvi bloger koji piše o ovom mjestu. A nisu morali da mi daju ništa zauzvrat. I kroz moj tekst će vjerovatno neko od vas sad poželjeti da dođe ovdje.
Zato što me čitate od ranije i ja vam iskreno preporučujem da vidite ovo mjesto, jer sam siguran da će vas oduševiti kao i mene.
Tužno je da ovakav lokalitet bude praktično prazan veći dio godine. Vjerujem da nedostaje samo malo akcije i ideje, da se ovdje napravi neka baš dobra priča, samo treba raditi na njoj.
Nešto za kraj
Štrbački buk na Uni, jedno je od najnevjerovatnijih mjesta koje ćete naći u BiH, a sama Una je kroz vjekove bila inspiracija mnogima koji su živjeli na području Bihaća i njegove okoline, te stoga priča o nastanku njenog imena ima mnoštvo. Po meni, ona najzanimljivija kaže da su joj ime dali rimski vojnici.
Kada su došli u ovaj dio zemlje, nisu mogli da se nadive njenoj ljepoti i čistoći. Njenom zelenilu i mirisu. Nakon što su se vratili iz jedne bitke, na obali jedan je vojnik uzviknuo “Una” što znači jedina.
Od tada pa do danas tako je zvaše.
P.S. Ukoliko tražite još zanimljivih čuda prirode u BiH, siguran sam da će vam se dopasti i vodopadi Kravice.
[…] A ako si ipak za nešto adrenalina, možeš da odeš na jedan od najboljih raftinga u BiH, onaj na Štrbačkom buku. […]
[…] Za više o mojoj impresiji ovoga mjesta, zavirite na ovaj tekst. […]
Ovog ljeta planiram da posjetim Štrbački buk i Japodske otoke i Vaš osvrt mi se jako dopao. Hvala na opsežnim informacijama, divnim video snimcima i na ljubavi prema prirodi naše Bosne i Hercegovine, koju mnogi ne žele zvati svojom..Od srca hvala i bujrum u grad na zrnu soli!
Hvala Vama Mersida, zaista se trudim da ljudima što više dočaram ljepote naše zemlje 🙂
[…] tražite još vodopada naše zemlje, preporuka je da posjetite vodopad Štrbački buk, kao i skriveni vodopad Bliha kod Sanskog […]
[…] A ako si ipak za nešto adrenalina, možeš da odeš na jedan od najboljih raftinga u BiH, onaj na Štrbačkom buku. […]
[…] i vodopadi mogu biti ti zbog kojih će ljudi “maksuz” dolaziti ovdje. Vodopadi kao što su Štrbački buk, Kravice i vodopad u […]
[…] i vodopadi mogu biti ti zbog kojih će ljudi “maksuz” dolaziti ovdje. Vodopadi kao što su Štrbački buk, Kravice i vodopad u […]
[…] mogu biti ti zbog kojih će ljudi “maksuz” dolaziti ovdje. Vodopadi kao što su Štrbački buk, Kravice i vodopad u […]
[…] bih mogao o njemu mogao još satima da pišem neću da dužim previše. Napisao sam odvojen putopis o svojoj posjeti Štrbačkom buku ako te […]
[…] opišem pogled koji imam pred sobom. Nevjerovatno jezero zelenoplave boje, koja jako podsjeća na boju rijeke Une, smješteno je u središte vulkanskog kratera površine prosječnog fudbalskog stadiona. I koliko […]
Prelepo, zaista!
Moja ideja je da se povežu blogeri iz regiona i da svi zajedno posetimo istu destinaciju, poput ovih vidopada recimo. I da potom svi napišemo svoje doživljaje o istoj destinaciji. I tu bi se dobilo upravo ovo sa početka tvog teksta. Percepcije ljudi nisu iste i lepotu vidimo na različite načine. Neko piše informativne putopise, neko poetične ( poput mojih), neko unosi svoje emocije, neko provlači istoriju, geografiju ili pak modu…Tako bi, svi mi zajedno, svako u svom stilu, napravili baš zanimljivu priču.
Slažem se Tanja 🙂
Redovo pratim vase objave ,svaka cast ,posebno me dojmilo ovo o Uni tom bogastvu kojeg imamo a ne znamo cijeniti a pritom iskoristiti u promociji turisticke ponuda BIH .Ali nazalost zivimo u klerikalnom-nenacionalistickom drustvu koje se servira da se bavimo nebitnim stvarima ,a prsaju se patriotizmom ,nacionalizmom sto nije problem ,ali na razumnim i zdravim osnovama .A ne ovaj koji nam se servira vec 20 god.koji izaziva netrpeljivost ,netoleranciju ,strah,mrznju koja dovodi do sukoba.Nadam se da ce se to promijeniti zbog svih nas.
Pozdrav iz Brckog i ako vas put nanese prema gradu pored Save ,slobodno nazovi imas smjestaj ili na kahvu sl.
Nermin?
Pozdrav Nermine, hvala ti puno na komentaru, drago mi je dati se dopada tekst, trudim se sada malo da promovišem i ovo domaće :)) Zaista je tako i nazalost se ljudi kod nas bave ne bitnim stvarima, ali valjda cemo vremenom shvatiti da se od proslosti zivjeti ne moze. Veliki pozdrav iz Banjalke i javim se kad budem u Brckom 🙂