Budući da sam već četiri puta posjetila Boston, želim da sa Vama podijelim svoju priču. Za mene, djevojku koja je rođena i odrasla u Banjoj Luci, Boston je grad koji pruža mnogo prilika. Čime god da se bavite i kakvi god da su Vam afiniteti, vjerujem da tamo svako može pronaći nešto za sebe.
Razlog mog prvog dolaska u ovaj velegrad bila je dodjela diploma apsolventima WPI univerziteta, među kojima je bila moja sestra, kao jedan od najboljih studenata. Ceremonija je bila divna. Kao iz filmova, sa sve kapama, govorima najuspješnijih studenata, sa mnogo posjetilaca, u predivnom ambijentu Univerziteta.
U ovoj metropoli, sve je jako dobro organizovano. Postoji odlično razvijen saobraćaj; metro, busevi, vozovi, taksi i uberi. Tamo iznajmljuju i bicikle i automobile na dan. Mnogi ljudi takođe šetaju. Poznat je i Bostonski maraton te ćete nerijetko uočiti Bostonce kako trče i vježbaju po brojnim parkovima.
Posjetili smo i Harvard, jedan od najprestižnijih svjetskih univerziteta.
Hodajući kampusom, uočićete mnoge turističke ture, gdje vidiči vode buduće studente kroz kampus, objašnjavajući im više detalja o ovom poznatom univerzitetu. Pored očuvanih, hiljadama godina starih zidina Harvarda, ističe se i priroda, zelenilo, koju radnici svakodnevno održavaju tako posebnom.
Moje naredno ljeto u Bostonu, provela sam u ljetnom programu škole koja je sada dio Tufts univerziteta. Četiri smo sedmice kolege iz raznih dijelova Amerike i ja proveli učeći o lijepim umjetnostima. Profesori su odlično radili svoj posao, ništa od lekcija nije ostalo nejasno, uvijek su nas bodrili, savjetovali, da bismo postigli najbolje rezultate. Sprijateljila sam se sa nekoliko ljudi koji su išli sa mnom u klasu, ali zaključila sam da ipak nisu toliko prisni kao što su ljudi sa Balkana. Zahtijevaju svoj lični prostor, rekla bih da su hladniji od naših ljudi. Ali s druge strane, idu za svojim poslom. Neće gledati u tebe, komentarisati šta si obukao ili kako si se našminkao. Prosto ih to ne zanima.
Bilo je poteškoća kada smo trebali izmjeriti svoje radove za završnu izložbu, u inčima, mjeri koju Amerikanci inače koriste. Takođe kada su profesori izgovarali određene riječi, s obzirom da smo mi sa Balkana učeni nekom školskom engleskom, a Bostonci imaju specifičan naglasak. No, čovjek se navikne i izbori sa svim. Tako je bilo i u mom slučaju.
Ono što bih takođe izdvojila je da tamo ljudi, kada idu na kafu, piće ili neku hranu, čim to pojedu ili popiju, idu dalje. Nije uobičajeno da Amerikanci, pa utom i Bostonci, sjede uz to i pričaju satima, kao što je kod nas često običaj. Svako svoje plaća, rijetkost je da časte jedni druge. Konobari su prilično ljubazni, ali se od vas očekuje da im date napojnicu, i zna se da napojnica treba biti minimalno 15 posto od ukupnog iznosa računa. Na ulici ćete često vidjeti i ljude koji nose kafu u ruci i hodaju, kafići im pretežno i služe da odu po kafu za ponijeti.
U Bostonu ćete šetajući kroz parkove, često vidjeti vjeverice kako skakuću po drveću. Jako su brze i neće vam dozvoliti da im se mnogo približite. Takođe nije neobično da vidite gusku ili patku kako se nonšalantno kreću. Zaista je mnogo prirode i zelenila u ovome gradu. Zovu ga ”najevropskijim” Američkim gradom, s čim bih se i ja složila.
Posjetila sam Boston i u zimskom periodu. Sestra i ja odlučile smo da ćemo tamo zajedno slaviti praznike. Gdje god uđete, ako je decembar, osjetićete novogodišnji duh. Svuda puštaju novogodišnje pjesme. Sve je ukrašeno, čarobno.
Grad nudi i velik izbor kulturno-umjetničkih događaja. Balete i predstave koji će vas neće ostaviti ravnodušnima, ogromna kina, koncerte, interaktivne muzeje te mjuzikle kakve još uvijek niste vidjeli.
Sestra me vodila i na Prudential Tower, drugu najveću zgradu u Bostonu, sa 52 sprata. Kako vas lift vozi na 52. sprat, vi osjećate sve veću uzbuđenost zbog tolike visine. I konačno, kada stignete na tu visinu, možete vidjeti cijeli grad. Prizor koji se pamti, grad koji se zavoli. I vama preporučujem da ga ukoliko budete u prilici posjetite, a ja ću mu se svakako, jednom opet vratiti.
Tekst putovanje u Boston pisala: Sanja Trkulja
P.S. Za više o Bostonu, Trip Savy ima super tekst.
[…] P.S. Sanja je pisala i putopis o Bostonu. […]