Moje putovanje u Beč

Moje putovanje u Beč je jedno od meni dražih putovanja. Iako je ostalo u prošlosti već neke tri godine, idalje budi lijepe uspomene na mene. Naime, kako se približilo ljeto te 2014, tako smo došli na ideju glasati, da li na more ili neko drugo putovanje. Ovo drugo je pobijedilo i naš izbor bila je Austrija, tačnije grad Wien. Brzo smo se odlučili, a već u naredna dva dana spakovali, potom i krenuli. Ko bi rekao da sa roditeljima može biti tako zanimljivo.. čak i ja tada nisam bila tog mišljenja.

5 h ujutro, stanica mirna i pusta. Kako smo se odlučili putovati autobusom, znali smo da će dugo trajati, međutim , dosadi nije bilo mjesta. Krenuli smo, i baš kada sam mislila da ću imati dva sjedišta samo za sebe.. pridružila mi se neka gospođa. Praveći se da spavam, nisam tako dugo izdraža, pa smo krenule u razgovor . Na moje iznenađenje i veliku radost, budući da sam završavala srednju školu, i da su trajale pripreme za matursko veče, i ”brigu” šta obući, saznala sam da je poznata kreatorka, koja dugi niz radi u obližnjem gradu, i kreira za mnoge poznate ličnosti. Uplovile smo u razgovor dobrih 3 sata, do pauze i ručka, a potom i nastavile. Stigavši na odredište, našli smo rođake i smjestili se u svoje odaje. Već narednog dana spremni za upoznavanje grada, uputili smo se u Schonbrunn Park. Jedan dan je malo za obići trećinu svega što on pruža.Šetnja, fotografisanje, piknik, odlazak u Kineski restoran na ručak..i vrijeme za povratak kući.

Sledeći dan je meni omiljeni, shopping day, osim u Vienni,  odlazak i u Mađarsku u poznati tržni centar sa ogromnim sniženjima. Taj dan sam provela sa ocem (vjerovatno jedini muškarac koji voli kupovinu) i pored uspješne kupovine, odmor uz piće i sladoled ne smije da čeka. Po povratku kući otišli smo do obliženje prodavnice turskih poslatica gdje smo upoznali divne ljude koji su nam pokazali tehniku pravljenja istih.
Treći dan smo posvetili samom Beču, i podzemnom željeznicom stigli u centra istog. I taj dan nije dovoljno dug za upoznate znamenitosti, posebno ne svaki kutak grada, kako sam ja to zamišljala.

Vožnja gradom kočijom , kafa u samom srcu Beča i toplina grada , neopisiv osjećaj. Tragajući za mnogim izlozima, diveći se cijenama malenog prstena od nekoliko hiljada eura, sretoh prodavnicu , gle čuda, po imenu Aida, sa odličnim čokoladicama i divnom prodavačicom.Naredna dva dana prošla su izuzetno brzo, odlazeći u ‘mirniji’ dio grada, gdje se u parku svi zajedno druže, slušaju muziku, upoznaju, pa sve do vožnje gradom, i uživanjem u kuhanju bosankih specijaliteta na bečki način.
Došao je kraj čuvenog putovanja, na radost roditelja i nostalgijom za kućom, ali na moju ogromnu žalost, još tri dana bi bila dovoljna da zadovoljim svojim potrebama. Ali taj prijedlog nije došao ni do razmatranja. Misleći da ću se odmoriti i konačno spavati  u autobusu, opet sam imala (ne)sreću da dijelim mjesto sa, već sada, prijateljicom. Imale smo mnogo zajedničkih osobina i iskustava (iako je ona starija sedam godina), pa je razgovor itekako prijao. Put smo ”skratile” gledanjem filma, i na kraju razmjenjivanjem kontakata.

Ovo je samo jedno ‘obično’ putovanje, ali meni posebno jer sam ga provela sa roditeljima. Naravno, sva ostala su za dozu zanimljivija, sa možda više pustolovina, tbog prijatelja ili slobode, ali ovo zauzima posebno mjesto u srcu. Bogatija sam za nekoliko novih prijatelja, sa kojima sam i danas u kontaktu, ali i sa nizom fotografija tada nastalih slabijim telefonom, od kojih ću 3 podijeliti sa Vama iz već spomenutog Schonbrunn Parka.

Tekst pisala: Nejra Borovačkić